HDZ BiH

Povjerenstvo sastavljeno od predstavnika Vrhbosanske nadbiskupije, Mješovite srednje škole Travnik, Općine Travnik te nadležnog županijskog ministarstva u središnjoj Bosni postiglo je dogovor o povratku dijela zgrade travničke Gimnazije u posjed Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Istodobno, Crkva je odmah nakon toga dala zgradu u zakup školi u kojoj će se i dalje odvijati nastava. Na taj način provedena je presuda Europskog suda za ljudska prava, ali i prekinuta neizvjesnost o budućnosti blizu tisuću učenika Mješovite srednje škole. Resorna ministrica obrazovanja Katica Čerkez ističe kako je presuda provedena u pet do dvanaest.

Zašto je toliko dugo trebalo da se provede presuda o Gimnaziji u Travniku?

- Najprije se nije smjelo toliko godina odugovlačiti. Presuda Doma za ljudska prava BiH donesena je 2003. godine te je Bosna i Hercegovina trebala postupiti prema njoj bez ikakvih komentara i odugovlačenja. U konkretnom slučaju tužena je država BiH zbog kršenja općih ljudskih prava. No, treba objasniti kako BiH u takvim slučajevima “spušta” provedbu presuda na entitete, nakon čega je Federacija BiH to delegirala Srednjobosanskoj županiji, a u ovome slučaju predmet je dalje proslijeđen Općini. Općina Travnik je, naime, ta koja vraća ili vrši povrat imovine koja je nacionalizirana nekada 1945. godine. Dok ta odluka stigne od razine države do najnižeg oblika organiziranja vlasti svatko nastoji skinuti odgovornost sa sebe. Da smo odgovorni, kao što nismo, mogli smo to provesti i u vrijeme kada je ona donesena. Trajalo je, nažalost, punih šesnaest godina. Ovoga puta dobili smo konačnu presudu, a usporedno je taj predmet rješavao i Općinski sud u Travniku, nakon čega je uslijedila odluka Županijskog suda u Novom Travniku te je donesena odluka o iseljenju škole. Samim time došli smo do kraja i moralo se jednostavno provesti odluku Suda u Strasbourgu i Općinskog suda u Travniku.

Nakon toga uslijedila je neka vrsta kompromisnog dogovora s Crkvom...

- To je završena priča kada je pitanju kršenje ljudskih prava. Željeli smo taj problem amortizirati kako ne bi došlo do deložiranja oko 1000 učenika iz Srednje mješovite škole Travnik. Tu smo imali problem jer se u kontinuitetu odvijala nastava. U ovom slučaju nije vraćen jedan dio zgrade Katoličke crkve. Pronađeno je rješenje kako bi se ispoštovalo presudu Suda u Strasbourgu i Općinskog suda u Travniku te kako bi se nastava mogla nastaviti odvijati za 1000 učenika u toj školi. To je napravljeno gotovo isključivo zahvaljujući razboritosti Katoličke crkve i vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića koji mi je uputio pismo u kojemu je istaknuo kako razumije svu problematiku i općenito stanje u obrazovanju, pa tako i u Travniku.

Na koji način je postignut dogovor?

- Kardinal Puljić je doslovno pružio ruku i omogućio dogovor. To je jedno rješenje koje će i njima odgovarati. Na taj način vraća se imovina Crkvi te da to bude prije onoga dana kad je to sud naložio svojim zaključkom. U suprotnom je prijetilo da se mora angažirati sudska i specijalna policija kako bi se presudu provelo. Sve bi to, dakako, izazvalo nezadovoljstvo učenika, nastavnika i cijele zajednice. To je na kraju izbjegnuto.

Smanjuje se broj djece u školama. Koliko to stvara pritisak na resorno ministarstvo i hoće li doći do pojave više zaposlenika na području vaše županije?

- Mi te probleme već osjetimo. Prije svega, naglašen je problem smanjenog prirodnog prirasta. Ta je situacija dodatno otežana migracijskim kretanjima koja su jako izražena u ovome vremenu. Učinci tih dvaju fenomena stvaraju probleme u cjelokupnoj BiH, a ne samo u Srednjobosanskoj županiji. Dodatno je ove godine izražen problem posljedica uvođenja devetogodišnjeg obrazovanja, gdje su se djeca upisala u deveti razred osnovnih škola, a istodobno je generacija koja se treba upisati u srednje škole gotovo nestala. Ove godine imamo strašan manjak. Ali, mi smo određenim mjerama i kriterijima uspjeli amortizirati taj problem, tako da ćemo imati mali ili neznatan broj tehnološkoga viška. No, posve je sigurno da ćemo imati značajan broj ljudi sa smanjenom normom. Na taj smo način kompenzirali tu situaciju. Istodobno dolazi do povećanja broja sati u osnovnim školama tako što će se ljudi koji predaju opće obrazovne predmete javljati na natječaje i tamo će nadoknaditi normu. Ova kriza će trajati jedan ciklus od četiri godine, ali vjerujemo da će se stanje svake godine popravljati. Naravno, tu računamo na sadašnji broj učenika i da se dalje ne pojača migracija stanovništva. Vjerujem kako će se taj trend zaustaviti.

(vecernji.ba)