HDZ BiH

Nakon sastanka Sjevernoatlantskog vijeća NATO-a s izaslanstvo Bosne i Hercegovine u Bruxellesu, bili ste optimistični, ali i oprezni u davanju prognoza o tome kad bismo se mogli nadati aktiviranju članstva. Zašto?

Tako je. Što se tiče aktiviranja MAP-a i Ministarstva obrane, ja mogu samo govoriti u ime Ministarstva, jer članstvo nije samo naša obveza, već države i više institucija. Svaka od njih kroz naš individualni, partnerski akcijski plan ima svoje odgovornosti, rokove, obveze za postizanje ciljeva. Na zadnjem sastanku, gdje je delegaciju BiH predvodio predsjedavajući Predsjedništva, gospodin Ivanić zajedno sa predsjedavajućim Vijeća ministara i sa mnom, imali smo priliku kroz razgovore sa veleposlanicima NATO zemalja odgovarati na pitanja, gdje su oni vjerojatno stekli određeni dojam o tome koliko je još iskoraka potrebno Bosni i Hercegovini, kako bi se u što skorije vrijeme aktivirao Akcijski plan za članstvo.

Ministarstvo obrane BiH je svjesno da, što se tiče talinskog uvjeta - registracije sve 63 lokacije, nismo u mogućnosti u potpunosti ispuniti taj zahtjev i to sam ja kroz prezentaciju veleposlanicima NATO zemalja u BiH prezentirala. Kazala sam da ćemo napraviti akcijski plan i dinamiku knjiženja tih lokacija, jer postoje one koje se mogu uknjižiti, postoje lokacije za koje treba dodatno vrijeme, zbog razrješenja statusa, a postoje lokacije koje, čak i da postoji puni konsenzus, i politička suglasnost, one se iz objektivnih razloga ne mogu uknjižiti i za njih moramo naći rješenje. Da li je to odustajanje od te i kupovina druge lokacije, recimo gdje su relejna čvorišta i slično. Imam nakanu kao ministrica sa svojim zamjenicima i kolegama koji su članovi Stručnog kolegija u sljedeći četvrtak kvalitetno pripremiti točke dnevnog reda, između ostalih, implementaciju Pregleda obrane, koja podrazumijeva brojne aktivnosti koje se tiču strukture, ali i lokacija sa aspekta knjiženja. Da vidimo kad je krajnji rok kada se one mogu uknjižiti, koje su to lokacije koje ne možemo knjižiti i kada to usvojimo, prevedemo na engleski jezik i ponovo organiziramo, najdalje do kraja osmog mjeseca, sastanak sa veleposlanicima NATO zemalja u BiH. Svakako očekujem da će u međuvremenu doći do knjiženja još jednog broja lokacija.

Novi zapovjednik stožera NATO-a u Sarajevu Robert Huston smatra da osnovni cilj OSBiH treba biti odgovor na prirodne katastrofe. Slažete li se s njim, budući da iz dana u dan slušamo priče o naoružavanju vojski susjednih zemalja?

Hrvatska je članica NATO-a i EU, Crna Gora je članica NATO-a i teži ka Europskoj uniji kao i Srbija. Što se tiče naoružavanja, često se zloupotrebljavaju ili spinuju činjenice, možda politički motivirano, a možda i slučajno. Onda se stiče utisak da se neko takmiči u naoružavanju. Postoji međunarodni sporazum o kvotama, potpisan između tadašnje Srbije i Crne Gore kao države, BiH i Hrvatske. Jasno je definirano koliko ko čega treba imati kada je u pitanju oprema, koliko helikoptera, tenkova, oružja i oruđa. Nitko iz okruženja nije prešao te kvote. Opredijeljenost vlada susjednih zemalja ili bolje rečeno mogućnost da iz proračunskih sredstava izdvoje dodatne novce za modernizaciju je po meni pozitivan iskorak. Kada govorimo o standardima u NATO i očekivanjima država koje u Savezu izdvajaju značajna sredstva, možda i više od dva posto GDP-a, tu je poruka da i od drugih članica očekuju izdvajanja od dva posto. Mnoge od zemalja ne izdvajaju ni 1,2 posto za obranu i zajedničke akcije i u tom smislu imaju obvezu povećanja pa tako i Republika Hrvatska. Oni imaju plan modernizacije, kao i mi kroz Pregled obrane što imamo rečenicu koja daje nadu svima da se u sljedećih deset godina teži za izdvajanjem dva posto GDP-a za potrebe obrambenog sustava.

Često se zloupotrebljavaju činjenice, recimo izvješće parlamentarnog vojnog povjerenika za prvi dio 2016. i dio 2015. godine, što može dati pogrešnu sliku. Svjesni smo da kao ministarstvo nismo nastali 2004. godine, već smo nastali spajanjem entitetskih ministarstava, preuzeli smo ljude, sredstva, zgrade. Nije napravljena nijedna nova, počevši od sjedišta, a da ne govorimo o lokacijama na kojima je smještena vojska. Ali, ne može Ministarstvo izdvajati u proračunu sredstva, ako nemate ni jedan posto GDP-a. Onda je lako govoriti da imamo problema sa grijanjem, sa motornim i specijalnim vozilima...

Kada ste već spomenuli i Ministarstvo sigurnosti, koliko će inicijativa Šemsudina Mehmedovića usvojena u oba doma Parlamenta BiH, a kojom se predviđaju veće plaće u OS BiH i policijskim agencijama pomoći da zadržite kadar? Mnogo se govorilo o tome da uposlenici s državnog nivoa gledaju kako preći na entitetski zbog većih primanja.

To je sustavni problem koji treba rješavati, jer nema smisla da netko ko radi na državnoj razini, ima manja primanja. U najmanju ruku trebaju biti ujednačena, ako ne ista. Mi smo predložili i povećanje plaća za vojnika i dočasnika. Znači ne za kompletnu strukturu, već za vojnike i dočasnike, jer značajan broj mladih traži svoju karijeru izvan sustava Oružanih snaga i van granica Bosne i Hercegovine. Mi nastojimo kroz ovaj prijedlog koji je otišao ka Vijeću ministara, ukoliko se on usvoji, zadržati značajan broj mladih unutar sustava. Nisam sigurna da će se u potpunosti implementirati taj zakon koji predviđa povećanje plaća policijskim službenicima i OSBiH, iz jednostavne činjenice što znamo da fiskalni okvir utvrđuje Fiskalno vijeće. Vijeće čine predsjedavajući Vijeća ministara i ministar finansija BiH, dva entitetska premijera i ministri finansija entiteta.

Potrebno je pet ruka za, da biste nešto promijenili. Sve dok to nemamo, možemo pričati, pripremati zakone, njihove izmjene, ali ne možemo biti sigurni u realizaciju. U tom smislu, smatram da trebamo poduzeti sve kako bi se usvojila određena zakonska rješenja, ali isto tako moramo biti svjesni činjenice da nekad, iz jednostavnog razloga što ne postoji konsenzus ili ta potrebna većina u Fiskalnom vijeću, ne možemo dobiti pozitivno mišljenje od Ministarstva finansija BiH. I to nije zato što Ministarstvo finansija ne želi dati pozitivno mišljenje, nego zato što zna koliki mu je fiskalni okvir. Ako se taj okvir ne povećava, sve djeluje kao floskula i politikanstvo. Učinit ćemo sve da povećamo plaću vojniku, ako treba i iz rezervi, a u najmanju ruku ćemo nastojati i to će biti tema sljedećeg kolegija, konačno rješenje za ljude na straži, ljude koji rade na uništavanju viškova municije i deminere, da se adekvatno nagrade naknadama koje nemaju karakter plaće. To su ljudi koji zaslužuju da im primanja budu povećana, ukoliko naravno rade. Nije isto biti deminer u minskom polju i deminer u pripremi, u sjedištu. U tom smislu, mora postojati razlika, da ne kažem da postoje dvojbe pojedinaca unutar sustava obrane, ali se nadam da ćemo naći konačno rješenje, jer je meni interes da vojnik na straži ne bude zakinut, da deminer ne bude zakinut, da čovjek koji radi u Doboju i koji uništava municiju ili bilo gdje drugo da to radi, ne bude zakinut, da mu se odredi naknada, jer su to poslovi gdje je uvećan rizik za život.

Jeste li ste dogovorili teme o kojima ćete razgovarati s gospodinom Damirom Krstičevićem, na sutrašnjoj sjednici Vijeća ministara BiH i Vlade Hrvatske u Sarajevu?

Sa gospodinom Krstičevićem i Ministarstvom koje vodi imamo izvrsnu suradnju, a značajan broj naših ljudi se školuje u Republici Hrvatskoj. Čak smo povećali broj ljudi na ratnoj školi, zapovjedno-stožernoj školi,školovali smo i pilote, imamo mlade koji se školuju kroz sustav za kadete u RH. Znači, primljenisu na civilne fakulteta, ali za potrebe sustava obrane, tako da očekujemo da ćemo iduće godine imati prve generacije koje će završiti obrazovanje. Hrvatska lobira za Bosnu i Hercegovinu kada je u pitanju aktiviranje MAP-a, sudjelujemo kroz regionalne inicijative, zajedno smo učestvovali i učestvujemo u mirovnoj misiji u IR Afganistan, razmišljamo o vidovima bolje suradnje u misijama UN-a. To još nije tema, ali je jako bitno da razmišljamo o djelovanju i kroz UN misije i sutra misije Evropske unije. Trenutno se pripremamo i za Centralnoafričku Republiku, pod pokroviteljstvom evropskih snaga. Sa Republikom Hrvatskom nemamo problema što se tiče segmenta obrane, nemamo ni sa Republikom Srbijom ni sa Crnom Gorom, ali su zajedničke sjednice izvrsna prilika da se razgovara o otvorenim pitanjima i potpišu sporazumi, jer nema ništa od guranja stvari pod tepih.

(oslobodjenje.ba)