HDZ BiH

Po povratku iz Zagreba gdje je otišao kako bi, nakon strašnog potresa, iskazao solidarnost hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću i predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću, ali i s njima razgovarao o uzajamnom pomaganju u borbi protiv koronavirusa te uključivanju BiH u europske fondove pomoći, predsjednik HDZ-a i HNS-a Dragan Čović odmah je otišao u 14-dnevnu izolaciju, kako to nalažu epidemiološke mjere u BiH. Iz svog doma elektronskim putem odgovarao je na brojna pitanja Hrvatskog Medijskog Servisa o borbi protiv epidemije koronavirusa.

Jeste li možda razmišljali da je bilo bolje da ste s gospodinom Plenkovićem komunicirali putem video linka, obzirom da sada ne smijete izlaziti iz svoga doma još desetak dana?

S gospodinom Plenkovićem i kolegama iz Republike Hrvatske razgovaram svakodnevno. Ipak, ova situacija nalagala je rješavanje u izravnoj komunikaciji, svjestan da time dolazim u situaciju u kojoj se danas nalazim, a to je da ću po povratku u Bosnu i Hercegovinu biti ograničen u kretanju. Razgovarali smo o pandemiji koronavirusa i potresima u Gradu Zagrebu, gdje smo još jednom pokazali snagu našega zajedništva. Otvorili smo mnoštvo pitanja i dogovorili ono što je za nas najvažnije. To se primarno odnosi na ideju da naše institucije imaju neprekidnu komunikaciju koja će u hodu rješavati svaki vitalni problem; od prometnica, graničnih prijelaza, specifičnih roba koje nam mogu zatrebati, bez obzira jesu li u pitanju prehrambene robe široke potrošnje ili lijekovi i oprema. Čak se i ona najbliža suradnja u području zdravstva, koja je trenutno od prevelike važnosti, može odvijati po posebnom sustavu. Naš dijalog je u potpunosti urodio plodom, posebno zbog važne uloge koju Republika Hrvatska kao zemlja predsjedateljica Europske unije ima. S te strane smo željeli dobiti jedno posebno mjesto unutar europskog sustava kada je u pitanju pristup različitim fondovima, a koji se odnose na sve ono što bi Europska unija u stvarnosti radila iz područja zemalja Zapadnog Balkana. Fokusirali smo se i na rješavanje pitanja pružanja što bolje zdravstvene skrbi u našim bolnicama u izazovnom vremenu koje je ispred nas.

Ljudi se boje nestašice hrane i lijekova, kao i toga da u Bosni i Hercegovini neće biti dovoljno medicinske opreme. Možemo li se pouzdati u Hrvatsku da nas neće ostaviti bez nužne pomoći i na neki duži rok?

Sasvim je izvjesno da će ova pandemija u najboljem ishodu potrajati koji mjesec. Kada su u pitanju osnovne životne namirnice, treba nam biti jasno da ukoliko budemo dovoljno organizirani da ćemo moći skrbiti sami o sebi. Što se tiče opreme koja je u ovom trenutku potrebna, smatram da se trebamo organizirati i pokušati proizvoditi značajan dio onoga što danas nabavljamo izvana. To se odnosi na zaštitne maske, rukavice i odijela. Odijela se u BiH danas mogu proizvoditi barem na desetak adresa, što nam govori da već danas možemo dnevno imati tisuće odijela na dispoziciji iz domaće proizvodnje. Time bismo pokrenuli domaću proizvodnju i bili u funkciji onoga što nas očekuje, što je jedan način naše odgovornosti djelovanja u gospodarskom i političkom sektoru. Očekivati da za nas to netko izvana uradi danas nije ispravan način promišljanja. Republika Hrvatska nas apsolutno nikada nije ostavila na cjedilu, tako neće ni ovaj put. Vjerujem da ćemo uz malo strpljivosti, organiziranosti i sustavnosti moći sve probleme držati pod kontrolom, oslanjajući se i na suradnju s Vladom Republike Hrvatske.

Vi i gospodin Zvizdić inicirali ste apel čelnicima Europske unije, odnosno predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen i predsjedniku Europskog parlamenta Davidu Sassoliju da se zemlje Zapadnog Balkana izuzmu iz odluke Europske unije o zabrani izvoza medicinske opreme. Tražili ste i da se BiH i ostale zemlje Zapadnog Balkana uključe u zajedničku nabavku medicinske opreme EU kao i da se redizajniraju pred-pristupni i drugi fondovi Europske unije kako bi se osigurala nabavka medicinske pomoći. Očekujete li pozitivan odgovor od Bruxellesa?

Naravno. Naši razgovori u Zagrebu su se upravo odnosili na ova pitanja. Upravo u dogovoru s hrvatskim dužnosnicima smo krenuli u inicijative za područje Zapadnog Balkana. Gospodin Zvizdić i ja smo napravili nužne procedure kako bi Bosni i Hercegovini potpuno otvorili vrata kao da smo, usudio bih se reći, punopravna članica Europske unije. To je nešto što se nije moglo rješavati telefonskim pozivima i nešto što će od BiH tražiti mnogo više odgovornosti kada su u pitanju nositelji vlasti, da zajednički i cjelovito sagledamo BiH i u suradnji s predstavnicima institucija EU-a rješavamo probleme pred kojima se nalazimo. Tu nam uvelike pomaže i predstavnik Europske unije u BiH, gospodin Sattler. Učinci naših razgovora već su vidljivi kroz komunikacijski kanal iz Zagreba prema Bruxellesu.

I u ovo teško vrijeme kada bi u Bosni i Hercegovini svi trebali biti ujedinjeni u borbi protiv koronavirusa vidimo puno podmetanja i međusobnih optuživanja. Kako gledate na takve istupe?

I to je, nažalost, Bosna i Hercegovina. Ovo što se danas događa za nas na neki način predstavlja zahtjevan test. Možda će nas koronavirus naučiti jednom drugačijem načinu političke kulture u BiH, možda će nas okrenuti svojevrsnom zajedništvu između političara iz sva tri naroda kako bi se nosili s iskušenjima koje će nam život donositi. Vidimo da, kada je u pitanju ovaj virus, nitko nije izuzet. Uvjeren sam da će političko nadmudrivanje koje smo imali prvih mjesec dana prestati, zajedno s incidentima toga tipa kojima smo svjedočili, poput onoga u Središnjem izbornom povjerenstvu ili onih vezanih za Krizne stožere. Vidjeli smo i ocjene nekih Kriznih stožera nižih razina koji su žrtva političkih promišljanja. Činjenica je da ćemo samo zajedno i sustavno moći brzo reagirati i izvući maksimum u ambijentu u kojemu živimo.

Neki bi zajedničkim novcem nabavljali medicinsku opremu samo ‘svojima’. Tako je nedavno bila dogovorena nabavka 150 000 testova za koronavirus iz Južne Koreje samo za UKC Sarajevo, koja bi bila plaćena novcem svih poreznih obveznika. Kako to komentirate?

To je jedan od primjera pokušaja centralizacije i duboko sam uvjeren da je to pogrešan način ponašanja. Solidarnost nam je danas itekako potrebna. Ako smo svjesni da u jednom od sveučilišnih centara ili općih bolnica postoji nestašica određenih materijala, dok u drugim ti isti postoje, bilo bi nužno, na razini naših institucija koje pokrivaju zdravstvo, vršiti balansiranje kako bi svatko imao onoliko koliko je potrebno. Uvjeren sam da će oni koji su u početku imali želje svojevrsnih samoinicijativa razumjeti da ono što rade ne rade za sebe, svoj dom ili svoju instituciju, već za cijelo društvo i sve žitelje Bosne i Hercegovine. Ako ijedna sredina zbog toga bude kažnjena, to će značiti da nismo uspjeli.

Imali smo i slučaj da je BiH Telekom, kojim upravljaju kadrovi stranaka koji su deklarativno protiv etničkih podjela, podijelio po 200.000 KM, ali samo kantonalnim bolnicama u bošnjačkim gradovima; Travniku, Konjicu, Goraždu, Zenici, Bihaću. Kakva se poruka šalje ovim postupcima?

Dobro je da institucije i pojedinci koji su u mogućnosti iskažu jedan element solidarnosti, ali primarno vodeći računa o zajedništvu koje treba obilježiti Bosnu i Hercegovinu. Što više zajedništva bude, utoliko ćemo izgraditi atmosferu zajedničkog traženja rješenja za sve probleme, pa i one koji nas očekuju u gospodarskom sektoru. Vjerujem da ćemo se s pandemijom koja je u potpunosti zaokupila i obuhvatila svijet izboriti i vlastitom organiziranošću i globalnim usmjerenjima. Međutim, nakon toga ćemo se naći suočeni s jednom socijalno osjetljivom temom, ekonomskom temom, gdje ćemo morati vrlo jasno pokazati da imamo snagu nositi se s tim problemima. Pojedinačno nitko neće uspjeti.

Trebaju li sada HT Mostar, EP HZHB u ovakvim okolnostima pomoći samo svoje medicinske ustanove, poput SKB-a Mostar, ali i bolnice u Livnu, Orašju i Novoj Biloj po uzoru na sarajevska javna poduzeća koja financiraju samo svoje medicinske ustanove?

Trebamo imati zajedničku koordinaciju koju i ja činim zajedno sa svim našim načelnicima, gradonačelnicima, predsjednicima vlada, županija, ministrima i kriznim stožerima. Naravno, razgovaram i s nositeljima institucija na razini BiH. S gospodinom Radončićem razgovaramo i do pet do šest puta dnevno. S gospodinom Bevandom i desetke puta. S gospodinom Zoranom Galićem također. Komunikacija se u ovakvim kriznim situacijama mora znatno ubrzati. To nam ne treba biti poticaj da se utrkujemo tko će nešto uraditi za specifičnu grupu, već poziv na socijalnu osjetljivost koja nema ograničenja. Kada su javna poduzeća u pitanju, dobro je da svi koji su u mogućnosti izvršiti svoju obavezu prema javnosti tako i postupe, što znači da imamo, recimo, redovitu opskrbu strujom, da se pomogne zdravstvenim institucijama da lakše prevladaju problem kojega danas imamo.

Ako ova pandemija potraje, za mjesec ili dva dana moglo bi se dogoditi da ćemo imati hrane i lijekova, ali da mnogi ljudi koji su ostali bez posla ili im poslodavci zbog nedostatka posla nisu u mogućnosti isplatiti plaću možda neće imati novca da si priušte ono najnužnije. Što bi, po Vašem mišljenju, država i državni organi, na različitim razinama, trebali već sada uraditi kako bi spriječili da se dovedemo u situaciju gdje je velikom broju ljudi ugrožena egzistencija?

Sasvim je jasno da nas je pandemija zaokupila i da moramo rasporediti raspoložive kapacitete; od onih koji se posvećuju struci koja razumije problem pandemije, preko onih koji se bave sigurnošću, do onih koji se bave gospodarstvom, ekonomijom i politikom. Već danas bi morali biti uključeni kako bi se ekonomske posljedice pandemije sutra mogle sanirati. Kulture najviših standarda se danas mogu proizvoditi u pojedinim dijelovima BiH. Tim ljudima treba omogućiti sve u poljoprivrednom sektoru, ali isto tako i u industriji, turizmu i svim onim granama koje su u izložene opasnosti da nestanu s našeg i sa svjetskog tržišta. Oni moraju znati što mogu očekivati od države, bez obzira govorimo li o poreznoj politici, kreditima ili općenito bankarskom sektoru. Neovisno o tome koliko će kriza potrajati, svatko bi svoje vrijeme trebao maksimalno iskoristiti kako bismo stabilizirali Bosnu i Hercegovinu.

Predlagali ste da se HNŽ, gdje su, u Mostaru i Konjicu, dva velika klastera zaraženih koronavirusom stave u izolaciju. Vaše mišljenje dijele i epidemiolozi s kojima sam razgovarao no do danas se to, ipak, nije dogodilo. Mislite li da je to trebalo već odavno učiniti?

To treba odlučiti i učiniti struka. Moramo slušati one koji bolje razumiju problematiku pojave virusa, epidemije i pandemije. Svako političko mešetarenje o ovom pitanju je štetno. Ukoliko se širenje nastavi ovim trendom, morat ćemo uvesti formalne karantene u svakoj općini, županiji te spriječiti kretanje između općina i gradova. Republika Hrvatska je to već učinila, kao i Srbija i mnoge druge zemlje koje su članice Europske unije. To ne treba procjenjivati politika već struka. Osobno se nadam da se nećemo morati potpuno zatvoriti, no ukoliko se procjenom eksperata pokaže nužnim, mi ćemo morati poštivati njihove naloge za najbolji način borbe protiv širenja ove pošasti.

Kada je Krizni stožer HBŽ-a odlučio tu županiju staviti u karantenu, iz Sarajeva je uslijedio baražni napad. Gospodinu Joziću se prijetilo kaznenim prijavama za ugrožavanje ustavnog poretka, pa je ta odluka povučena. Mislite li da je tu odluku trebalo samo malo drugačije formulirati umjesto povlačenja?

Činjenica je da se olako potežemo za Ustav, ustavne poretke i predstavljamo rodoljubima, domoljubima ili izdajicama. Krizni stožer koji je tu odluku donio je donio na osnovu utvrđenih razloga te je vjerojatno imao dovoljno procjena zašto je tako postupio. Moguće je da je korišteno nekoliko pogrešnih riječi, a osuda koja je slijedila bila je strašna. Oni koji su po objavi odluke krenuli s organiziranim prijetnjama o kaznenim prijavama možda će cijelu državu morati izložiti sličnom stanju. Ustav i zakoni se moraju poštivati do kraja i svatko mora raditi unutar svoje nadležnosti. Ipak, svjedočimo da postoje ljudi koji žele iskoristiti vid zakonske agresivnosti, a ja osobno nisam pobornik bilo kakvih sankcija. Pojavila se i inicijativa o objavljivanju različitih popisa osoba vezanih za pandemiju, no tu se radi o pitanju nečije privatnosti i bojim se da bi netko mogao biti izložen stupu srama jer je netko drugi zloupotrijebio sustav. Prije 10-15 dana svjedočili smo tome da su neki predstavnici institucija iz zdravstva ničim izazvani pozivali da Vijeće ministara i Predsjedništvo donesu odluku o zatvaranju granica BiH. Ta mjera je donesena tek djelomično. Bit će takvih ishitrenih poteza, želja i ambicija, ali najgore je ako se to stavlja u svrhu osobnog političkog profita. Uvjeren sam da se nervoza bezrazložno podignula po pitanju ograničenja graničnih prijelaza u Herceg-Bosanskoj županiji. Svakako imamo ograničenja kretanja, pa i dobnih skupina.

Nedavno ste obznanili da je Vlada FBiH prihvatila korigirani ugovor s MT Abraham grupom. Federalni premijer Novalić je kazao da je sada sve u rukama Nadzornog odbora i Uprave Aluminija. Kad se može očekivati njihovo izjašnjenje i može li se očekivati da će poslovodstvo Aluminija prihvatiti korigiranu ponudu kinesko-izraelskog konzorcija?

Da, vjerujem kako smo svi uspješno odradili svoj dio posla. Nakon dugo usuglašavanja pred sobom imamo tekst ugovora koji bi formalno trebao biti odobren na Skupštini u narednih deset dana. Vlada Federacije dala je pozitivan stav, a i Nadzorni odbor je, mislim, u cjelini podržao ovaj pristup. Nakon sto to odobri Skupština, ide se u realizaciju programa i, što je najbitnije, povratak radnika u tvornicu. U sporazumu stoje vremenski rokovi kojima se spominje da bi u roku od 60, odnosno 120 dana preko 200 zaposlenika ponovno moglo početi raditi. Ukoliko sve bude išlo po planu finalna brojka kroz duže vremensko razdoblje je 900 uposlenih. Vjerujem da se sadašnji ambijent neće pretjerano miješati u prolongiranje obaveza. Bitno je donijeti sve nužne odluke na Skupštini i Nadzornom odboru, tako da poslovodstvo nove tvrtke može početi s radom.

Jeste li zadovoljni angažiranošću hrvatskih dužnosnika od državnih do najnižih razina vlasti gdje mnogi od njih obavljaju ključne zadaće u borbi protiv koronavirusa?

Zadovoljan sam. Imamo izvješća s terena, vodimo koordinaciju i u stalnoj smo komunikaciji o angažiranosti naših dužnosnika. Moj osnovni zadatak je da kroz koordinaciju pomažemo da stožeri na razini entiteta i države mogu raditi i da spriječimo bilo kakav pokušaj preuzimanja inicijativa od onih koji su nam to uradili, kao na pitanju Središnjeg izbornog povjerenstva. Slično je urađeno i s Kriznim stožerom na razini Federacije. To su nedopustive stvari. Ne možete izmisliti razlog, donijeti odluku i onda tražiti da je netko poštuje. Zadatak u današnjoj politici jeste stvoriti klimu razumijevanja, uvažavanja, međusobnog jačanja povjerenja i zajedništva, ne samo unutar hrvatskog naroda, nego i s druga dva naroda. To je način kako možemo stabilizirati odnose u BiH i ja ću kao predsjednik Hrvatskog narodnog sabora i Hrvatske demokratske zajednice BiH dati maksimalan doprinos, ali ću isto tako ukazati na one koji se u ovim krajnje kompleksnim i izazovnim vremenima bave špekulacijama. Što je opasno? Mi ćemo se iznijeti borbu s koronavirusom, ali što kada dođemo u ekonomsku krizu koju prouzroči globalna pandemija? Zamislite da pojedincima prepustimo upravljanje stotinama ili milijardama eura pomoći našem gospodarstvu. Mi jednostavno moramo osigurati potpuno jednak razvoj cijele Bosne i Hercegovine kako bi je, u konačnici, kada sve ovo prođe, mogli stabilizirati.

Hrvatski medijski servis