HDZ BiH

Ne postoji propisano kazneno djelo “državni udar”. Radi se više o narodnom terminu koji nema pravno uporište u našem sustavu, istakao je u intervjuu za “Glas Srpske” ministar pravde BiH Josip Grubeša.

Glas: BiH potresa kriza u vezi sa dolaskom većeg vala ilegalnih migranata, a Vijeće ministara BiH je o tome raspravljao na posljednjoj sjednici. Jesu li donesene ikakve odluke kojima je jasno rečeno na koje lokacije će biti smješteni migranti?

Grubeša: Vjerujte da sam bio iznenađen potezom ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića kada je pokušao autobusima prebaciti migrante u Hercegovačko-neretvansku županiju (HNŽ) i kada je postupanje ovlaštenih službenika HNŽ-a predstavio kao “državni udar”. Vijeće ministara BiH nije i ne može odlučivati gdje će migranti i azilanti biti smješteni. Ministar Mektić je Vijeću ministara BiH prezentirao informaciju s prijedlogom mjera koje treba hitno preduzeti s naglaskom na ilegalne migrante i propusnost granice, prije svega sa istočnim susjedima BiH. Tim prijedlogom mjera je predložen način rješavanja trenutnih problema. To je razmatrano na sjednici Vijeća ministara i zaključeno da akcijski plan koji je dostavio ministar Mektić može biti dalje razmatran na nadležnom tijelu kao nacrt. Znači, o donošenju odluka na osnovu te točke dnevnog reda nije bilo govora.

Glas: Kako komentirate Mektićeve poteze koji su uslijedili nakon blokade ulaska autobusa sa migrantima u HNŽ koju je on nazvao državnim udarom?

Grubeša: Treba li ponovno naglasiti da ne postoji propisano kazneno djelo “državni udar”? Radi se više o narodnom terminu koji nema pravno uporište u našem sustavu. Ne treba ni govoriti da se čak ni prema uvriježenom shvaćanju ovog kolokvijalnog termina on ne može primijeniti na zakonito postupanje ovlaštenih službenika HNŽ-a. Nedostojno je jednog ministra da u ovakvoj situaciji koristi kolokvijalne, ali neustavne termine kojima karakterizira postupanje ustavnih struktura HNŽ-a. To se posebno odnosi na državnog ministra koji je u konkretnoj situaciji trebalo iskoristiti svoj status koordinatora i ovu, iako neodobrenu, akciju prebacivanja migranata izvesti na puno prihvatljiviji način. Ministar Mektić, kao ni bilo koji drugi ministar u BiH, ne bi smio pozivati Tužiteljstvo BiH da radi svoj posao i prijetiti zakonitim službama županija, nego se ponašati kao diplomat i probleme rješavati politički korektno.

Glas: Još nisu usvojene izmjene Zakona o kaznenom postupku. Vi ste imali svoj prijedlog, koji nije nikada ni razmatran na sjednici Vijeća ministara. Kako to komentirate?

Grubeša: Neozbiljno je od Vijeća ministara BiH da ne razmatra nacrt zakona koji predlaže Ministarstvo pravde kao ovlašteni predlagač. Zalažem se za to da argumentirano razgovaramo o prednostima i eventualnim nedostatcima mog nacrta zakona, ali nisam za guranje propisa na mišiće i ignoriranje ovlaštenih institucija kada to nekome odgovara. Nacrt koji sam spreman braniti proizvod je radne grupe sastavljane od stručnjaka institucija svih razina vlasti u BiH, ali izgleda da institucije vlasti sa svih razina za neke nisu dovoljno stručne pa su očigledno tražili druge “stručnjake” sa prihvatljivim mišljenjem.

Glas: Što će se dogoditi ukoliko Ustavni sud BiH stavi van snage odredbe postojećeg zakona koje je proglasio neustavnim?

Grubeša: Istražne institucije će morati koristiti druge oblike dokazivanja, što će biti teško za pronevjeru i prevaru u službi, ali to je svakako SDA izbacila iz svog prijedloga zakona.

Nepotrebno dugo prisluškivanje

Glas: Vijeće ministara BiH je usvojio izmjene Zakona o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji (OSA) BiH i uputio ih u Parlament BiH. Tim prijedlogom se propisuje da posebne istražne radnje mogu trajati 48 plus 48 mjeseci. Kako komentarate taj prijedlog i hoće li time biti provedena odluka Ustavnog suda BiH?

Grubeša: Korištenje ovih mjera zahtijeva resurse i usmjeravanje pažnje osoblja koje nije neograničeno. Korištenje mjera u razdoblju od osam godina protiv istih osoba ne može biti učinkovito i ekonomično, a posebno ne može koristiti za zaštitu građana u borbi protiv najtežih oblika kriminala. Osobu koja ponašanjem u razdoblju od maksimalno četiri godine ne pokaže kriminalne radnje koje zahtijevaju da se njenim ponašanjem bave druge institucije i pravosuđe, nije opravdano pratiti još četiri godine. Sa operativne strane je sasvim dovoljno da posebne istražne radnje od strane OSA budu vršene dvije godine, a u izuzetnim slučajevima još dvije. Ako istekom toga roka ne bude pronađen dokaz da se osobom ili grupom osoba treba baviti pravosuđe, resursi i osoblje trebaju se baviti drugim prijetnjama. Nadalje, ako uzmemo u obzir odluku Ustavnog suda u smislu odredbi Zakona o kaznenom postupku, jasno je da je namjera bila da se razgraniči trajanje svake mjere prema vrsti kaznenog djela, što je ovdje u potpunosti izostavljeno.