HDZ BiH

Krajem prošloga tjedna zamjenik predsjedatelja Vijeća ministara i ministar financija i riznice Vjekoslav Bevanda potpisao je sporazum vrijedan skoro 50 mil. € o financiranju dijela autoceste na koridoru Vc, čime je skrenuo pozornost da se u državi ipak nešto događa i izvan izbora. Nije do kraja zadovoljan radom Vijeća ministara u proteklom sazivu.

Gotovo je kraj mandata ovoga saziva Vijeća ministara. Kako biste ga ocijenili?

- Najprije bih rekao da je mandat bio očekivano turbulentan. Hvala Bogu, bliži se kraju i nadam se da će novi saziv biti brzo formiran.

Molim vas da ocijenite rad svog ministarstva i Vijeća ministara BiH.

- Moram reći kako sam iznimno zadovoljan radom Ministarstva jer smo uspijevali završavati sve obveze vezane uz proračun. Naplatili smo klirinški dug, donijeli smo sve ključne strategije uz suglasnost svih razina vlasti, donosili smo fiskalni okvir, globalni fiskalni okvir i dokument okvirnog proračuna, kao i sam proračun. Nikakvih kriza nije bilo vezano uz financiranje, sve obveze su rješavane u dan.

A Vijeće ministara? Jeste li zadovoljni njegovim radom u posljednje gotovo tri i pol godine?

- Kada je taj dio u pitanju, posve normalno, nisam zadovoljan. Nakon odluke o uspostavi Vijeća ministara, rekao bih da se sve jako sporo odvijalo. Čak i sve ono što smo imali “usuglašeno”, trebalo je jako puno vremena da se završi. Prije svega Mehanizam koordinacije.

Spomenuli ste da ste se suočavali s turbulencijama u vlasti. Koga smatrate odgovornim za takvo stanje?

- Od mene nećete čuti takvu vrstu odgovora. Svi smo pomalo krivi, a najviše od svega krive su neodgovorne politike koje se nastoje postaviti iznad drugih. S druge strane, vidjeli ste da u Parlamentu vlast praktički u značajnom broju stvari nije imala potrebnu većinu, pa su se ovisno o slučaju stranke različito ponašale i niste znali tko je u vlasti, a tko u oporbi. Nenormalno je da su odluke čak i prolazile na Vijeću ministara, a da kasnije niste imali potporu u Parlamentu. Imate vlast koja je funkcionirala na, blago rečeno, čudnovat način, čak i unatoč činjenici da, primjerice, imate istu garnituru na svim razinama, a koja je, pak, na državnoj razini različito glasovala.

U kojem dijelu se, po vašem mišljenju, moglo učiniti više u ovome mandatu Vijeća ministara BiH?

- U svemu. Ponajprije na europskom putu. Znate da je deklarativno opredjeljenje: svi smo za europski put te se dogovorimo kako ga ostvariti, a onda sve to zastane. Sjećate se kada je hrvatski član Predsjedništva BiH gospodin Čović najavljivao da će se predati prijava? Imali smo skoro ismijavanje cijelog postupka. No, mi smo predali tu prijavu, a u međuvremenu se nepotrebno taj proces opstruirao. Imamo Mehanizam koordinacije kojim se sada svi hvale, a moram reći da su za njegovo donošenje, ali i funkcioniranje, najzaslužniji hrvatski dužnosnici koji su njegov rad shvatili krajnje ozbiljno. Radili smo da sve to zaživi, ali onda smo dobivali klipove. Oni koji su to radili kasnije su se kitili kao da su, eto, oni zaslužni za taj iskorak.

Funkcionira li, po vama, taj Mehanizam koordinacije koji je uspostavljen nakon skoro tri godine pregovaranja?

- Rekao bih da funkcionira tek djelomično, ali ne onako kako bi trebao. Jednostavno, predugo traje proces odlučivanja i stalno smo svjedoci kako se pokušavaju stvari odugovlačiti da se posao ne završi onako kako je dogovoreno.

Zašto je to tako? Zašto se izbjegava primjenjivati Mehanizam koordinacije koji jamči onda jednostavnu provedbu svih odluka na svim razinama?

- To ne trebate mene pitati nego one koji to rade.

Nedavno se u dodatnim pitanjima Europske komisije otkrilo kako su vlasti iz BiH na posve različit način odgovarale na ista pitanja, od, primjerice, tvrdnji da Hrvati u BiH mogu i ne mogu imati dvojno državljanstvo s Hrvatskom. Što je onda funkcija Mehanizma koordinacije?

- Činjenica je da se ne uspijeva postići jedinstveno stajalište i onda se u odgovorima šalju mišljenja svih razina vlasti. Znali smo kako je to tako i tako će biti ubuduće. Od toga netko sada pravi senzaciju. Zato sam i rekao kako imamo deklarativnu potporu svih strana, a onda kada treba dati jedinstveni odgovor, teško je.

Bošnjačke stranke odreda tvrde kako će BiH na putu k Europskoj uniji morati ukinuti konstitutivnost i ravnopravnost naroda te da su u tome kontekstu i postavljena dodatna pitanja iz upitnika u kojima se inzistira samo na pravima pojedinaca, a ne kolektiva?

- To apsolutno nije točno. A za te poznavatelje “europske” prakse - neka, pak, vide rješenja iz višenacionalnih država pa će vidjeti koliko su u pravu i postoje li jasno zajamčena prava pojedinih naroda... A kada se vratimo na svoje domaće stanje, svima je dobro poznat ustavni okvir države iz međunarodnog sporazuma za mir iz Daytona. Naravno da nikome ne pada napamet ne ići prema Europi, ali da ćemo uspjeti očuvati i prava našega naroda, to nema nikakve dvojbe. I nema tog mamca na koji bismo pristali a da istodobno narušimo bilo što od prava koja su nam zajamčena Daytonom.

Zanimljivo je kako su oko “građanske države” koja je, kako kažu, cilj, potpuno suglasje postigle sve strukture bošnjačkog društva, od vjerskih predstavnika do politike, akademske zajednice. Posebno su agresivne političke stranke, bilo da su vladajuće, oporbene, pa čak i da dolaze s “lijevog centra”. Pribojavate li se identičnih inicijativa s kojim se Jugoslavija suočila 90-ih?

- Ne bojim se toga, ali sam itekako svjestan te pozicije. Rekao bih da čak postoji natjecanje koja će od političkih opcija biti radikalnija i kada se dosegnu gornji limiti takvog jednog nacionalizma, onda sijevaju izljevi protuhrvatske histerije. Umjesto da se bavimo time kako ćemo iskoristiti svoje unutarnje potencijale te dobiti potporu od susjeda da krenemo brže, napose s Hrvatskom s kojom se dijeli 1000 kilometara granice, svjedoci ste da imate unisone istupe bošnjačkih stranaka čiji je cilj zaustaviti procese i pokušati dokinuti prava Hrvata. Nažalost, te političke elite se ponašaju onako kako su se ponašale srpske pred sami rat.

Iznosite teške kvalifikacije, gospodine Bevanda. Jesu li one primjerene sadašnjem stanju u bh. društvu?!

- Apsolutno jesu. Nažalost. Dakle, govorimo o identičnim političkim obrascima koje smo imali u Miloševićevoj Srbiji krajem osamdesetih godina proteklog stoljeća. Dakle, Milošević je inzistirao na sustavu “jedan čovjek - jedan glas”, inzistirao je na poništavanju prava republika, birao je drugima predstavnike. Danas se, nažalost, sve to isto ponavlja. Možda se neki mladi toga ne sjećaju, ali ja sam svjedok toga vremena. Stalno se traži neki novi Sejdo Bajramović. Zbog toga su prevažni sljedeći izbori kako bismo spriječili ponavljanje toga nesretnog scenarija i kako bismo konačno mogli gledati naprijed, a ne stalno se osvrtati unatrag.

Je li onda vrijeme da hrvatska politika jasno odgovori na strateški postavljene ciljeve bošnjačke strane, što, po vama, podrazumijeva dominaciju nad Hrvatima, te se pokuša postići dogovor kako bi se izbjegli novi ili stari prijepori?

- U svom pitanju ste dali dio odgovora. Hrvatska politika, tvrdim, ponaša se krajnje odgovorno i jedinstveno čime, moguće, i provocira ovu protuhrvatsku histeriju kojoj smo svjedoci posljednjih godina, a koja je posebno izražena posljednjih mjeseci. Rekao bih da Hrvati imaju vrlo jasno i principijelno stajalište, što također izaziva nervozu s druge strane, nakon čega imate počesto besmislene i neracionalne udare. Ali ni ti i takvi udari nisu imali nikakvih rezultata. I da odgovorim do kraja na vaše pitanje. Kompromisi se moraju tražiti. No, za njih je potrebno dvoje koji su spremni za dogovor. Naravno da ultimatumi nemaju izgleda za uspjeh.

Kako onda, po vama, pomiriti ta dva koncepta koji se stalno ističu u prvi plan - građanski i nacionalni?

- Sada me tjerate govoriti kao političar i postavljati pitanje: u čemu je HDZ BiH do sada bio zapreka da se pronađe rješenje za bilo koje pitanje? Druga strana postavlja “ili-ili” i vrši promociju isključivo svojih ciljeva. Jasno je kako neće odustati od toga. Cilj je dekonstituirati hrvatski narod. Oko toga zasigurno neće biti kompromisa. Hrvati su konstitutivni narod u BiH. Ovo je naša država i domovina. Pružamo ruku i nudimo mogućnost dogovora, ali s druge strane poruke koje stižu govore da apsolutno za to nema volje. Zato su prevažni rezultati sljedećih izbora i u ovome slučaju ne govorim u funkciji predizborne promidžbe, nego kao netko tko smatra kako je iznimno važno da kao narod imamo svoje predstavnike koji će moći ravnopravno sjediti za stolom i donositi važne odluke o sudbini BiH, ali i našega naroda.

S jedne strane iz krugova bošnjačke politike stalno se spominju oružje i naoružanje, a s hrvatske strane čujemo riječ jednakopravnost. Može li se deklaracijama odgovarati na ratne trube ili treba li konačno prijeći na konkretne zahtjeve, a neki ih s hrvatske strane vide i uvjetovanjem uspostave sljedeće vlasti?

- Upravo je to to, ali i za takvu poziciju morate imati rezultat na izborima koji jamči da se bez vas ne može ništa mijenjati. Trenutačno najvažniji politički cilj je promijeniti Izborni zakon koji, po našem prijedlogu, nije tražio ništa više nego da se samo provede presuda Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Mene ne straše takve prijetnje. S druge strane, treba reći da oni koji prijete i plaše ljude ratom mogu biti samo neodgovorni i suludi ljudi. Mislim kako to nije uopće prejaka kvalifikacija za one koji to rade.

Kako izaći iz sadašnje krize s Izbornim zakonom BiH i izborom izaslanika za popunu Doma naroda u Federaciji BiH?

- I za odgovor na ovo pitanje prevažan je izborni rezultat. Vidjeli ste na pokušaju u federalnom Parlamentu na što se spremno. Posve je sigurno da će bošnjačke stranke, ako budu u mogućnosti, pronaći svoje Hrvate, pokušati provesti tu pogubnu politiku dominacije koja na ovim prostorima uvijek završava katastrofom, ponajprije onome narodu iz čijih redova stižu takvi političari i politike.

Sarajevski mediji izvijestili su nedavno da ste za potporu srpske strane u federalnom Domu naroda oko Izbornog zakona “prodali” interese Federacije oko raspodjele trošarina. Kako to komentirate?

- Vrlo kratko – radi se o suludoj konstrukciji koju može osmisliti netko tko veze nema sa životom.

A što, pak, ima veze sa životom?

- Problem je to koji seže odranije. Ponajprije političkim predstavnicima Bošnjaka smeta što u Fiskalnom vijeću sjede dva Hrvata, a u prošlom sazivu je bio samo jedan. Smeta što od šest članova Upravnog odbora Uprave za neizravno oporezivanje, koja je najbolja institucija u državi koja bilježi stalni rast prihoda, sjedi također dvoje Hrvata. Smeta jednostavno što se odluke ne mogu donositi kako su se ranije donosile - preglasavanjem. Zato su konstrukcije tipa da radim nešto protiv Federacije BiH u kojoj živim smiješne. Bez obzira na to što pisali i pričali, radovi na koridoru Vc su zastali jer su kreditori ocijenili kako su javna poduzeća za autoceste nelikvidna nakon čega je zaustavljeno kreditiranje za izgradnju autocesta. Posljednjih dana dolazi do izražaja ponovno inicijativa oko izgradnje Jadransko-jonske autoceste, koju smo upravo mi potaknuli u vrijeme kada sam bio predsjedatelj Vijeća ministara BiH. Od spoja u Počitelju ta autocesta bi trebala preko Popova polja ići do kontaktne točke koja je određena u Crnoj Gori. Završetkom toga dijela koridora i autoceste na koridoru Vc postali bismo najvažnije prometno čvorište. No, zbog našeg nerada nisam siguran kako će se stvari dalje odvijati. Hrvatska je nedavno predstavila kako planira graditi taj dio autoceste. Kod nas, međutim, novac za projektiranje stoji umjesto da tražimo dogovor s Hrvatskom o tome kako graditi taj projekt. U našim turbulencijama, bojim se, nećemo ništa napraviti.

Smanjeni su deficiti na svim razinama vlasti. Što je razlog za to, je li rad Uprave za neizravno oporezivanje, veća disciplina u poreznim upravama entiteta, gospodarski rast i može li se na tim temeljima graditi optimizam za općenito ekonomski napredak u BiH?

- Ponajprije su ti podaci rezultat rada institucija, a s druge strane, stalno imamo političke igrokaze koji pozornost odvlače na drugu stranu. Kroz te igre parasustava jedino čega se djelomično bojim jest da se ne krivotvore rezultati izbora pa da na pozicijama dobijemo ljude koji bi srušili sve što je do sada urađeno. Često se čuju komentari kako Hrvati drže financijski sustav, a moram reći kako je to najbolji dio države. Najveći je problem to što se kod drugih političara proračun tretira kao plijen. U konsolidiranju proračuna pomogla je i naplata klirinškog duga. Nešto što je stajalo doslovno od vremena Jugoslavije do danas. Uspjeli smo to napraviti bez ikakve pomoći, a možda je i bolje da je tako bilo jer su u drugim slučajevima samo kvarili i usporavali procese. Oni koji su se hvalili kako su naplatili klirinški dug mislim da nemaju pojma o čemu se radi. Mi smo dobili gotov novac koji je raspoređen na račune sukladno zakonu. To vam je isto kad vas netko počasti novcem na račun.

Gospodine Bevanda, jedno od najizazovnijih pitanja s kojima se suočava BiH je problem migracija, a veliki broj ljudi je na pragu razmišljanja o odlasku iz zemlje. Kako pristupiti rješavanju toga problema?

- Odlazak mladih kvalificiranih ljudi nešto je najgore što se događa u Bosni i Hercegovini. No, pri tome nije točna konstatacija kako iz zemlje odlaze samo Hrvati, nego se to događa i kod drugih naroda, Srba i Bošnjaka. Bh. Hrvati imaju prednost s hrvatskom putovnicom da ne moraju čekati u redovima za dobivanje viza ili radnih dozvola ispred konzulata i veleposlanstava. Recept za zaustavljanje odlazaka ljudi nije jednostavan. Po meni, temelj svega je da se najprije riješimo političkih zabluda o dominacijama i da se sva energija usmjeri prema ekonomiji. Posebno je važno poticati mlade ljude na pokretanje biznisa. Sada imamo jednu nenormalnu situaciju da su najveći dužnici proračuna i države javna poduzeća i da isto tako imamo nesretne procese privatizacije koji i sada vuku razne repove. Imate poduzeća koja ne rade sedam, osam godina, nakon čega ljudi potražuju neka davanja. Zato je, po mom mišljenju, ključ snažno potaknuti privatni sektor, a to trebaju poticati i sve razine vlasti. Trebamo biti svjesni kako dosta toga neće uspjeti.

Ali činjenica je da veliki broj ljudi misli kako je jedini izbor javno poduzeće ili Njemačka?

- Dotaknuli smo dno i ljudi moraju shvatiti da se ne može jednostavno zaposlenost povećavati na način da ih zapošljavamo u institucije ili javna poduzeća. Za to više nema prostora. Zato je potrebno ohrabriti poduzetnike te im dati i financijski poticaj. Danas imamo apsurdnu situaciju da i kod ljudi koji su uspjeli i zapošljavaju značajan broj radnika postoje primjedbe na administrativne poteškoće. Razvikana percepcija, ponajprije kod političara, kako je lako ljudima koji zapošljavaju veći broj ljudi rezultat je toga da najveći broj njih nikada nije bio dio takvog sustava te je sve dobio na pladnju. Ti ljudi svakoga mjeseca moraju isplatiti plaće, izmiriti sve obveze. Drugi dio priče jest da se plaće radnicima moraju povećati jer ljudi ne mogu živjeti od minimalca ili pak da rade, a da im se ne uplaćuju doprinosi. Te anomalije moraju nestajati.

Ne nalazite se na listi stranke. Kakva je to poruka?

- Ne bih rekao da se radi o bilo kakvoj poruci. U nekoliko ciklusa bio sam na listama i vrijeme je za nova lica. No, to istodobno za mene ništa ne znači. Dapače, još sam rasterećeniji i još snažnije guram ovo što ima nazivnik opći hrvatski interes.

Ima li razloga za optimizam nakon sljedećih izbora?

- Na izborima očekujem uvjerljivu pobjedu stranaka okupljenih oko HDZ-a BiH. To mi daje jamstvo za optimizam i da ćemo biti predvodnici svega onoga što je napredno i vodi naprijed.

(vecernji.ba)