HDZ BiH

Na prošloj sjednici Zastupničkog doma Parlamenta FBiH, održanoj 15. veljače, 2017. godine svjedočili smo jednoj inicijativi, ne sukladno Poslovniku, i ultimativnom traženju da to bude prva točka dnevnoga reda. Možda to i nije prvi put, a ne bi bilo ni čudno, da to nije bilo predstavljeno kao najvitalnije pitanje u tom trenutku za FBiH, i BiH. Nametnut je dojam da se radi o pitanju ratnog stanja,života ili smrti,opstanka!. A pitanje je vrlo jednostavno: Zašto?..Čemu? Zbog priče o federalizaciji, već federalizirane Federacije, i BiH? Zbog rasprave o Rezoluciji o BiH koja se razmatrala taj dan u Europskom parlamentu, u Strazburu?. Kako god da bilo, smatram kako je to bio udar na demokraciju, udar na Europski parlament, Ustav FBiH, na Hrvate!!.

Kako udar na demokraciju?. Vrlo jednostavno!. Sve koji drukčije misle treba osuditi!!. To kaže u samom naslovu Rezolucije!..  Kako udar na Europski Parlament? Pa taj dan se raspravljalo o Rezoluciji o stanju u BiH, (treća po redu) koja ne sadrži ništa spektakularno-smjernice i poglede za poboljšanje stanja u BiH i proces pridruživanja u EU, a koja nije po mjeri predlagatelju, zapravo suprotna je predloženoj i zbog toga EU parlament nije u pravu i treba ga osuditi! . Zašto udar na Hrvate?! Zato što su oni stvarni pobornici pristupanja BiH u EU i pričaju o decentralizaciji, federalizaciji... a i tako su redovita meta..

Između ostalog, u ovom prijedlogu Rezolucije traži se, „da se  usvoji u oba doma Parlamenta FBiH i u Narodnoj skupštini Republike Srpske a da se s njom upoznaju  Parlamentarna skupština BiH, OHR, Delegaciju EU u BiH, i hitno proslijedi Predsjedništvu BiH, Ministarstvu vanjskih  poslova, a ove dvije institucije upute prema Europskom  parlamentu, Vijeću za provedbu mira, Predsjedniku Republike Srbije, Predsjednici Republike Hrvatske, Narodnoj skupštini Republike Srbije, Saboru Republike Hrvatske i da se o tom informira Zastupnički dom Parlamenta FBiH“. Znači, opća mobilizacija osoba i institucija!?.

I da se svi suzdrže od poduzimanja svih oblika koji predstavljaju kršenje Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava, Općeg okvirnog mirovnog sporazuma za BiH, Ustava BiH i FBiH, Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima Ujedinjenih naroda, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima UN, te nepoštivanje presuda Europskog suda za ljudska prava. A pitanje je gdje krši i tko krši?!.

U načelu nemamo ništa protiv ovih pisama i obavijesti, jer smo sigurni da će svaki ozbiljan dužnosnik, institucija, lako razumjeti o čemu se radi...

U nastavku, pozivaju se odgovorne institucije, tijela, organi, politički subjekti i pojedinci na obustavu, ukidanje i napuštanje svih oblika djelovanja koji potiču na podjelu BiH po principu etno-teritorijalne dominacije, po osnovu federalizacije države, entiteta ili bilo kojemu modelu preustroja itd.

Pojednostavljeno, svi da poduzmu sve, da se spriječi demokracija, sloboda misli, riječi i djela. Zar to nije već viđeno, zar to nije recidiv prošlosti, totalitarizma, jednoumlja??. Znači li to ultimatum svim institucijama, tijelima i organima?. A Hrvatima prijetnju?!

Očito ultimatum je to Europi i Međunarodnoj zajednici, postavljen s vjerom da će se uz pomoć OHR-a  ponoviti Alijansa, iz 2001., smijeniti hrvatskog člana Predsjedništva BiH i postaviti sebi odanog?!. Smijeniti sve hrvatske dužnosnike i na njihova mjesta postaviti „Hrvate po zanimanju“?!. Poslati na nas tenkove kao na „Hercegovačku banku“. A onda opet smijeniti hrvatskog člana Predsjedništva BiH, kao 2005. i postaviti sebi po mjeri?! Potom primijeniti novu sofisticirajniju metodu i izabrati hrvatskog člana Predsjedništva BiH, kao 2006. i 2010. Ponoviti projekt „Platformu“, kršeći Ustav, Izborni zakon i Odluku SIP-a formirati vlast sa hrvatskim izdajnicima, iživljavati se na Hrvatskim braniteljima?!. Maštovito i nadasve ambiciozno !!!

Ali ne vjerujem da će Međunarodna zajednica i OHR ponoviti griješku!. Zar to nije prošlo svršeno vrijeme? Čemu zastrašivanje, ultimatumi, prijetnje?. Zar nismo u demokraciji?. Zar nije smisao u različitosti, slobodi govora i misli?. Ili je to pak povratak na staro, uvođenje verbalnog delikta, šutnja, cenzura, tiranija, je li to neki novi projekt možda „zabranjeni narod“?

No bilo kako bilo Hrvati se ne boje! Dobro znaju što znače progoni, osude, zabrane!. Sve su to kroz povijest iskusili na vlastitoj koži, stotine i tisuće osuđenih, zatvorenih, ubijenih...  I pitam se: Zašto, zar nije dosta, zar opet?..

Jasno je da su u pitanju dva koncepta, unitarni koncept, centralizacija, majorizacija, jednopartijski „multi-kulti“ sustav. A to nije naš koncept!. Naš koncept je Washingtonski sporazum, Dayton, načela Europske unije, Kreševske Deklaracije i  Deklaracija Hrvatskog narodnog sabora u BiH. A to su načela  decentralizacije, federalizacije, regionalizacije (što stoji u Rezoluciji Europskog parlamenta) i ma koji drugi model unutarnjeg ustrojstva koji bi nam dao više, u kojemu bi nam bilo bolje, gdje bi bili svoji na svome. A činjenica je, i svima nam je jasno, da ovo nije dobro, da ovako više ne ide. Pitam se, ako smo iskreni, zašto se ništa ne poduzima, mijenja?! Ili pak znači da je ovo stanje dobro, da odgovara? Znači li to da smo protiv Europske unije i pridruživanju BiH u EU?. Je li zabranjeno javno govoriti o tim temama?.  Pa i u ovome domu, u Parlamentu? Pogotovo o  temama koje otvore Hrvati?. Je li se ikad ozbiljno ušlo u razloge zbog kojih su Hrvati nezadovoljni?. Je li se ikad vidjela razložnost tog nezadovoljstva?.. Ili je to po običaju sve što Hrvati predlože odbaci, obori, ocrni, pogazi... kao „Hercegovačku  banku“. Jer sve je to separatizam, segregacija, diskriminacija, treći entitet ?..

A što to Hrvati žele,traže?

Isto ono  što i  29. i 01.ožujka 1992.godine kada su izlazili na Referendum i zaokruživali Za. Za jedinstvenu BiH jednakopravnu zajednicu Hrvata, Bošnjaka i Srba. Isto ono što su osjećali kada je razoreno hrvatsko selo Uništa, ili pak razoreno i spaljeno hrvatsko selo Ravno. A zna se čiji to nije bio rat. A zna se i tko je prvi stao u obranu od agresije, obranio BiH...

I šta smo dobili od tog?. Šta smo dobili od Referenduma, obrane BiH, Washingtonskog sporazuma, Daytona?..

To, da smo neravnopravni, majorizirani i da ne konzumiramo konstitutivnost. Važnije je pitanje Sejdić-Finci nego „Hrvatsko pitanje“?!.  Ni na koji način ne umanjujem  pitanje presude iz Strasbourga ali se ne mogu pomiriti s tim da to pitanje „podrazumijeva neophodnost promjene Ustava BiH“, a Hrvati??? A konstitutivni narod ?..

Jedino što tržimo je da živimo u slobodi, sigurnosti i dostojanstvu, da sami biramo svoje predstavnike. Da ti isti legalno i legitimno izabrani mogu normalno raditi, donositi i sprovoditi odluke, bez da im se to nameće. Da sudjeluju u kreiranju gospodarskog sustava koji će imati i pravičan povrat hrvatskim poreznim obveznicima. Da imaju medijski prostor na maternjem jeziku, da neometano organiziramo školstvo i obrazovni sustav po Hrvatskom planu i programu, a da to nije segregacija. Da slobodno izražavamo svoje političke stavove, biramo i ne strahujemo kako se moramo „Asimilirati ili emigrirati“.   

To su razlozi zašto smo protiv ove Rezolucije, politikantstva, dizanja tenzija, produbljivanja podjela, podvala, zabrana, osuda. Istinski smo zagovornici Euroatlanskih integracija, tim putem želimo, taj put slijedimo. Zato podržavamo Rezoluciju Europskog  Parlamenta, usvojenu 15. veljače 2017.godine. I naravno, sve pozitivne ideje koje će doprinijeti jačanju mira, tolerancije, suživota, napretka i boljeg  života u Bosni i Hercegovini.

Jer,BiH, je zemlja dida mog,i oca mog i ja ostajem na njoj...

(Klub zastupnika HDZ BiH- HNS-a)