HDZ BiH

GLAS: Kako biste ocijenili današnju političku situaciju u BiH, koja je i tri desetljeća nakon rata, po ocjeni mnogih, i dalje turbulentna?

Dr. Čović: Dok Bosna i Hercegovina obilježava 30 godina od Daytona, ovih se dana svi trudimo prikazati što smo zapravo učinili u posljednjih 30 godina. Na jednak način to činim i ja osobno, kao i politika te institucije koje predstavljam. Kod većine drugih organizacija koje sam pratio od onih u Bruxellesu, Washingtonu do onih koje su djelovale u BiH stajalište je isto. Daytonsko-pariški sporazum donio je mir, možemo reći kako je to nesavršeni mir, ali ipak je mir. Sve drugo i dalje je pitanje propitivanja, odnosno predmet promišljanja o tome što smo učinili postupnim izmjenama samoga sporazuma, osobito onoga što je Daytonsko-pariškim sporazumom definirano kao dioba vlasti koja se bira u različitim izbornim ciklusima, ali i djeluje kroz međunarodne autoritete koji imaju izravan utjecaj.

Drugim riječima, ono što u BiH još uvijek imamo jest određeni protektorat ili, eventualno, poluprotektorat. Ovo govorim u kontekstu činjenice kako su upravo visoki predstavnici, koristeći bonske ovlasti od 1997. godine do danas, donijeli više od 900 odluka koje su utjecale na ustave, zakonodavstvo, pa i na smjenu demokratski izabranih dužnosnika. Takvo što je problematično. Onaj tko je mislio da će na taj način djelovati 30 godina, a da ćemo za to vrijeme otvoriti europski pregovarački proces koji je danas u određenoj mjeri otvoren, jasno je da si je sam vezao ruke.

Umjesto da se koristi takvom alibi-politikom, prema kojoj netko drugi umjesto nas donosi odluke, trebali smo sami sjesti kako bismo postigli potrebne dogovore. Iako su neke značajne stvari učinjene, uvjeren sam da ni izbliza ne možemo biti zadovoljni postignutim, posebno s aspekta odnosa između predstavnika triju konstitutivnih naroda.

Pokušavajući slikovito dočarati Bosnu i Hercegovinu i njezine izazove, često znam reći kako je ona poput jedne endemske masline na kojoj postoje tri grane koje simboliziraju tri naroda. Ako BiH promatramo na takav način, jasno je kako je maslinu obrezivao i zalijevao tko je kako stigao, što ona ne podnosi. Ta slikovitost upravo pokazuje koliko je štete naneseno projektu koji je, ako je već donio mir, također trebao stvoriti ponešto drukčiji ambijent.

Činjenica je i kako danas imate dva entiteta i tri konstitutivna naroda, što na određeni način pokazuje složenost našega funkcioniranja, koja je, uz to, povezana s dodatkom međunarodnih autoriteta koji i dalje sudjeluju u brojnim važnim procesima. Naime, strani predstavnici još uvijek djeluju u Ustavnom sudu, ali i na savjetničkim pozicijama u mnogim sigurnosnim i pravosudnim institucijama, unutar kojih su kroz 30 godina definirali najveći broj reformskih projekata u BiH.

Za 30 godina sačuvali smo mir, što je vrijednost, ali objektivno smo trebali napraviti znatno veći iskorak od ovoga koji je postignut. I sada, na kraju trećeg desetljeća, raspravljamo o tome može li BiH funkcionirati s obzirom na to da jedan, drugi ili treći konstitutivni narod uočava manjkavosti u ugrožavanju prava jednoga, drugoga ili trećega naroda. Međutim, hrvatskom se narodu to čini na osobito specifičan i zabrinjavajući način.

GLAS: Na tragu priče o tome da jedan narod nastoji dominirati, kako komentirate ovu ponovnu inicijativu za afirmaciju naziva Bosanac, iza koje stoje neki bošnjački intelektualci poput Suada Kurtćehajića i drugih?

Dr. Čović: Rekao bih kako je to pitanje koje se kontinuirano postavlja posljednjih 30-ak godina. U više je navrata u bošnjačkoj javnosti poticana ta rasprava, sjećate se i vremena rata, kada se koristio naziv Musliman, koji se danas u istoj toj javnosti odbacuje, kao i vremena prije Popisa stanovništva 2013. godine. Oko jezika su također primijećena određena sporenja.

Istodobno, ima i onih koji će danas reći kako sam ja bosanski Hrvat, no smatram kako to nije dobro. Takve prijestupe vidjeli smo čak i kod predstavnika međunarodne zajednice. Teško im je bilo izgovarati Bosna i Hercegovina, pa su to netočno skraćivali na Bosna. Mislim da je iznimno važno - i da je to minimum diplomatske korektnosti - poštovati točan naziv države i na tome moramo inzistirati. Tako nas se treba nazivati; tako smo priznati u Ujedinjenim narodima i u brojnim drugim integracijskim procesima i organizacijama.

Što se tiče hrvatskoga naroda, bez obzira na to je li netko Posavac, Bosanac ili Hercegovac, svi smo mi Hrvati iz Bosne i Hercegovine. Pretpostavljam kako se tako osjećaju i pripadnici srpskog naroda, pa ne vidim razlog zašto bi to smetalo pripadnicima bošnjačkog naroda. Pokušaj stvaranja neke nove prividne koncepcije, zasnovane na brisanju naših identiteta, nemoguć je. Nemoguće je našu vjeru, kulturu, jezik i baštinu, koju baštinimo stoljećima, pretvoriti u nešto drugo.

Siguran sam kako velika većina pripadnika prvog, drugog i trećeg konstitutivnog naroda živi i želi se zvati onako kako se zvao kroz povijest. To je jedini put da svoju konstitutivnost na primjeren način ugradimo u novi europski okvir Bosne i Hercegovine.

GLAS: Dogovoreno je, a to je podržala i Europska unija da se glavni pregovarač s EU i njegovi zamjenici biraju u Vijeću ministara, dok neki zastupnici u Zastupničkom domu smatraju kako se to treba riješiti upravo u Zastupničkom domu. Kako to komentirate?

Dr. Čović: Takvo je postupanje i protuustavno i protuzakonito. Osim toga, postoje dogovori, ali postoji i Ustav i zakon koji nalažu da se određeni elementi moraju poštivati, osobito kada je riječ o našim europskim integracijama. Iskreno govoreći, mislim kako smo se samo osramotili pred onima koji od nas očekuju napredak. Kada je netko shvatio da je to jedan od načina da se izbjegne prethodno postignuti dogovor, iskoristio je tu mogućnost.

A dogovor je bio da predstavnik srpskog naroda bude glavni pregovarač, naravno uz dva zamjenika iz preostala dva naroda kako bi se postigao uravnotežen odnos, s obzirom na to da je predsjedateljica Vijeća ministara iz hrvatskoga naroda, a ministar vanjskih poslova iz bošnjačkog naroda. Na toj je osnovi postignut dogovor.

Nakon toga se kod određenih političkih stranaka iz Sarajeva pojavila želja da se u Zastupničkom domu stvori nova većina kako bi se sve to izigralo. Međutim, ta je igra u Zastupničkom domu bezvrijedna. Ona je samo dodatno zakomplicirala odnose s našim prijateljima iz Europske unije, što znači da će se to pitanje morati ponovno vratiti u Vijeće ministara. Kolege koje čine strukturu vlasti morat će razumjeti kako se prethodno preuzete obveze moraju ispuniti. To nije samo naše očekivanje, to od nas očekuje i Europska unija.

GLAS: Prema Vašoj ocjeni, u ovakvim okolnostima, je li BiH ipak napravila određeni iskorak prema EU?

Dr. Čović: Čini mi se kako je Bosna i Hercegovina napravila jedan ogroman iskorak prema Europskoj uniji. Istina, od nas se nije ni mnogo tražilo. One osnovne elemente smo ispunili. Zatim smo ih vrlo brzo dogovorili, ali potom i počeli osporavati. Kada sam, primjerice, bio član Predsjedništva BiH i kada se trebao predati Zahtjev Bosne i Hercegovine za članstvo koji sam i predao, ključni uvjet bio je definirati elemente Mehanizma koordinacije. Upravo je Mehanizam koordinacije bio uvjet da bi se zahtjev uopće mogao predati. Trebalo nam je jako puno vremena kako bismo postigli dogovor, upravo zato kako bismo uvažili sve razine vlasti, kako bismo se mogli nesmetano dogovarati i natjerali se da zajednički tražimo rješenja. To smo učinili i Zahtjev predali, iako je i tada bilo mnogih koji su željeli da ga uopće ne predamo. No, mi smo ga predali.

Potom se svim mogućim instrumentima pokušavalo utjecati na to da se Mehanizam koordinacije izmijeni. Danas, kada pred sobom imamo dva preostala zakona, Zakon o VSTV-u i Zakon o Sudu BiH te pitanje pregovarača, vjerujem kako bismo sve to mogli odmah okončati. Potrebna nam je jedna sjednica Vijeća ministara i sjednice oba doma Parlamentarne skupštine kako bismo odmah i konačno završili tu priču.

Međutim, iako to često nije vidljivo, uvijek se pojavi krug onih kojima uopće ne odgovara da se proces razvija, iako smo svi svjesni kako će, ako se pregovarački proces otvori, on trajati jako dugo. Svjesni smo i kako ćemo se morati osloboditi svih devijacija u sustavu te stvoriti sustav koji će odgovarati potrebama triju konstitutivnih, državotvornih naroda.

Za sada smo napravili veliki iskorak, iako spor. Nekada smo predvodili ovaj istočni dio Zapadnog Balkana, a sada smo zapravo na samom začelju. Danas se intenzivno razgovara s Albanijom, Crnom Gorom… I svi će drugi doći na red prije Bosne i Hercegovine, što nam dovoljno govori kako moramo sjesti kao predstavnici triju konstitutivnih naroda, što je bila i nedavna poruka SAD-a i njezinih ključnih ljudi, kako bismo sami postigli dogovore koji su danas potrebni Bosni i Hercegovini.

GLAS: Čuju se ocjene da Vi i Milorad Dodik držite BiH u nekakvim lancima i ne dozvoljavate joj da napreduje?

Dr. Čović: Kod nas uistinu svatko može reći bilo što bez ikakve odgovornosti. Osobno mislim kako je suradnja s kolegom Dodikom do sada bila vrlo dobra, premda u posljednje vrijeme imamo dosta spornih tema jer su vlasti Republike Srpske prolazile kroz različita iskušenja. Objektivno govoreći, ovdje govorim u svoje ime, činim sve kako ne bi došlo do bilo kakve devijacije odnosa u BiH.

Koncepcija građanske ili unitarne Bosne i Hercegovine ne može i neće zaživjeti. Mi činimo sve kako se to ne bi dogodilo. Ako nekome takvo što smeta, i ako je to za nekoga “lanac” koji koči napredak BiH, onda ću po tom pitanju imati još čvršći stav, jer čvrsto vjerujem kako BiH može postojati jedino kao država triju ravnopravnih konstitutivnih naroda u kojoj se njihova prava stvarno poštuju. Smatram kako ćemo u svakom drugom slučaju imati problem. A doista ulažemo sve napore, kao legitimni predstavnici hrvatskoga naroda, kako bismo ostvarili potrebne iskorake prema razvoju, dugoročnoj stabilizaciji i usidravanju BiH u obitelj Europske unije.

GLAS: I dalje Vas optužuju da stvarate treći entitet?

Dr. Čović: Kad bih mogao, napravio bih ga. Nisam, jer za to treba promijeniti Ustav. Bez promjene Ustava doista nema smisla ulaziti dublje u takve rasprave. Kada govorimo o tome što u budućnosti treba učiniti drukčije, govorimo o novom ustrojstvu koje bi zadovoljilo potrebe svakog konstitutivnog naroda i svakog drugog stanovnika BiH. No bez izmjene Ustava to se ne može ostvariti, a za izmjene je potrebna dvotrećinska većina svakog od naroda. Jednostavno moraju postojati dvotrećinske većine bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda ako doista želimo nešto mijenjati.

U više smo navrata dolazili u situaciju kako bismo pokušali mijenjati Ustav, kao što je to jednom bio „aprilski paket“, no jasno je kako u tome nismo uspjeli. Postoje i znatno drukčiji pogledi na Dayton. Neki maštaju o potpuno drukčijem „Daytonu 2“. Neki tvrde kako je Dayton i pisan tako da se nakon petnaestak ili dvadesetak godina aktualizira slična rasprava i kako bi se on transformirao u nešto novo, uz ponovno uključivanje međunarodne zajednice.

Međutim, očito je kako i sama međunarodna zajednica danas traži rješenja za druge izazove diljem svijeta. Teško je očekivati kako će ta ista zajednica, umjesto našeg unutarnjeg dogovora, odgovoriti na potrebe s kojima smo suočeni. Temelj svega jest činjenica kako je konstitutivnost ustavno obvezujuća i natkrovljujuća kategorija. Ustav Bosne i Hercegovine počiva isključivo na konstitutivnosti naroda, kao što je i potvrđeno odlukom samog Ustavnog suda BiH.

GLAS: Je li BiH dorasla tome da iz Ustavnog suda i još nekih drugih institucija odu stranci?

Dr. Čović: Činjenica je kako smo okončanju tog procesa trebali pristupiti već prije pet ili šest godina. Smatram kako je bilo vrijeme i da se zatvori OHR te da svi stranci napuste institucije naše države, odnosno da im omogućimo da djeluju kao prijatelji. Ne možete imati paralelnu vlast i istodobno tražiti iskorak prema Europskoj uniji. Trebali smo započeti taj proces onoga dana kada smo predali Zahtjev za članstvo.

Recite mi tko ima koristi od toga da danas imamo predstavnike međunarodnih institucija ili pojedince koji ih predstavljaju, u istim onim institucijama u kojima se odlučuje o Ustavu BiH. Kako možete napraviti iskorak prema bilo kojoj europskoj asocijaciji ako imate predstavnika koji umjesto vas može promijeniti Ustav? Ako netko ima ovlast mijenjati Ustav, moje je pitanje zašto taj poduhvat još nije učinjen? Isto vrijedi i za bilo koji drugi zakon, naravno uz potpuno poštovanje temeljnih odredbi BiH.

Doneseno je 900 odluka u posljednjih 30 godina, a ponovno se nalazimo na početku. Te odluke moramo donositi sami u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti te u svim institucijama u BiH, kao nositelji izbornog legitimiteta i demokratski izabrani dužnosnici.

GLAS: Kako se pripremate za naredne Opće izbore i hoće li Hrvati dobiti legitimnog predstavnika svog naroda u Predsjedništvu BiH?

Dr. Čović: Uvjeren sam kako ćemo na Općim izborima 2026. godine dobiti svog člana Predsjedništva BiH. Međutim, poučeni dosadašnjim iskustvom, znamo da to dijelom ovisi o brojnijem narodu u Federaciji, jer je Ustav propisao da se iz Federacije izravno biraju dva člana Predsjedništva. Naravno da postoji oprez kada imate tri ili tri i pol puta brojniju populaciju Bošnjaka, a pritom i aspiraciju da Hrvatima nametnu člana Predsjedništva kako bi imali dva od tri člana, što rade već četvrti put. I dalje smo izloženi tim izazovima, ali učinit ćemo sve kako bismo najprije promijenili Izborni zakon i da Bošnjaci napokon shvate kako je takva promjena dobra i za njih i za BiH, pa tek onda za Hrvate.

Mi smo kao narod preživjeli tih 16 godina uzurpirane funkcije i takav način ponašanja. Važno je ponovno naglasiti da član Predsjedništva utječe i na monetarnu politiku, kao i na vanjsku politiku kroz sve konzule i veleposlanike koje danas nemamo i koji ne mogu zastupati naše interese i interese BiH. Stoga, ako kolege razumiju kako je u interesu Bosne i Hercegovine da se i hrvatski narod osjeća jednakopravan i ustavan te kako, između ostalog bira i svog člana Predsjedništva, onda je promjena Izbornog zakona jednostavna. To bi se pitanje riješilo izmjenom dva članka.

Kada razgovarate s njima, većina Bošnjaka kaže kako nije dobro nametati predstavnike Hrvatima. Međutim, kad dođemo do trenutka kako se to treba promijeniti, stvari jednostavno ne idu. Ponovno ću reći — donesite bilo koju varijantu izmjene Izbornog zakona koja će jamčiti da Hrvati biraju svog predstavnika, meni i hrvatskom narodu to će biti prihvatljivo. Bez toga ova država neće biti stabilna.

GLAS: Jeste li bolje surađivali sa SDA ili sada s “Trojkom”?

Dr. Čović: Imamo još godinu dana zajedničkog rada kada je riječ o “Trojci”. Možda je bilo jednostavnije raditi sa SDA, s obzirom na činjenicu da su imali stranački autoritet i snagu. To je značilo da ste u svakom trenutku razgovarali s jednom politikom. S druge strane, sada razgovarate s tri različite politike koje često nisu u istom promišljanju, bez obzira na temu koja je na dnevnom redu. Nastojimo uložiti ogroman napor kako bismo barem u Federaciji funkcionirali. Nažalost, na razini BiH u tome nismo uspjeli. Ranije smo imali, o čemu sam govorio, situaciju u kojoj bi tri predstavnika triju naroda, odnosno tri najsnažnije političke opcije, sjeli zajedno i postigli potrebne dogovore. Danas, nažalost, toga nema.

GLAS: Ima li dakle BiH šansu za napredak?

Dr. Čović: Uvjeren sam kako Bosna i Hercegovina ima svoju šansu, no moramo u potpunosti i trajno uvažiti temelje BiH. Temeljni kamen ove države bili su i ostali konstitutivni narodi. Budemo li to poštivali, vjerujem kako ćemo postići rast, razvoj, stabilnost, dijalog i sve one integracijske ambicije kojima težimo. Bez poštivanja Ustava i bez poštivanja prava i jednakopravnosti triju konstitutivnih naroda bojim se kako potkopavamo same temelje Bosne i Hercegovine, koja je naša dijeljena i zajednička domovina.

Izvor: https://www.glassrpske.com/lat/novosti/politika/dragan-covic-za-glas-srp...