HDZ BiH

Nakon donošenja izmjena Zakona o kaznenom postupku (ZKP) BiH gotovo svi domaći i međunarodni sudionici izrazili su zadovoljstvo tvrdeći kako je riječ o zakonu usklađenom s europskim demokratskim standardima, što je u najmanju ruku čudno jer se isto tvrdilo i za ranije izmjene zakona bez amandmana kojim su ograničene mogućnosti zloupotreba prilikom vođenja istraga, podizanja optužnica i davanja imuniteta od kaznenog progona. Ministar pravosuđa Josip Grubeša ističe kako je sadašnji prijedlog usklađen s traženjem Ustavnoga suda BiH.

Zašto se oko ovoga zakona politiziralo i pokušavalo voditi kampanja optužujući pojedine stranke da ne podržavaju borbu protiv korupcije i kriminala?

- Prije godinu dana pokrenuta je apelacija tadašnje predsjedateljice Zastupničkog doma Parlamenta BiH Borjane Krišto prema Ustavnom sudu BiH prema kojoj određeni članci ZKP-a krše osnovna ljudska prava. To se odnosilo na posebne istražne radnje. Nakon toga smo mi od Parlamentarne skupštine dobili zadaću napraviti izmjene i dopune ZKP-a, što smo i uradili. Kada smo taj prijedlog, na kojem je radila radna skupina sastavljena od stručnjaka sa svih razina BiH, VSTV-a, dostavili u Vijeće ministara, uopće nije uvršten na dnevni red. Dobivena su sva pozitivna mišljenja na takav prijedlog od svih relevantnih institucija, a na javnim konzultacijama nije bilo nikakva prigovora, no svejedno prijedlog zakona je ignoriran. Nakon toga se u Parlamentu BiH pojavio prijedlog SDA koji je navodno radila neka međunarodna radna skupina. Nakon toga može se govoriti o jednoj vrsti sapunice sa ZKP-om kroz Zastupnički i Dom naroda. U jednome trenutku u Domu naroda bila su čak tri prijedloga izmjena zakona. Zahvaljujući iskustvu ljudi koji sjede u Domu naroda, u konačnici je usuglašen prijedlog koji je na kraju prihvaćen u oba doma s pet amandmana koje je uložio HDZ BiH.

Jesu li točni navodi da se ranije posredstvom odredbi o posebnim istražnim radnjama nekoga, uključivo i političare, moglo neograničeno dugo prisluškivati te zloupotrebljavati taj institut?

- Nije se to odnosilo samo na političare. Naime, svaki građanin BiH mogao je biti neograničeno dugo prisluškivan, a da se istraga nikada ne okonča. To se amandmanima uspjelo popraviti u Domu naroda jer je bilo predloženo da se ipak istrage ograniče ne određeno razdoblje. Do sada su se resursi Sigurnosne agencije mogli koristiti do u beskonačnost protiv određenih osoba, dok bi oni koji su stvarna prijetnja za sigurnost, a svjedoci smo svi u cijelom svijetu kako su terorizam i druga slična djela u ekspanziji, mogli mirno spavati. Na taj način resursi najopremljenije agencije mogu biti u funkciji zbog onoga što je stvarno potrebno pratiti. Zato su amandmani koji govore da se istrage moraju okončati u roku od 18 mjeseci, odnosno maksimalno dvije i pol godine, nakon čega se istraga obustavlja.

Neki su odmah požurili protumačiti kako to, međutim, dovodi do toga da se oni za koje se ne prikupi dovoljno dokaza, a čine razna kaznena djela, mogu izvući od ruke pravde?!

- Ne. To nikako to ne znači. Naime, ako se pronađu novi dokazi, istraga se uvijek može ponovno otvoriti. To je daleko prihvatljivije nego što smo imali situaciju do sada da su se istrage mogle voditi doslovno 10, 15 godina i nikada ne bi bile zatvorene, pa čak i da se ne zna da su bile vođene. Legitimno je postaviti pitanje je li opravdano nekoga pratiti 15 godina, da se nakon toga zatvori istraga, a da osoba ipak bude slobodna.

Radi li se u tome slučaju o europskome standardu, kao i ograničavanju roka za podizanje optužnica koje je dobio tužitelj ili to pak otežava njegov rad?

- Kakav bih vam god odgovor ponudio, mogao bi se protumačiti kao politiziranje toga pitanja. Kada smo poslali zakon koji je izradila radna skupina, zatražili smo mišljenje Uprave za europske integracije. Ta uprava, koja daje odgovore o usklađenosti naših zakona s europskom regulativom, dostavila nam je pozitivno mišljenje. No, jednako tako istaknuli su kako ne postoje jedinstveno propisani zakoni koji uređuju tu oblast. Svaka europska zemlja ima svoje zakonodavstvo kojeg se pridržava. Ono što se u javnosti predstavljalo kao neusklađeno s europskim standardima jest to što ti standardi propisuju kazne od 4 godine. Ta pak kazna nije poznata kod nas, u naša četiri kaznena zakona, nego su kod nas brojke 3, 5, 10... U europskim konvencijama nije striktno rečeno da to mora biti određeni rok. Oko toga dijela su se lomila koplja pa se čak predlagalo preslikavanje nekih rješenja iz zemalja Europske unije, što u bh. zakonodavstvu nije moguće.

Ranije su se lomila koplja i oko davanja imuniteta od kaznenog progona. Što je bilo prijeporno i kakav je prijedlog sada usvojen?

- To je pitanje vrlo značajno jer je riječ o specifičnoj situaciji kada se daje ovaj status. Ponajprije je važno imati ravnotežu između djela koje se procesuira za koje se svjedoči u odnosu na nekažnjavanje osobe koja je svjedok. To uvijek ovisi o vrsti djela. U svakom slučaju, nemoguće je opravdati nekažnjavanje jedne osobe koja je izvršila kazneno djelo, za koje je predviđena kazna od deset i više godina, da bi se drugu osobu osudilo za neko lakše djelo za koje se moraju naći neki drugi dokazi. Jednostavno nije uopće logično da osoba koja je počinila djelo za koje je predviđena kazna iznad deset godina dobije status vjerodostojnog svjedoka i izbjegne kaznenu odgovornost.

U tijeku je procedura izbora glavnog državnog tužitelja BiH. Kako gledate na tvrdnje SDA da bi Bošnjak trebao biti glavni tužitelj te da je bošnjačka strana u podređenom položaju po broju dužnosti u pravosuđu?

- Najprije želim reći kako je pozicija glavnog tužitelja vrlo izazovna, gdje treba biti izabrana najbolja i najkvalitetnija osoba. Kada je su pak u pitanju tvrdnje da nema dovoljno Bošnjaka u pravosuđu, onda to ne stoji. U konkretnom slučaju ja nemam predrasuda. Glavni tužitelj treba biti, ponavljam, najbolji jer u BiH najprije imamo negativnu percepciju prema pravosuđu. S druge strane, svjedoci smo nedavno bili napada na vršiteljicu dužnosti glavnoga tužitelja. To pak potvrđuje kako je riječ o vrlo nezahvalnoj poziciji. Zato očekujem da će Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće uložiti dosta napora i mudrosti kako bi izabralo najkvalitetniju osobu, a nigdje nije propisano koje bi nacionalnosti ta osoba trebala biti. 

(vecernji.ba)