HDZ BiH

Dragi prijatelji,

Poštovana gospođo ministrice Pendeš, poštovani generale načelniče zajedničkog stožera, gospodo generali, zapovjednici u zajedničkim stožerima Oružanih snaga BiH, svi vojnici, dočasnici, časnici Hrvatskog vijeća obrane, preuzvišeni oče biskupe Tomo.

Na jedan poseban način, poštovani umirovljeni generali Hrvatskog vijeća obrane, Hrvatske vojske, svi vi koji ste nazočni ovdje. Ali i oni koji nas slušaju putem elektronskih medija do kojih će ovaj glas doprijeti, od srca vas želim pozdraviti a na jedan poseban način dragu majku Katu, naše udruge proistekle iz Domovinskog rata, one koji skrbe za obitelji poginulih, nestalih, umrlih naših branitelja, invalida Domovinskog rata, dragovoljaca, nositelja najviših ratnih vojnih priznanja i svi vi koji koordinirate rad udruga iz Domovinskog rata, okupljenih ovaj put u Hrvatski narodni sabor.

Sve vas, poštovani ministre Medved i sve vas koji su u ime izvršne i zakonodavne vlasti Republike Hrvatske danas ovdje, od srca pozdravljam, želeći da na jedan poseban način istaknemo 25. obljetnicu Hrvatskog vijeća obrane. I na taj način od srca, svima vama, već pozdravljenim više puta s ove govornice, iskrena dobrodošlica, ovo je naš dom hercega Stjepana Kosače i čestitka povodom 25. obljetnice Hrvatskog vijeća obrane.

Ovo je svečana akademija pa će te mi dopustiti nekoliko riječi kako priliči svečanoj akademiji. Da se prisjetimo što je to stvarno Hrvatsko vijeće obrane. Imali smo kratke vido-zapise, ali svaki od ovih stijegova, koje imamo ovdje, koji se veže za naš ratni put 91. ali i 92., 95. godine, može imati svoj put, svoj film, priču, svoju istinu o Domovinskom ratu, onome što jest i zašto je ustrojeno Hrvatsko vijeće obrane.

Ustrojeno je da bi vrlo jasno očuvalo i obranilo svoj dom, očuvalo i obranilo svoj narod i svoju domovinu i to uvijek govorimo s ponosom. Prije svega zbog onih koji su dali svoje živote, one koji su dali djelove svoga tijela, i imali odlučnosti i drskosti, bez imalo staha uzeli križeve pa ih nosili kroz vrijeme rata a i u ovo vrijeme nesavršenog mira koje baštinimo 22. godine. Šest puta duže nego ono vrijeme rata. Siguran sam, da ste ponosni svatko od vas jer je najveći dio vas ovdje nazočnih veže upravo za to vrijeme rata. Zbog toga moramo razumijeti i ovo vrijeme poslije rata.

Sjećajući se najviših imena Hrvata ovdje izrečenih, pokojnog predsjednika Franje Tuđaman, ministra Gojka Šuška i predsjednika Mate Bobana, bojim se da smo se malo umorili izričući njihova imena. Počeli smo strahovati pomalo za svoje potrebe, svoje sudbine i počeli lagano zaboravljati kolika je žrtva data da bi mi danas bili ovdje, da bi hrvatski narod u BiH jasno govorio, da je konstitutivan, da želi urediti zemlju po mjeri čovjeka. Sve to danas mi ne bi mogli raditi, da nije bilo Hrvatskog vijeća obrane.

Naša istina o Domovinskom ratu o Hrvatskom vijeću obrane je jedna. Ne podcijenimo dok mi ovdje sjedimo, još uvijek se promišlja o tome kakvi će zapisi biti u nekim sudskim bilješkama, o tome što jest Domovinski rat. I tako već punih 20 godina. Sjetimo se prvih naših uznika koji su otišli u Haag, pa zajedno s ovih naših pet koji su danas u Haagu, sa šestim koji je u Zagrebu.

Pročitajte ili pročitajmo, presude i obrazloženje presuda, koje su već višestruko izrečene za predstavnike Hrvatskog vijeće obrane. Pa ćete razumjeti da svi ne misle kao mi. E to nas treba dodatno motivirati da časno, kao u to vrijeme Domovinskog rata i danas promišljamo svoj život i svaki dio svog života pa kad se i umorimo.

Siguran sam da će ovo biti prijelomna godina, da će hrvatska šestorka u Haagu koja nije vodila svoj rat, šta god tko mislio o tome, dobiti drugostupanjsku presudu. Ja sam danas apsolutno uvjeren, da će ona biti onakva kakvu svi priželjkujemo, da neće biti zapisana onako kao u prvostupanjskoj presudi. Jer ako bi bila onakva kao u prvostupanjskoj presudi, o nama bi se govorilo kao o zločincima. To je nešto što nas treba dodatno motivirati kada obilježavamo ovu 25. jubilarnu ali i svaku drugu obljetnicu.

Ovih dana ćemo imati puno obljetnica ovdje, „za Lipanjske zore“, uređuje se ovaj ovdje prostor ispred nas. Kada smo krenuli ispred Katedrale Marije Majke Crkve, noseći stijegove, srece je bilo puno, svima onima koji su ono gledali, kao i nama koji smo bili u povorci. A i tamo pravimo jedan spomenik koji ćemo otvoriti u naredna dva mjeseca kada obilježavamo Lipanjske zore, također 25. obljetnicu, 25. godina Lipanjskih zora, vi dobro znate što to znači. Kao i ovaj spomenik ovdje što ćemo završiti u toj prigodi, da bi poslali vrlo jasnu poruku.

Gospodine ministre Medved, hvala vam na dolasku i na onome što zajedno sa svim drugim ministarstvima, pozdravljam i sve druge predstavnike ministarstava koji ste danas ovdje s nama, činite jer je krajnje vrijeme da kroz zakonodavstvo Bosne i Hercegovine i zakonodavstvo Republike Hrvatske riješimo pitanje hrvatskih branitelja. Trajno riješimo pitanje hrvatskih branitelja na sustavan, organiziran način, zato i jesmo organizirali Hrvatski narodni sabor, kako ne bi bilo onih koji će pokušati za osobni probitak naći sebi mjesto u nekom zakonu u Bosni i Hercegovini ili Republici Hrvatskoj.

Zbog toga je i nastao Hrvatski narodni sabor i Odbor za branitelje. Tamo nema politike, tamo ste samo vi dragi prijatelji koji ste život vezali za Hrvatsko vijeće obrane. Ja sam siguran da već do kraja ove godine nećemo spekulirati o standardima po kojima ćemo biti prepoznati u zakonu koji definira našu poziciju u Republici Hrvatskoj, kao i mnogim zakonima koje moramo napraviti ovdje.

Zbog toga hvala vama, hvala nositeljima izvršne vlasti u Republici Hrvatskoj, predsjednici, Saboru, jer je to malo drugačije vrijeme od onoga koje smo pamtili posljednih 17. godina i glasova koji su dolazili iz Republike Hrvatske. I slektivnog odlaska dokumenata iz arhiva, kako s ovih prostora i parastruktura tako i najlegitimnih institucija hrvatskog naroda tada u Republici Hrvatskoj, čiji su prepisci selektivno izvađeni i ugrađivani u maloprije spomenute presude.

One drugačije govore o Hrvatima Bosne i Hercegovine i ulozi Hrvatskog vijeća obrane i hrvatskog naroda. Časti kako se branio svoj narod i svoja domovina, želi se drugačije prikazati.

Ono što moram kazati da smo mi pokušali i napravili reformu struktura obrane, zato je ova akademija i počela s pozdravom ministrici i generalima koji čine Oružane snage BiH. Znam da je bilo izuzetno teško kada smo u to vrijeme morali u mirovinu proslijediti i poslati najčasnije sinove hrvatskog naroda, koji sjede ovdje ili nas slušaju danas. Morali su doći drugi, takvo je bilo vrijeme. Kao što zam da je bilo užasno isčitati ukaz jednog od predsjednika Republike Hrvatske kada je umirovio mnoštvo generala Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane. Za uštrb neke velike, globalne, međunarodne utakmice koja se trebala dogoditi prije svega na prostorima gdje žive Hrvati u Bosni i Hercegovini.

Siguran sam ne sumnjajte u to, da mi svi ne vidimo isto. Ne razmišljamo isto kako organizirati život. Ali moramo učiniti sve i ne podcijeniti presude i one koje će doći stotine onih koje su danas u tužiteljstvima ili u sudnicma kako u RH i u BiH. Ne nasjedajmo kao što se dogodilo kada su naši ljudi iz Orašja mučki privedeni u danu Svih Svetih, a onda se našlo puno onih koji su analizirali, tko je to znao, tko je to uradio? Je li moguće da se još među vama može naći onih koji mogu nasjesti na takav obavještajni, praobavještajni rad koji je trebao podjeliti hrvatski narod? Jedni smisao privođena je bio to. I nisu uspjeli, da znate.

Ovisno o tome kako će onih pet sudaca zabilježiti ovo vrijemu u Haškom sudu u 11. mjesecu ove godine, puno drugih stvari će ovisiti i kad su u pitanju procesi, i za one koji nisu s nama ovdje i za one koji ovdje časno čekaju ili da im se zakuca na vrata i da kažu da su časno branili svoj dom i svoj narod. Jer da nisu bili ovdje onih više od 300 000 Hrvata s područja gdje nije bilo organizirano Hrvatsko vijeće obrane, našli bi se i svi mi koji smo ostali pod zaštitom Hrvatskog vijeća obrane. Jer da nije bilo tako, bilo bi jako puno Uboraka, Grabovica, Trusina, Stipića livada, logora Jablanica, Bogojna, Križančeva sela, Uzdola... i mogao bi sada nabrajati koliko hoćete. Uz ogromnu žrtvu koja je data, izborila se sloboda.

Ovo ću ponoviti još dva puta generale, bit će Hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, jednakopravnog uzdignute glave i pozivam vas da sve zajedno s nama, gradimo i reorganiziramo ovaj prostor, jer prije svega nama treba sustav, organizacija, jer nas je samo 15,5% u BiH. Malo nas je ali dovoljno, da se tih 15,5% u BiH izbori za svoju jednakopravnost. Razumijem kad nas kritiziraju da ne radimo dovoljno da bi se zaštitili, a vodite računa da nas je samo 15,5%. Razumijem i riječi koje često razmijenimo između sebe zbog različitih nezadovoljstava.

Sutra je Cvijetnica, za osam dana najveći blagan Uskrs, pa kuda će nam veće nadahnuće da se ohrabrimo i uzmemo svoje križeve i da se međusobno okupimo i svi zajedno pošaljemo poruku da smo zajedno i da živimo ovdje, da je ovdje naš dom, da je ovdje naš narod koji mora biti do kraja jednakopravan s druga dva naroda. Budite uvjereni da će to svi jasno čuti. Budite uvjerni da ne treba onda sumnjati u one zapise onih pet sudaca u Haagu krajem ove godine.

Transformirali smo Hrvatsko vijeće obrane na primjeren način, onako kako bi trebalo sve urediti u BiH, to nije nimalo lako. Uvjeren sam da u tome možemo uspjeti. A u tome ćemo uspjeti samo ako budemo kao danas ovako složni, pa i sva svoja nezadovoljstva i svoja viđenja napravimo malo drugačije u svome svakodnevnom životu.

Ono što želimo uraditi je vrlo jasno. Želimo kao hrvatski narod u Bosnu i Hercegovinu uvesti zemlju u europsku uniju i NATO savez.

Ne sumnjajte da ćemo do kraja ove godine imati kandidatski status za članstvo u EU, te MAP, jer nam drugog puta nema. Mi se moramo povezati na taj način institucionalno, s jedne strane s Republikom Hrvatskom i tisuću kilometara granice koja je krvavo branjena, kada ste gledali one inserte iz filma. Vrlo jasno istitucionalno povezati, jer s druge strane ako to ne uradimo, vidjet ćemo kolika je oštrina granice koja se ispriječila na tisuću kilometara, između nas, a ovih dana se može osjećati vježbom schengena.

Na nama su ogromni zadaci. Zbog toga posebna poruka za sve nas. Hrvatski narod u BiH je ponosan narod. Ne zaboravimo samo da se od vremena Domovinskog rata, punih 25. godina stigle nove generacije. Od vremena nesavršenog mira već je 22. godine. To su ljudi koji su se rodili i koji ne pamte Domovinski rat, i danas razmišljaju drugačije svoju budućnost, koriste neke druge vrijednosti. Ako im mi ne pošaljemo dovoljno snažno jedinstvenu poruku, kakav je bio Domovinski rat, bojim se da će dalje, odlazeći s ovih prostora, baštiniti neku drugu vrijednost i razmišljati drugačije na povijest na čiju smo mi ovako ponosni.

Naš je zadatak da se to ne dogodi.

Stotine tisuća momaka je garant da će ovdje biti Hrvata, stotine tisuća momaka koji grade svoje obitelji, imaju samo jednu želju, da im omogućimo da se osjećaju svoj na svome ovdje, da im osiguramo život po mjeri čovjeka.

Zbog toga poruka dragim prijateljima iz Republike Hrvatske koji su s nama ovdje. Demografska slika BiH je takva kroz povijest ili kroz zadnjih sto godina da smo govorili: „čitav svijet smo naselili sebe nismo raselili“, danas je stanje puno drugačije.

Demografska slika Republike Hrvatske se bazirala na potencijalu i demografiji Hrvata iz Bosne i Hercegovine, i na to se više ne može računati.

Strategija vođena demografske politike u Republici Hrvatskoj, mora počivati na drugom pravilu, a o tome razgovaram s kolegama kad se god sretnemo. Ne može biti mnogo izdvojiti novac za Sveučilišnu kliničku bolnicu u Mostaru, ne može biti mnogo izdvojiti novac za Sveučilište u Mostaru, jer naš narod mora ostajati ovdje. Granica od tisuću kilometara se mora čuvati iz BiH. Naš narod mora stvoriti ambijent i odano kao i zadnjih stotinu godina što ga stvara ovdje.

Ovih dana smo otvorili sajam, bio je i naš premijer Plenković, milijardu eura je razmjena Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom. Siguran sam da ne treba puno pameti i kazati da je dovoljno odvojit dva posto, da se investiraju ovdje da naši ljudi, mladi ljudi, mogu graditi budućnost i svoje obitelji. Nadam se da ćemo imati dovoljno mudrosti. Danas nam ponosan na ono što vlast Republike Hrvatske radi, jer u tome pravcu svi skupa razmišljamo. Nije dovoljno kazati, mi jesmo da ovdje budu legalni i legitimni predstavnici, nije dovoljno kazati mi jesmo za jednakopravnost, mi moramo to u ovom trenutku i ostvariti. Ovih ćemo dana u travnju, odmah nakon Uskrsnih blagdana u parlamentarnu proceduru kroz sustav Hrvatskog narodnog sabora poslati izmjene zakona, kako na razini BiH tako i na razini F BiH i jedni od njih će biti oni koji se vežu za braniteljsku populaciju.

Znamo da nemamo dovoljno ruku, ali ćemo krenuti s tim projektom, i tu ćemo tražiti potporu svih, time ćemo osigurati minimum institucionalnih osnova za jednakopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini. Tu ćemo tražiti pomoć svih prijatelja iz Republike Hrvatske koji slično razmišljaju o budućnosti Bosne i Hercegovine i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. koji imaju doktrinu i znaju napraviti strategiju da se upravo opstojnošću Hrvata u Bosni i Hercegovini, štiti trajno Republika Hrvatska. Ovo što radimo, radimo za dobro svakog čovjeka, izbalansirali smo da to nije pojedinačni hir, nego stav svih političkih stranaka i opcija u Bosni i Hercegovini okupljene u Hrvatski narodni sabor.

Često smo zabrinuti, osobito u ovo vrijeme zadnjih 7-8 mjeseci, ponovno se pojaviše snage koje pokušavaju strateški djelovati iz Sarajeva, osobito među braniteljskom populacijim, pokušavajući ih podijeliti. Razumijemo i ovih dana gledajući video kada se spominju fašisti, a to se veže za HVO, kada se spominje klerofašizam, kleronacionalizam, u funkciji najčasnih naših ljudi, iskazano za potrene odvijetnika i njihovih strategija kako nekoga osobno braniti.

Nemoguće je bilo koga pojedinačno obraniti, to moramo razumijeti, te ljude i takva stajališta treba razumijeti. Ne može svatko jednako nositi svoj križ, ali ga ne smijemo ohrabrivati i odobravati. Zbog toga i ovih dana, kada se u Sarajevu izrekom, svaki dan govori kako će ljevica kod Bošnjaka birati Hrvate u BiH a desnica kod Bošnjaka, Bošnjake, i po sebi urediti BiH. Ubacili su opet među nas dovoljno klica kako bi nas pobijedili. Poštujem sve što se gradilo i dijelilo u zadnjih 20-ak godina, nikad nisam odobravao. Ni one inicijative s kraja 90-ih, ni proeuropsku narodnu stranku s kraja 90-ih, ni boljitke, ni mnoštvo drugih onih koji su se ugrađivali u Alijanse i Platforme, zadnjih 15 – 20 godina. Iza svake Alijanse i Platforme ostali smo siromašniji, nemoćniji. Nismo bili uopće planirani da budemo danas ovdje da pričamo i govorimo da smo konstitutivni narod.

Ostali smo politički narod, sve smo ih iznenadili. Zato s pravom govorim, bit će Hrvatskog naroda ovdje u BiH.

Poruka prijateljima koji imaju izražene političke ambicije, ako nemate značajnijeg posla dođite u svoj dom, koji ste branili i obranili, pa zajedno s nama kreirajte politiku i gradite.

Dođite, sjedite na moje mjesto pa vodite.

Gospodo, naslušali smo se vizionara iz daleka,

I kada ovih dana slušamo kako će se otvarati nova Hrvatska zvona. Poštujem, imamo ih dovoljno, a trebalo ih je biti još i više, kad gledamo kako će netko premostiti i uvezati neovisnost u političkom djelovanju kroz BiH. Kada neki razmišljaju o izgradnji novih mostova u BiH, kako nadmudriti političko vodstvo Hrvata u BiH.

Ja mogu poslati samo jednu poruku: Razumijem, ali neće moći proći.

Nama treba jedinstvo hrvatskog naroda ovdje. Pozivam vas da na svakom mjestu gdje djelujete, vratite se 25. godina unazad, od mene pa na dalje, i na taj način odamo čast svakoj žrtvi Domovinskog rata. Od onih Vukovarskih križeva, pa do ovih ovdje koji će biti na našem groblju Mira, kao žrtve svih totalitarnih režima u BiH. Budemo li pojedinačni, mi smo samo kap u valu, koliko god bila ta kap blistava, lako se na suncu obriše, nestat će.

Moramo biti zbijenih redova, i vrlo jasno poslati poruku, ovdje nas ima, i da na sličan način promišljamo budućnost svoga naroda kako je to zamišljao prvi predsjednik u tim uvijetima s kraja 90-ih godina.

Dragi prijatelji, siguran sam da mi odlučujemo o svojoj sudbini, nije ni srpski narod koji je dobio entitet u Daytonu, nije ni bošnjački narod koji je dobio entitet u Daytonu, mi im samo malo smetamo. Ne odlučivaju više o tome ni predstavnici Međunarodnih institucija koji su nas kroz ovih 20. godina na stotine i stotine smijenili i pomeli.

O tome odlučujemo budite uvjereni samo mi. I zato ćemo predvoditi svoj narod pa i sve zajedno s nama na ovom euroatlantskom putu, ali na putu koji će osigurati našu apsolutnu jednakopravnost, u to ne sumljajte, šta god tko o tome fantazirao na jedan ili drugi način. Neće se moći kako netko maloprije reče u miru izgubiti ono što se očuvalo u ratu. Zbog toga na vas koji ste najponosniji na ove stijegove, na svaku žrtvu, na svaki korak diljem BiH, Hrvatske koji ste napravili od 91. do 95. godine i danas, ja mogu samo kao najveće prijatelje pozvati: I kad vam se ne sviđa nešto što radimo, i kad mislite da to treba drugačije raditi, onda dođite kao braća, sjesti ćemo i razgovarati, dogovoriti i razmjeniti svoj stav svoje mišljene da bi imali jedno stajalište ispred Hrvatskog naroda.

Zajedno kao što smo i danas i ovih dana položili jedan vjenac i zapalili jednu svijeću hrvatskim braniteljima. Jednim glasom hrvatskog naroda iz RH i BiH želimo očuvati svoj narod ovdje. Ne trebamo se nadmudrivati, tko pripada ovoj ili onoj opciji. Pozivam vas da svi budemo dio Hrvatskog narodnog sabora, pozivam vas, da ove obljetnice ne slavimo svakog 8. travnja nego svaki dan, jer će mo se onda svaki dan podsjećati svake žrtve i onda će i svi koji plaču, a evo u ovom trenutku gledam suze majke Kate, za onima koji su dali svoje živote, neće biti uzaludno.

Siguran sam, da u tišini kako sada ovo slušate, da je jedan veliki križ odgovornosti, kako god netko drugi to doživljavao, jer jedan je veliki ispit ispred nas, a ispit moramo polagati ove i iduće godine.

U tome vremenu mi moramo riještit svoja pitanja jer će se mnoge stavri na globalnoj razini, do kraja, do kraja zakomplicirati. Ljudi koji su ovih dana bili okupljni ovdje u Mostaru kao predstavnici političkog života i lijevo i desno od BiH, zagovaraju jedinstveno tržište, bescarinske zone, uvezivanje svih ovih prostora po ponovnom modelu koji se prepoznaje jasno.

Mi moramo jasno svoj model kazati, poštujemo svakoga i svačije, ali želimo biti svoji na svome. Želimo dati puni doprinos ovom našem europskom putu jer drugog puta nema u BiH. Želimo poslati i jasnu poruku i sa ovog skupa i sa mnogih skupova koje ćemo ovih dana obilježavati u sklopu Lipanjskih zora.

Neka sve ono što radimo bude blagoslovljeno, kao što je bilo blagoslovljeno sve ono što smo imali kroz HVO u vremenu rata.

Nesavršeni mir kojeg baštinimo, jer smo ga mi potpisali, takvog kakvog jesmo, 22. godine moramo promijeniti. Reorganizirati državu, siguran sam da to možemo uraditi kako smo to dobro uradili na primjeru Oružanih snaga u BiH.

Pozivam vas na kraju sve skupa u još jednoj velikoj čestitci povodom 25. obljetnice da budemo svjesni odgovornosti vremena u kojem živimo, da ne ukaljamo ni jedno časno ime kojem smo se naklonili, kao žrtvama Domovinskog rata i ne potcijenimo i obezvrijedimo žrtvu koju su oni dali da bi mi danas bili ovdje.

Onaj tko nema snage, tko ne može preuzeti križ svoga naroda, neka bar ostane po strani, a svi drugi ste pozvani da zajednoi kroz Hrvatski narodni sabor omogućimo sami sebi da narednu obljetnicu možemo slaviti u potpuno drugačijem ambijentu.

Od srca vam još jednom čestitam 25. obljetnicu.

Živjeli!