HDZ BiH

Kraj još jedne turbulentne godine dočekujemo uz dodatnu neizvjesnost oko formiranja vlasti. Dugoočekivana odluka Središnjeg izbornog povjerenstva BiH o načinu popune federalnog Doma naroda izazvala je lavinu reakcija, ali i odškrinula vrata mogućoj uspostavi nove vlasti. Ključno pitanje, zbog kojeg smo i došli u ovu situaciju, reforma izbornog zakonodavstva, i dalje je otvoreno. Zato je i logično da je to glavna tema blagdanskog intervjua s političkim liderom bh. Hrvata Draganom Čovićem.

Kako gledate na odluku SIP-a? Je li ona ubrzala uspostavu vlasti?

- SIP je nakon dugotrajnog usuglašavanja stavova donio odluku za koju većina vjeruje da može pomoći da se napravi barem prvi korak u formiranju vlasti, prije svega u Federaciji. Stranka koju predvodim, HNS i ja smatramo da izmjene Izbornog zakona može donositi isključivo Parlamentarna skupština BiH i mi ćemo na tome i dalje inzistirati kako bismo dobili Izborni zakon koji će poštivati minimum principa da je konstitutivnost naroda natkrovljujuće načelo, kako je to definirano i u presudi Ustavnog suda BiH u slučaju "Ljubić". U ovom trenutku SIP je iskoristio mogućnost da popuni određenu pravnu prazninu i vjerojatno će to omogućiti da se neki procesi otvore. SIP mora dati i naputak kako popuniti Dom naroda i vjerujem kako će vrlo brzo županijske skupštine imati mehanizam da mogu birati predstavnike u Dom naroda. Mi se s tim konceptom ne slažemo, ali kao legalisti uvažit ćemo tu uputu. Osobno sam uvjeren da ćemo bez izmjena Izbornog zakona teško dobiti izvršnu vlast u FBiH, ali tu smo da tražimo zajednička rješenja i uvelike u posljednjih petnaestak dana pregovaramo unutar FBiH kako bi se to rješenje pronašlo.

Hoće li HNS pred Ustavnim sudom osporavati ovu odluku SIP-a?

- Mi smo svoj stav prema ovom pitanju jasno iznijeli. Što se tiče taktičkog pristupa prema institucijama koje bi mogle reagirati, upitna je svrsishodnost toga jer mi već imamo apelaciju gospođe Krišto koja se tiče upravo ovog pitanja. Očekujemo da se Ustavni sud konačno očituje o toj apelaciji. Uostalom, indikativne su reakcije na odluku SIP-a. Nitko se ne bavi pitanjem kako će, po ovom rješenju, biti birani ostali klubovi, nego je sav fokus na hrvatskom klubu, odnosno izboru 12 od 17 izaslanika. A sada, unutar toga, u fokusu je Zeničko-dobojska županija, gdje smo do sada u Skupštini obično imali dva ili tri Hrvata, od kojih bi se birala dva izaslanika u Dom naroda. Sad odjednom u toj županijskoj Skupštini imamo čak devet zastupnika koji se izjašnjavaju kao Hrvati i jasno je kakva kalkulacija stoji iza toga. Ovo je brutalno izigravanje Ustava i zakona i ovdje se ne prelazi samo ta moralna i etička granica, već i pravna. Čitava strategija stranaka iz Sarajeva svodi se na izbor šest Hrvata u Dom naroda kako bi se legitimne hrvatske predstavnike izbacilo iz vlasti.

Do sada su obično vas prozivali i optuživali kao nekoga tko bi mogao opstruirati uspostavu vlasti, a sad takve najave opstrukcija otvoreno dolaze s nekih drugih strana?

- Zamislite da smo mi kazali kako ćemo bojkotirati ili blokirati uspostavu vlasti, a upravo su takve stvari koristile stranke iz "političkog Sarajeva" posljednjih mjesec dana kako bi vršile pritisak na SIP da se neka odluka ne bi donijela. To je pritisak na institucije države jer isti ti nisu se ustezali iste poruke slati i Tužiteljstvu, Sudu, Parlamentu, pa nerijetko i međunarodnoj zajednici. Mene to ne iznenađuje i već sam se naviknuo na to. Jedno je sigurno, HDZ BiH nikada nije blokirao procese niti je kad kazao da će ih blokirati. Uvijek su drugi umjesto nas "razrađivali" plan A, B ili C, iako mi nismo to na taj način komentirali.

Kada je onda realno da ćemo imati uspostavljenu vlast na svim razinama?

- Izvršna vlast na razini BiH formirat će se, vrlo izvjesno, do kraja siječnja. U najvećem broju županija mislim da će ići istom dinamikom, a za federalnu vlast uvjet je Izborni zakon i što ga prije donesemo, prije ćemo imati izvršnu vlast. Može to biti i za mjesec dana. To je sad stvar dogovora partnera jer mi koalicijski kapacitet nećemo tražiti do onoga što nam izravno daju Ustav i zakon i tako i pregovaramo. Sa srpskim strankama je načinjen dogovor i sada razgovaramo s bošnjačkim strankama i tu imamo dva ili više blokova. Imali smo nekoliko razgovora i čini mi se da je razumljivo u kojem smjeru idemo kada je u pitanju barem Vijeće ministara. Moje pitanje je zašto već nemamo mandatara jer je jasno tko će to biti. Formalno je trebalo ispoštovati to jer teku rokovi. A oni koji misle blokirati procese, preuzimaju na sebe jednu veliku odgovornost, kao što su ju preuzeli kada su uime hrvatskog naroda birali hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Kada ćemo imati federalnu Vladu, ne znam. Ne znam ni tko će sve biti u njoj, ali znam da će sigurno biti HNS.

Pri formiranju Vijeća ministara govorite o partnerstvu, a ne o koaliciji. Što to znači u praksi?

- To apsolutno nije koalicija i htio to netko ili ne, tu moramo imati legitimne predstavnike triju naroda. Hrvati su na izborima jasno kazali tko su njihovi predstavnici. HNS ulazi u Vijeće ministara i tu ćemo imati trećinu kapaciteta. Tu je SNSD sa svojim partnerima koji ima taj legitimitet srpskog biračkog tijela, a kod Bošnjaka to je već naznačeno pri formiranju Kolegija Zastupničkog doma. To je jedan početni okvir, ali hoće li tako i ostati pri formiranju Vijeća ministara i koliko će to trajati, to je već drugo pitanje. Jer, nas može na okupu očuvati samo jasan plan, a za mene on uključuje uvažavanje legitimnog predstavljanja, konstitutivnosti i europskog puta. Sa svima onima s kojima oko toga nađemo zajednički jezik možemo raditi. Hoće li to biti jedan, drugi ili neki treći bošnjački blok, vidjet ćemo. Moguća su to još razna preslagivanja, ali ja u to ne ulazim.

Stranke iz Sarajeva, barem ono što se vidi u javnosti, ne pokazuju posebnu spremnost za izmjene Izbornog zakona koje bi išle u smjeru provedbe presude "Ljubić". Oni spominju neke druge izmjene u izbornom zakonodavstvu. Kako do dogovora?

- Imali smo nekoliko razgovora i stranačkih izaslanstava HDZ-a i SDA, ali i sastanaka kolege Izetbegovića i mene u četiri oka. Razgovarao sam i s predsjednikom SDP-a Nerminom Nikšićem, pa s Fahrudinom Radončićem nekoliko puta. Oni bi trebali naći kapacitet, snagu političke mudrosti unutar sebe da znaju da više nikada neće moći birati Hrvatima njihove predstavnike, ni u Predsjedništvu ni u Domu naroda. Taj preduvjet nismo uspjeli osigurati prije izbora, ali to je i preduvjet za naš europski put, a svakako preduvjet koji postavlja HNS kada je u pitanju izbor Vlade Federacije BiH.

Jesu li vama prihvatljive neke od reformi izbornog zakonodavstva koje spominju SDA ili blok oko SDP-a?

- U osnovi, u Izborni zakon može ući sve ono što ima zajednički nazivnik. Ono što nama treba je legitimno predstavljanje da Hrvati, kao i drugi, mogu birati svog člana Predsjedništva BiH, da Hrvati mogu birati svojih 17, a ne 12 ili 13 legitimnih predstavnika u federalni Dom naroda. Tu je, konačno, i pitanje izbora u Gradu Mostaru i mnogo tehničkih pitanja koja na različite načine spominjemo, uključujući rješenja koja će spriječiti bilo kakve zlouporabe u izbornom procesu. Nema ograničenja tema o kojima se tu može razgovarati. No, prioritet ili minimum koji se tom reformom mora zadovoljiti provedba je odluka Ustavnog suda o legitimnom predstavljanju i Grad Mostar. Naša pozicija je tu do kraja jasna i transparentna.

Koliko stranci, ili ono što zovemo međunarodnom zajednicom, razumiju ono što se dogodilo na izborima i činjenicu da je jedan narod drugom izabrao člana Predsjedništva BiH? Često ste u komunikaciji s njima i kakva je njihova argumentacija?

- Stranci to odlično razumiju, a sad, koliko se žele miješati i koliko su uopće zainteresirani za ovu problematiku, to je drugo pitanje. Već dugo govorim kako imamo vrlo malo pobornika BiH u administracijama koje djeluju u BiH, bez obzira jesu li to pojedinačna veleposlanstva ili predstavništva multilateralnih organizacija. Čini mi se da se oni uglavnom bave predstavljanjem svojih interesa, a vrlo malo ih je zainteresirano da se nađe neko rješenje unutar BiH. Kad pričate s njima, svi vas razumiju oko legitimnog predstavljanja, a kada oni trebaju napraviti neki korak njih, toga nema. Možda je to i dobro jer ne valja kada se nama bave oni koji nemaju nikakvog interesa, osim svoje diplomatske karijere i životopisa. Ne treba puno ni očekivati jer ono što uspijemo sami s partnerima u BiH uraditi, to će i biti, a sa strane malo toga trebamo očekivati.

Postoje li ti partneri u BiH?

- Postoje, samo treba ustrajno raditi na tim partnerstvima. Moramo biti do kraja transparentni, a i jasno s partnerima iskomunicirati sve, jer ovdje imamo tri istine o svemu što se događa u BiH. Mislim kako ovaj minimum koji mi danas tražimo jest ono što drži BiH još na okupu, a to je potreba legitimnog predstavljanja, zaživljavanje konstitutivnih naroda kao osnove Ustava BiH. Možda će se on jednog dana i promijeniti, ali mislim kako ćemo u predstojećem razdoblju zapravo imati sve više zahtjeva da se vratimo izvornim daytonskim definicijama, što je to Aneks 4 kao Ustav BiH, a to onda znači veliki otklon od onoga što su međunarodne institucije svojim djelovanjem napravile posljednjih petnaestak godina, a što je nanijelo mnogo štete BiH.

Koliko vam osobno, ali i politički, smeta ta slika koju su neki politički i medijski krugovi u Sarajevu nametnuli o vama kao neprijatelju Bošnjaka, nekome tko s Dodikom dijeli BiH i slične konstrukcije koje svakodnevno slušamo? Takvi stereotipi vjerojatno utječu i na uspostavu partnerstva s bošnjačkim strukturama o ovim ključnim pitanjima o kojima govorimo?

- To nije problem kada su u pitanju bošnjački partneri s kojima razgovaramo jer mi se odlično poznajemo i znamo što tko misli. Međutim, nešto drugo smeta. Dobili ste obilježje koje je rezultat sustavnog djelovanja, nečije strategije. Djelomično je ta strategija pomogla da Bošnjaci izaberu dva člana Predsjedništva. Ona je napravljena vrlo nekorektno i protiv interesa BiH jer svi oni koji znaju kako radim i što radim mogli su to vidjeti na političkoj sceni svih ovih godina. Mislim da je tom strategijom i BiH, ali i meni, napravljena velika šteta. To sam vidio kada sam razgovarao s desecima svojih prijatelja Bošnjaka, s kojima gradim odnose posljednjih 50 godina. Kada me oni pitaju: "Dragane, pa je li istina ono što kažu, zašto nisi demantirao" i slično, vidim kolika je ta šteta. Ja sam se opredijelio ništa od toga ne demantirati jer sam svjestan druge dimenzije moći tih medija koje pokriva "političko Sarajevo", da bi onda ušli u velike rasprave. Najbolje je raditi transparentno svoj posao i mislim da tada ni jedan Bošnjak neće imati razloga otvarati te sumnje koje su neki nabacili. Kolege iz Sarajeva su se potrudili eliminirati jednog partnera takvom komunikacijom i vjerujem kako sada shvaćaju da su pogriješili jer bi im bilo bolje da imaju snažnijeg partnera među Hrvatima koji više štiti interese Bosne i Hercegovine, nego što im to uspijeva kroz ove neke zamjenske opcije.

Među kritikama koje dolaze na račun vas i političke opcije koju predvodite jest da niste ranije tražili izmjene Izbornog zakona?

- To samo pokazuje koliko su Hrvati u oblasti informiranja neravnopravni s drugim dvama narodima. Izmjene Izbonog zakona tražimo glasno od 2002. godine i nikada se ne probije ta barijera da i svi drugi u BiH to razumiju. Možda smo i ranije trebali biti još glasniji, ali u posljednje dvije godine smo se izborili da je naš uvjet za kandidacijski status u Europskoj uniji izmjena Izbornog zakona, a onda se i to pokušalo relativizirati na političkoj sceni kod Bošnjaka. Međutim, to je i danas jedan od uvjeta i bez Izbornog zakona nema kandidacijskog statusa za BiH. EU to jasno govori, ali to u BiH ne odjekne uvijek dovoljno snažno.

Kako gledate na usvajanje, a posebno raspravu, o Deklaraciji o BiH u Hrvatskom saboru? Koliko je onakva rasprava, gdje su mnogi zastupnici pokazali elementarno nepoznavanje situacije u BiH, uopće pomogla Hrvatima u BiH?

- Pomogla je upravo toliko što su oni koji trebaju odlučivati mogli uvidjeti da stvari formalnopravno izgledaju drugačije. Ne treba nikoga začuditi, i ja to odgovorno tvrdim, da 90 posto predstavnika političke vlasti u Hrvatskoj ne razumije kako funkcionira izborni sustav u BiH. Nažalost, ne znaju, ali često u ulozi političkih analitičara, za nečije potrebe, to komentiraju. No, tvrdim i da u BiH 70 posto onih koji se bave politikom to također ne zna. Naći ćete mnoštvo onih koji su spremni komentirati sve i svašta, a da prije toga nisu pročitali osnovne dokumente. Kako onda uvjeriti nekoga u Bruxellesu u neke stvari i kako očekivati da oni znaju ono o čemu je tako oskudno znanje u BiH ili najbližem okruženju!?

(vecernji.ba)