HDZ BiH

Ljiljana Zovko, predsjednica Kluba Hrvata u Domu naroda Parlamenta BiH, govori o zastoju u funkcioniranju vlasti na svim razinama, trenutačnoj situaciji u Domu naroda, sudbini Izbornog zakona te o dvojnim standardima kada je u pitanju gard Mostar.

Evidentno je da vlast u BiH ne funkcionira gotovo na svim razinama. Kakva je trenutačna situacija u Domu naroda BiH?

- Vidljivo je na političkoj sceni kako su pojedini politički subjekti, kao i pojedinci, već započeli kampanju. Prvi put se dogodilo da četiri zastupnika nisu nazočila sjednici Doma naroda. Indikativno je kako se u zakonodavnom procesu povećava broj prijedloga Izmjena zakona koje iniciraju pojedini parlamentarci, a uglavnom je riječ o minimalnim izmjenama. Poznato je kako se u analizi učinka rada parlamentarca svaki usvojeni prijedlog evidentira jednako, izmijenjena jedna riječ ili usvojeno novo sustavno rješenje. Upravo zbog toga populizam raste, a zanimljivo je kako takvi prijedlozi u Zastupničkom domu iznađu potrebnu većinu za usvajanje. I vrlo često su uključene i vlast i oporba. Nekako sam osobno zaključila za pojedine parlamentarce kako su zacrtali cilj - kreirati više zakona u mandatu od Vijeća ministara. I dobro se potrude u lobiranju za "svoj" zakon. Zašto ovo govorim? Pa upravo zbog činjenice da reformski prijedlozi zakona "padaju", a populističke, nebitne korekcije "prolaze" i vrlo često ih iniciraju parlamentarci koji su dio vlasti, a logično bi bilo takve inicijative realizirati kroz Vijeće ministara.

Što se dogodilo s izmjenama Izbornog zakona BiH koji je predložio Klub zastupnika hrvatskog naroda, a koji je Dom naroda prihvatio?

- Prijedlog izmjena Izbornog zakona je sukladan Ustavu, ne producira podjele niti diskriminira. Naprotiv, omogućuje svima izabrati svoje legitimne političke predstavnike sukladno udjelu u sveukupnom biračkom tijelu. Predstavlja rješenje za sadašnje probleme, čuva dostojanstvo i politička prava, sukladno činjenici da je BiH složena zemlja u kojoj žive tri naroda u dva entiteta i distriktu. Prijedlog izmjena Izbornog zakona BiH regulira: izbor članova Predsjedništva BiH, provodi odluku Ustavnog suda BiH U-23/14, tj. izbor izaslanika u Dom naroda FBiH, provodi odluku Ustavnog suda BiH U-9/09 koja se odnosi na izbore u gradu Mostaru. 22 godine nakon što je sklopljen sporazum u Daytonu, odgovornost za neuspjeh jednake demokratske zastupljenosti svih triju naroda je isključivo na onim političkim subjektima u BiH koji budućnost vide u građanskoj strukturi, ignorirajući politički temelj sporazuma i ustroja države. Većinski bošnjački narod vješto koristi standarde suvremene demokracije u Europi za ostvarenje dominacije. Potvrda ovakvog mog stava je činjenica da izaslanici bošnjačkoga naroda nisu glasovali u Domu naroda za prijedlog izmjena Izbornog zakona. Osobno sam očekivala pozitivan stav u Domu naroda, odnosno bilo bi logično da se politički izaslanici svakog od naroda, potpisnika sporazuma, razumiju i slažu u prosudbi političke uloge Doma naroda u BiH. Inače Dom naroda nema smisla. Naziv institucije Dom naroda sve govori o ulozi i funkciji koja mu je dodijeljena sporazumom. Zastupnički dom je nešto drugo i tu sam očekivala otpor i raznolikost u stavovima.

Procjene pokazuju kako prijedlog Izbornog zakona, koji je predložio HNS, neće proći u Zastupničkom domu. Ima li HNS neku drugu opciju ili prijedlog koji bi se uputio u proceduru?

- Politička odgovornost je na onima koji ne prihvaćaju, a ne nude novo rješenje. Takva je situacija godinama, uvijek su bili krivi oni koji su kreirali rješenja. Mnogo smo mi prijedloga kreirali u posljednjem desetljeću, sad je vrijeme za ostale sudionike u političkom životu Bosne i Hercegovine, neka odgovorno obznane svoje ciljeve i prijedloge organiziranja političkog i institucionalnoga upravljanja u Bosni i Hercegovini. Znam jedno, svaki prijedlog koji poništava identitet jednog naroda i njegova politička prava na legitimno političko predstavljanje, pogrešan je put.

SDA još uvijek skriva svoj prijedlog, SDP je nedavno objavio svoj prijedlog izmjena Izbornog zakona koji će biti upućen u proceduru, a koji je, prema nekim analizama, kompromis između postojećeg i građanskog koncepta. Je li on kao takav prihvatljiv i za Hrvate u BiH?

- Sve kompromise uime Hrvata u BiH je bez naše volje i suglasnosti napravio visoki predstavnik nametnutim izmjenama Ustava i Izbornog zakona. Kompromis treba tražiti u većinskom bošnjačkom političkom korpusu. Želim naglasiti kako je federalizam mehanizam za upravljanje različitostima, a unitarizam razvija nacionalizam. U razvijenoj i zreloj demokraciji građanska BiH možda ne bi nužno značila političku smrt Hrvata u BiH ako bi funkcionirao snažan mehanizam zaštite nacionalnih prava u rukama legitimno izabranih predstavnika hrvatskog naroda. Ali, upravo je tu problem, zagovornici građanske BiH, koji konzumiraju većinski paket političke moći, ne dopuštaju Hrvatima normalno političko zastupanje ni bilo kakav mehanizam zaštite. Upravo zbog tog ne funkcionira ni aktualni politički sustav.

Dolazite iz Mostara u kojem su posljednji izbori održani 2008.. U posljednje vrijeme mogu se čuti razni zaključci prema kojima bi, ako ne dođe do promjena Izbornog zakona, cijela BiH mogla postati kao Mostar. Slažete li se s takvim tvrdnjama?

- Mostar je danas zamrznut grad, mislim da međunarodna zajednica neće dopustiti da se nešto slično dogodi BiH. Krajnje je vrijeme završiti priču o unutarnjem uređenju i države i grada. Naš prijedlog Izbornog zakona je kompromisno rješenje koje optimalno rješava sve probleme. Odgovorno smo kreirali svaku stavku prijedloga Izbornog zakona kao političkog rješenja za političke probleme u zemlji sukladno Ustavu.

Pandan Mostaru je Travnik. Zašto, po vašem mišljenju, Travnik nije zamrznut kada su u pitanju izbori, nego je to Mostar?

- Od svih bh. gradova, samo u Mostaru vrijedi poseban Statut, a to je dodatna diskriminacija moga rodnog grada. U drugim gradovima i općinama u kojima su Srbi ili Bošnjaci u većini ne postoje nikakva posebna pravila zaštite malobrojnijeg naroda niti je nametan poseban statut. Amandmanom XXV. na Ustav FBiH iz 1997. bilo je predviđeno da Travnik, kao sjedište Srednjobosanske županije, bude politički uređen kao i Mostar. Tko i zašto je spriječio to, izlobirao ili propustio, odgovora nema. Osobno mislim kako se ciljano Mostar predstavlja kao "grad slučaj" kako bi se spriječilo razvoj i normalizaciju grada. Istodobno se plasiraju optužbe kako su opet krivi Hrvati jer, eto, mi želimo sebi prisvojiti Mostar. Kako ga želimo prisvojiti kad nudimo rješenje u Izbornom zakonu u kojem je nemoguće preglasavanje? Znači, nudimo rješenje kakvo nema ni jedan grad. I tu padaju sve maske ako se ne prihvati prijedlog Izbornog zakona. Mostaru žurno treba, kao lijek, status ostalih gradova u BiH, ali problem su dvojni standardi. Samo usporedite situaciju da danas načelnik Travnika kaže: "U Travniku nema problema", a i Travnik je prošao tešku ratno stradanje, najstrašnije zločine, ubojstva povratnika, logore, mnogi ubijeni i odvedeni ni danas nisu pronađeni. A u Mostaru je sve zamrznuto, stalno se spominju zločini i živi se u prošlosti. Ako je Travnik mogao zaliječiti svoje rane, zašto se ne dopušta Mostaru zaliječiti svoje rane? I moj je brat poginuo u 26. godini čuvajući i braneći svoj dom, ali ne ponavljam svaki dan zločin i zločince, moj brat živi u mom srcu, a ja živim u miru sa svima. Zlo našeg vremena je trajno veličanje krivnje u drugima. Upravo zbog tog zla Mostar je stigmatiziran i nipošto mu se ne dopušta postati Travnik, odnosno zaliječiti rane. Uvijek ću postavljati pitanje međunarodnoj zajednici: "Zašto Mostar nije Travnik ili zašto Travnik nije Mostar" kako bi metodom zrcala mogli pregovarati i dogovarati se, štititi interese i zajedništvo, ovako je Hrvata u Travniku sve manje, a stanje je dobro za načelnika i za sve druge. Napravite usporednu analizu o broju, položaju i političkim pravima Hrvata i Bošnjaka u Travniku i Mostaru od 2008. do danas.

Nedavno je na jednoj od sjednica Doma naroda usvojen prijedlog zakona o dopunama Zakona o plaćama i naknadama. Vi ste nakon toga izjavili da u zakonu postoje manjkavosti. O kojim manjkavostima je riječ?

- Taj zakon je usvojen krajem 2015.. Riječ je o izmjeni Zakona o plaćama i naknadama koji je usvojen bez amandmana koje sam predložila. Dakle, predloženim zakonskim rješenjem predviđa se da članovi upravnih, nadzornih odbora i drugih radnih tijela koji su zaposleni u institucijama svih razina vlasti nemaju pravo na naknadu za rad ako je u tijeku radnog vremena, a maksimalna naknada za one koji ostvaruju pravo je visina osnovice za obračun plaće (u ovom slučaju 475 KM). Moj amandman je uzeo u obzir neka važna radna tijela, gdje se zahtijeva stručnost stručnjaka i iskustvo 10 godina u zvanju profesora. Takvoj razini znanja i struke ne možete ponuditi mjesečno 475 maraka bez troškova noćenja i prijevoza. Na takav način su se zatvorila vrata svim stručnjacima koji nisu iz Sarajeva. Tada sam upućivala na nedostatke koji će se u praksi pokazati. Danas imamo slučaj da nam se uopće ne javljaju potrebni profili za određene pozicije jer visina naknade ne pokriva ni trošak rada. Vrlo često ponavljamo natječaje. Najčešće se javljaju umirovljeni profesori iz Sarajeva. Možda je to bio cilj, samo za građane Sarajeva radna mjesta. Uime "ušteda", sve manje je onih koji dolaze iz drugih gradova.

(vecernji.ba)