HDZ BiH

Nikola Lovrinović, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH i član Predsjedništva HDZ-a BiH u intervjuu za Dnevnik.ba govori o odnosima HDZ-a BiH i SDA, ulozi predstavnika međunarodne zajednice u našoj zemlji te političkim pravima Hrvata u Federaciji. Također, osvrnuo se i na val iseljavanja iz BiH te istovremeni val dolaska Arapa u našu zemlju.

Gospodine Lovrinović, očekujete li poboljšanje suradnje HDZ-a i SDA na razini FBiH u skorije vrijeme i jesu li te dvije stranke u stanju suštinski riješiti političke odnose Hrvata i Bošnjaka u BiH? Naime, ministar vanjskih poslova RH Davor Ivo Stier, a on nije jedini, prije nekoliko dana je rekao kako su upravo odnosi Hrvata i Bošnjak ključ opstanka BiH.

Prije svega moji odgovori na vaša postavljena pitanja su moj stav o istima i donekle utemeljenje imaju i u činjenici da sam zastupnik u Parlamentu BiH ali svakako i član predsjedništva stranke. Ovi odnosi su, prema mojem mišljenju, možda najbitniji u sveukupnom procesu izgradnje BiH, nakon Daytona i u njezinom opstanku. Prije svega, mnogo je onoga kroz šta su ove stranke prošle od '90-ih. Ključni moment je bio kada su se konačno našli u odluci da krenu u stvaranje neovisne države. Vrijeme prije toga ali i poslije toga bilo je vrijeme stalnih i novih izazova i nerzumijevanja. Krajnje je vrijeme da dvije stranke raščiste te odnose onako kako jedino može, a to je uvažavanje i ravnopravnost u donošenju odluka bitnih za državu. Bilo je pokušaja da se do toga dođe metodom postupnosti ali nas je uvijek nešto prekidalo. Ako kažem da je velika i najveća odgovornost na kolegama iz SDA vjerojatno ću za uzvrat dobiti stereotipe o nacionalizmu, podjelama, prevelikim zahtjevima i sl. Moj odgovor je, što je to što bi, kako vole kazati, „dobili Hrvati“, a da se ne može narušiti za čas i dovesti nas u goru poziciju nego prije toga? Onako kako ja to vidim, što naravno ne mora značiti da sve moje stranačke kolege vide isto, SDA, da ne kažem predstavnici Bošnjaka, konačno moraju shvatiti da se vlast mora djeliti s dugima u punom smislu te riječi i da svojim ispraznim zalaganjima za očuvanje države sve to manje uspijevaju. Moraju shvatiti da velika većina Hrvata itekako želi ovu domovinu i želi sudjelovati u njezinoj izgradnji ali ne želi da netko vrijeđa njihovu inteligenciju. Stranke su u stanju riješiti sve nesporazume s tim što ja, opet je ovo moje osobno mišljenje, očekujem od SDA lidera da čuju bilo BiH i biti spremni zbog njezine budućnosti, kako neprijatelji kažu, popuštati, a ja kažem biti razuman i hrabar. Ništa se bez volje bošnjačkog naroda ovdje ne može dogoditi i neće, ali neće biti dobro ako se radi neslušajući volju i želju drugih i promatrajući drukčije stavove, gotovo uvijek, kao zahtjev za rušenje zajedničke države. Euroatlantske integracije su šansa da do toga dođe i ja nekako gajim nadu da će to tako u konačnici i biti.

Politička situacija u BiH je uzavrela. Mislite li da se kriza možda i umjetno stvara kako se neke stvari ne bi riješile tijekom 2017.g? Prvenstveno tu  mislim na izmjene Izbornoga zakona BiH. Zapravo, što smatrate stvarnim uzrocima političke krize koja je eskalirala posljednjih tjedana?

Kažete da je situacija uzavrela. Pa, možda. No, sjetite se slične situacije 2000. godine, ili  2014. i sličnih. Dakle nekako, ako tako to možemo nazvati, krizno stanje stalno traje. Nikada se, svih ovih godina, nisam mogao oteti dojmu da kad god nešto treba krenuti naprijed, nešto uzavrije, kako kažete. Uzrok ovomu je, prema mojem mišljenju, s predomišljajem potpisan Daytonski ugovor. Neostvareni ciljevi su zamišljeni ostvariti se nakon toga. Opet, bez sustezanja, mislim da je velika ili najveća odgovornost na SDA, odnosno bošnjačkim političarima, naravno i u obrani opstojnosti zemlje ali i u izgradnji odnosa koji bi to jamčili. Hoće li oni moći razlučiti iskrene prijedloge predstavnika drugih naroda na tom putu i odstupiti od straha da neki pojedinci žele nanijeti štetu tom procesu, ne znam ali to očekujem. Opet je za to potrebna hrabrost, jer  teško se ovdje bilo što može dogoditi mimo volje Bošnjaka. Međutim, sve češće sam pritisnut osjećajima da, što zbog neostvarenih ciljeva, što zbog imaginarnog straha, što zbog nesnalaženja političari iz reda bošnjačkog naroda, uzaludno streme unitarnoj državi, braneći tobože prava "građana". Jedno također moram uzeti u obzir kada govorimo o uzavrelosti. Vrlo često ovakvom stanju su pridonosili i neki predstvanici međunarodne zajednice, koji su npr. do paranoje doveli Hrvate mijenjajući im Ustav Federacije i dviju županija, kao i Izborni zakon. Vrlo često nakon pogrešnih poteza poncijevski peru ruke, pritišću domaće institucije da to poprave i na taj način dodatno kompliciraju stanje. Ovo se na neki način pokušava amortizirati  pragmatičnijim pristupom europskim integracijama, što malo daje nade u boljitak.

Pred BiH je nekoliko zadataka vezanih za izmjene Izbornoga zakona i Ustava BiH; tu su presude Sejdić-Finci, potom presude Ustavnoga suda BiH za Mostar i izbor izaslanika u domove naroda. Mislite li da je put BiH ka Europskoj uniji moguć bez izmjena izbornoga zakonodavstva?

Članstvo u EU je nemoguće bez promjena Izbornog zakona i zbog presuda sudova i zbog diskriminacije koju taj zakon proizvodi. Očekujem i volio bih da se promjene dogode čim prije i svakako je za to pogodna ova 2017. Ne vidim razlog zašto je problem da Izborni zakon odražava ustave i izbornu volju vlasnika ove države, a to su konstitutivni narodi (na zadnjem popisu takvih je 97%) i ostalih.

Kako gledate na uvođenje sankcija Miloradu Dodiku? Hrvatskim političkim strankama sarajevski mediji zamjeraju da nisu izrazili jasan stav o tom pitanju. Istovremeno, dok se iz Sarajeva likuje zbog uvođenja sankcija Dodiku, stječe se dojam kako brojni sarajevski političari priželjkuju i uvođenje sankcija i hrvatskim političarima. Kako komentirate takve stavove?

Već sam govorio kako su neki potezi nekih predstavnika međunarodne zajednice situaciju samo dodatno usložnili tako da nisam siguran da to nije slučaj i ovaj put. Ne mogu vjerovati da još postoje razmišljanja da će problem biti riješen ako se susjedu dogodi zlo. Kako ste rekli Sarajevo, sarajevski političari, očekuje sankcije i hrvatskim političarima. Mogu samo reći da je to već viđeno. To je znak ispraznosti i nemanja ideja i volje da se rješenje traži nego očekuju rješenje "silom". Ne znam kako toliki lumen mozgova koji tu postoji ne može naći i očekivati nešto demokratskije i primjerenije načine rješavanja problema u tolikoj poplavi demokracije i ljudskih prava u našem glavnom gradu.

Hrvatska javnost u BiH se pribojava da bi Federacija uskoro mogla do kraja postati „bošnjački entitet“ jednako kao što je Republika Srpska danas srpski entitet.  Jesu li takvi strahovi opravdani?

Federacija jednostavno Hrvatima poslije 2000. ne nudi ništa osim majoriziranja i stalne frustracije. To mora stati jer druge nema.

Vidite li način kako zaustaviti sve masovnije iseljavanje mladih iz BiH?

Najteže pitanje koje ste mi mogli postavili je kako zaustaviti mlade da odlaze odnosno odlaske uopće. Jedan od načina svakako je odgovor na sve ovo prethodno jer onda je blizu i odgovor na egzistenciju i perspektivu, kako se voli kazati. No , u napasti sam da izreknem i neko moje promišljanje oko doista izraženih odlazaka u zadnje vrijeme. Mislim da BiH neće zadugo biti u poziciji da svojim građanima ponudi uvjete života i rada  kao npr. Austrija, Njemačka ili Švedska. Mislim da je dezavuiranje građana da netko ovdje u skorije vrijeme može imati čarobno rješenje za naše svekolike probleme. Zbog toga mislim da se u BiH ostaje iz drugih razloga i da ih svatko za sebe mora pronaći. Razumijem one koji su godinama u bezizlaznoj situaciji, posebice nezaposlene ali nerazumijem sve veću pojavu napuštanja posla, vrlo često i dobrog i odlaska u potragu za "perspektivom". Ovo je naravno izazovno napisati s obzirom na ono što ja trenutno radim ali zarad znanja svakom onomu tko ovo pogrešno shvati, i ja sam bio  u raznim situacijama. Pa recimo ne tako davno skoro jednu cijelu godinu nisam svaki dan niti kruha imao i nije mi uvijek „bilo dobro“ kako mnogi vole reći, a do sada nikada nisam mislio otići. Potičem jednostavno sve one koji razmišljaju o odlasku da sve dobro odvagaju, da pokušaju naći ono nešto radi čega se ovdje ostaje, jer mislim da vrijedi. Radim doista sve što mogu da to zaustavim i nastavit ću bez obzira što se danas onima koji rade sličan posao malo vjeruje da ne kažem ne vjeruje ali i to smo mi.

Posljednjih mjeseci se dosta pričalo o dolasku Arapa u BiH, posebno u dijelove Središnje Bosne. Kako Vi gledate na taj trend?

Nekako mi se pitanje o dolasku Arapa nikako ne uklapa u sve ovo o čemu smo govorili ili ja možda griješim. Moguće je da i ova pojava ima velike veze sa  nekim od odgovora koje sam dao. Nekako s velikom dozom predrasuda govorimo o ovome što po meni nevbi trebalo. Svakako da se prije svega treba postupati po zakonu i koliko ja znam, uglavnom se to i radi. U zadnje vrijeme je međutim učestalija pojava njihovog nereguliranog boravka u BiH. Koliko znam zakoni su ovu materiju dobro regulirali samo ih treba primjenjivati. Volio bih i nadam se da će ih oni koji na neki način sudjeluju u dolascima i odlascima podučiti da ovo nije samo muslimanska zemlja i da neke svoje navike moraju tomu prilagoditi i onda neće biti ni problema ni podozrenja niti frustracije. Očekujem od Agencije za strance i od drugih sigurnosnih agencija da svoj posao rade profesionalno i sukladno zakonu, a tu vrstu garancija imamo stalno od resorn og ministra.

(dnevnik.ba)