HDZ BiH

Put BiH u NATO savez postao je još jedna predizborna tema. BiH još nije ispunila uvjete ni za aktiviranje Akcijskog plana za članstvo, a vode se unutarnje rasprave o samom prijemu u NATO. Zbog povećanih financijskih potreba Oružanih snaga BiH došao je u pitanje i fiskalni okvir i to sve u trenutku kada su upravo kapaciteti i resursi OS BiH masovno korišteni u gašenju brojnih požara, posebno u Hercegovini. Ministrica obrane BiH Marina Pendeš je u razgovoru s novinarima „Večernjeg lista“ odgovarala na ova i druga aktualna pitanja koja se tiču OS BiH i sektora obrane u cjelini.

Dio političkih struktura i medija, posebno iz Sarajeva, ističu da je politička opcija kojoj pripadate, dakle HDZ BiH, protiv NATO-a i da se ide uvjetno kazano u „ruski blok“. Što je istina?

Često se kroz medije raznim spinovima nastoji fokus s onoga što je uistinu bitno prebaciti odgovornost na nekoga tko ovoj BiH želi dobro na način da BiH bude sigurna i stabilna, a to možemo jedino kao dio europskih i euroatlantskih integracija. Ja kao ministrica obrane, a ranije i kao zamjenica ministra obrane i predstavnica HDZ-a u toj instituciji i Vijeću ministara, zalažem se i radim na postizanju tih ciljeva, odrađujući sve ono kako bi BiH što prije imala aktiviran MAP, odnosno postala dijelom NATO-a i europskih integracija. Dakle, smatram da je ovo spinovanje, ali budući da mi Hrvati nemamo svoj javni servis gdje možemo adekvatno plasirati informacije, zakinuti smo za mogućnost pravodobnog i točnog informiranja javnosti o svojim stavovima i aktivnostima.

Dokle se stiglo u tom procesu ispunjavanja uvjeta za aktiviranje Akcijskog plana za članstvo u NATO-u, odnosno MAP-a?

To je naš glavni cilj i od 2015. godine do danas uknjižili smo 28 lokacija, s tim da u narednom periodu očekujemo da uknjižimo još dvije lokacije. Oko broja se stvara zabuna, jer neki govore o Pregledu obrane koji podrazumijeva 57 lokacija, a ja govorim o trenutno važećoj odluci Predsjedništva o veličini i strukturi OS BiH koja podrazumijeva 63 lokacije, dakle ovih 28 lokacija plus ona u Han Pijesku koja je 29. lokacija. Također, intenzivno radimo na povećanju broja pripadnika OS BiH koji sudjeluju u međunarodnim vojnim misijama. Puno toga je urađeno u proteklih nekoliko godina i kada su u pitanju nedostajući dokumenti, proces javnih nabavki, borba protiv onih koji su u obrambenom sustavu podložni korupciji. U tom smislu ćemo ojačati one pozicije u Ministarstvu i OS BiH koje su najosjetljivije na korupciju.

Kada je u pitanju uknjižba vojne imovine što očekujete da će se dalje događati?

Mi imamo značajan broj presuda Ustavnog suda i ja ih ne bih komentirala, jer njih treba provoditi, a ne komentirati. Tako isto mislim i o ovoj zadnjoj presudi vezanoj za vojnu imovinu. Mi nastavljamo uknjižbu, zajedno s Pravobraniteljstvom BiH, onih lokacija OS BiH koje se uistinu mogu knjižiti. Postoji određeni broj lokacija koje se ne mogu knjižiti iz objektivnih razloga. Nakon 15. rujna ću organizirati sastanak s veleposlanicima NATO zemalja u BiH, gdje ću prezentirati pomake koje je napravila BiH za ispunjenje Talinskog uvjeta i da ih informiram o onome što možemo uraditi, prezentiram plan i nositelje aktivnosti. Očekujem fleksibilniji pristup naših partnera kako bi se MAP doista aktivirao do kraja ove godine.

Srbija se naoružava s Istoka, Hrvatska postaje najveća regionala vojna sila zahvaljujući naoružanju NATO-a. Je li to prijetnja za BiH, kako se u dijelu javnosti i medija u BiH može čuti?

U nekoliko navrata sam u proteklom razdoblju kazala kako postoji sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja koji je jasno definirao kvote koje mogu imati Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Srbija i Crna Gora. I niti jedna od nama susjednih država nje prešla te kvote. Budući da su sami zaključili kako trebaju zanoviti svoje oružane snage, ja i to što oni rade shvaćam kao modernizaciju u smislu nabave nove opreme i slično. Ja očekujem isto to i od naših institucija u BiH. Već godinama tražimo veća izdvajanja za Ministarstvo obrane i kada bi se povećao naš proračun to bi bilo izdvajanje u iznosu 1,5 posto GDP-a, onda bi bilo logično da Ministarstvo obrane u jednoj godini može nabaviti nekoliko helikoptera, zanoviti vozni  park potreban za funkioniranje OS BiH i sigurno bi imali manju potrebu za doniranim sredstvima naših partnera, kao što su SAD, Njemačka ili Kina, koji su nam u proteklom razdoblju donirali vozila poput bagera i drugih vozila bitnih i u situacijama prirodnih i drugih nepogoda.

Što je s najavljenom nabavom dva helikoptera za potrebe OS BiH?

Donesen je zaključak kojim se daje potpora Ministarstvu obrane da se za iduću godinu izdvoje sredstva u iznosu oko 65 milijuna KM za nabavu dva helikoptera, s tim da treba iznaći način financiranja. Ja sam u Ministarstvu tražila da mi se pripreme mogući izvori financiranja za nabavu ta dva helikoptera koje ću ja predložiti Vijeću ministara za usvajanje. 

Otvorena je rasprava o korisnosti tih helikoptera na požarištima. Možda bi korisnije bilo nabaviti kanadere ili zračne traktore?

Kanaderi zahvaćaju vodu iz mora ili većeg jezera. Imamo li mi takvu mogućnost? Samo treba poći od toga s čim mi raspolažemo. Nama trebaju višenamjenske letjelice. Je li air traktor takva letjelica i treba li ona OS BiH? Ne treba OS BiH, ali treba civilnoj zaštiti. Nama treba helikopter, jer pored toga što prevozi ljude i sredstva, ima dodatnu mogućnost da vedrima kojima raspolaže sudjeluje u gašenju požara. Znači, treba dobro razmisliti i zato je važno da u suradnji sa svim ostalim institucijama nađemo najbolje rješenje. Podsjećam vas i na druge elementarne nepogode i probleme s kojima smo se suočavali proteklih godina i zato je potrebno osposobiti sustav i koristiti adekvatno resurse od općine do države.

Svjedoci smo da je ovo ljeto bilo izuzetno teško kada su u pitanju požari. Koliko su OS BiH ovog ljeta bile angažirane na požarištima?

Sukladno kapacitetima kojima raspolažemo usuđujem se reći da smo odradili odličan posao i zahvalna sam pripadnicima OS BiH i to ne samo pilotima, već i tehničarima koji su održavali helikoptere i pješačkim postrojbama koje su bile angažirane u većem dijelu Hercegovine, budući da je na nekim požarištima bila potrebna i pomoć pješaštva. OS BiH su u ovoj godini pokazale da su kvalitetan dio društva, bez obzira što se često u medijima stvara pogrešna slika o OS BiH, jer se inzistira na nekim problemima. Naravno, Mi u ministarstvu obrane ne želimo stvari sklanjati pod tepih i ti problemi s kojima se suočavamo su realnost.

S kakvim se sve problemima suočava Ministarstvo obrane i OS BiH?

Suočavamo se s odlaskom mladih i kvalitetnih ljudi koji usprkos tomu što imaju posao odlaze u zemlje Europske unije. Tu su problemi financijske prirode, jer smatramo da plaće pripadnika OS BiH, prvenstveno vojnika, onih koji rukuju s minsko-eksplozivnim sredstvima, trebaju biti veće, ali budući se proračuni utvrđuju na Fiskalnom vijeću BiH, gdje sjede i predstavnici entitetskih vlasti, razumljivo je da mi za državnu razinu ne možemo dobiti onoliko sredstava koliko nam je uistinu potrebno i u tom smislu modernizacija i školovanje pripadnika OS BiH dolazi u pitanje. Mi smo prošle godine usvojili Pregled obrane koji govori o viziji OS BiH u idućih deset godina, a sastavni dio toga je i plan modernizacije. Na stotine milijuna maraka je potrebno za taj proces, ali ja sam realna osoba i znam da tog novca trenutno nema, ali da se dva helikoptera trebaju nabaviti u idućoj godini i modernizirati vozni park OS BiH u narednih nekoliko godina, smatram potrebnim i nužnim. Ono što sad trenutno imamo je operativno upitno i s aspekta sigurnosti onih koji koriste ta sredstva nužno je zanoviti ih što prije.

Spominjete odlazak kadrova iz OS BiH. Može li se nešto učiniti kako bi vojnici i nakon 35. godine života imali neku mogućnost profesionalnog angažmana, jer je i ta neperspektivnost za mnoge razlog odlaska?

Ja sam uputila prema Vijeću ministara prijedlog izmjena Zakona o službi u OS BiH, koji predviđa mogućnost ostanka u službi za jedan broj pripadnika OS BiH do 40. godine sukladno potrebama i njihovim psihofizičkim sposobnostima. Nadam se da će taj prijedlog biti usvojen u Parlamentarnoj skupštini BiH.

Kakav je Vaš stav o ideji za ukidanje vojske u BiH? Trebaju li BiH Oružane snage uopće?

Ako je BiH opredjeljena da su njena dva glavna vanjskopolitička cilja članstvo u EU i NATO onda je takvo pitanje izlišno. Ja mislim da nam trebaju OS BiH. 

A obvezan vojni rok?

Smatram da služenje vojnog rok zahtjeva znatno veća financijska sredstva. Za NATO i kolektivni sustav sigurnosti smo se, između ostalog, opredijelili i zato što nemamo dovoljno sredstava, suvišno je razmišljati o tome. I za ove profesionalne vojne snage koje imamo mi ne izdvajamo više od jedan posto GDP-a, a u NATO-u bi svaka zemlja trebala izdvajati dva posto.

Što je s rješavanjem pitanja viškova oružja i streljiva koje posjeduju OS BiH?

Intenzivno radimo zadnjih nekoliko godina na uništavanju viškova naoružanja, streljiva i minsko-eksplozivnih sredstava, pri čemu prvenstveno mislim na nestabilno streljivo. Također, pokušavamo napraviti projekt prodaje viškova i to je vrlo osjetljivo pitanje u koje mislimo uključiti sve relevantne institucije. Moguće je riješiti se viškova oružja donacijom, prodajom ili uništavanjem. Donirali smo proteklih godina značajne količine naoružanja i streljiva Afganistanu i Iraku u okviru borbe protiv ISIL-a.

HVO je postao sastavnicom OS BiH, odnosno državne vojske, a često sama ta država kroz istupe svojih dužnosnika kriminalizira HVO i njegovu ulogu. Što vi kao hrvatska dužnosnica, osobito na čelu Ministarstva obrane BiH, činite da se sačuva dignitet HVO-a?

Ja uopće ne bih kazala da država kriminalizira HVO, već da pojedinci, koji sebe smatraju za vlasnike države, a to nisu, kriminaliziraju HVO. Kao bivša pripadnica HVO-a iz središnje Bosne mogu kazati da smo više od godinu dana bili u okruženju i gladni i žedni i nitko za to nije odgovarao. Nitko nije odgovarao što su djeca ubijena u Vitezu dok su igrala košarku, a zna se s kojih položaja je došla granata. Neki znaju i tko je to uradio. No, mislim da je na svima nama koji predstavljamo BiH, od općina do države, odgovornost da ovu zemlju vodimo uvažavajući činjenicu da u ovoj zemlji žive tri konstitutivna naroda i da su sva tri naroda jednakopravna. Ne može netko samo zbog većeg procentualnog udjela imati monopol na istinu. Ja sam rat proživjela u središnjoj Bosni i ne može mi nitko govoriti što se tamo događalo.

Kako je biti žena u „muškom poslu“?

„Muški posao“ obavlja veliki broj žena u Ministarstvu obrane BiH. Zahvaljujući i stankama koje delegiraju žene taj stereotip je odavno prevladan. Žene su dokazale da su itekako sposobne obavljati i ove poslove koji su do jučer smatrani muškim. Ja sam u Ministarstvu obrane BiH još od davne 2004. godine kada smo počeli reformu obrambenog sustava i mogu iskazati zadovoljstvo, jer ja do danas kao žena nisam imala nikakvih problema niti s ljudima unutar Ministarstva niti s pripadnicima OS BiH. Smatram da ukoliko ste svjesni onoga što radite i znate to što radite, ne možete imati problema.

(vecernji.ba)