HDZ BiH

Nikola Lovrinović, zastupnik HDZ-a BiH - HNS-a BiH u Zastupničkom domu Parlamenta BiH za Dnevnik.ba je govorio o jučerašnjem usvajanju rezolucije o sjećanju svih žrtava NDH i ustaškog režima, kojom se praktično traži zabrana bilo kakvog spomena bleiburške tragedije na prostoru BiH.

Zašto su hrvatski zastupnici napustili zasjedanje ZD PS BiH?

Napustili smo sjednicu jer je bilo besmisleno gluhima govoriti. Nismo si mogli dopustiti daljnje sudjelovanje  u raspravi o "tzv.rezoluciji" kojom se osporava pravo održavanja sv. mise, za pokoj duša nedužno pobijenih na Bleiburgu i križnim putevima, nakon svršetka II. svjetskog rata. Pokušali smo urazumiti predlagače da to nerade, a napose kolege iz SDA. Kako niti poslije iznošenja niza argumenata nismo uspjeli, jedino što je preostalo je napustiti tu farsu od parlamenta i prekinuti svjedočiti vrijeđanju temeljnih odrednica identiteta hrvatskog naroda. Bilo je dosta. Sramotno je to što su nam kolege parlamentarci priredili, posebice kolege iz SDA. Bilo bi dobro kada bismo mogli reći "oprosti im Bože ne znaju što čine" ali na žalost tako nije, dobro su znali što čine.

Imaju li hrvatski zastupnici išta protiv odavanja počasti žrtvama ustaškog režima i podržavate li i na kakav način ustaški režim i NDH?

Biti hrvatski zastupnik i još k tomu katolik može samo značiti poštovanje za svaku žrtvu, jer to je najmanje što se za istu može učiniti. Mi to jednostavno radimo sv. misom i to nitko ne može promjeniti. Također poštujemo svaki drugi oblik odavanja počasti s punim pijetetom naravno i žrtvama ustaškog režima. Nemam šta podržavati nestali režim i što to uopće danas znači. To je samo povijesna činjenica koju nam svako malu netko nabija na nos, unatoč dobro poznatoj činjenici da ista nije bila nikakav demokratski izričaj hrvatskog naroda nego nametnuto rješenja kao i u mnogim drugim zemljama pod fašističkim režimom. Ne mogu generacije naraštaja hrvatskog naroda nositi teret toga čina i odbacujemo nametanje te vrste odgovornosti. Povijesnu lekciju naravno možemo i moramo prihvatiti.

Što je cilj usvojene rezolucije, je li ova rezolucija dio nekakve šire priče?

Cilj usvojene rezolucije je, prema mojem mišljenju, skretanje pozornosti sa niza afera koje su ovih dana evidentne, a s druge strane discipliniranje hrvatskih zastupnika s ciljem njihovog odustajanja od temeljnih političkih zahtjeva konstitutivnosti i jednakopravnosti. Cilj je i kroz tu vrstu povijesne odgovornosti obesmisliti političke potrebe i ciljeve Hrvata u BiH i perfidno ih predstaviti retrogradnim i nazadnim, a istodobno skriti svoje ciljeve političkog dominiranja i uređenja države po želji samo jednih, brojnijih. Naravno i pranje vlastite odgovornosti u tim događanjima. Ovo može biti i znak da su svi argumenti osporavanja zahtjeva hrvatskih zastupnika potrošeni, pa se opet poseže za provjerenim receptima optužbi za zločine i fašizacijom  političkih zahtjeva u cilju pridobijanja javnosti i naklonosti međunarodnih predstavnika, ma šta to značilo.

Pokušava li se ovime u potpunosti zabraniti spomen Bleiburga u BiH?

Snažan je otpor, svih ovih godina,  potrazi za istinom . Nije čudo, radi se o velikom zločinu i velikoj odgovornosti. Nije to lako prihvatiti nasljednicima počinitelja i onima koji se s njima identificiraju. Očigledni dokazi, kojih je već veliki broj i nemogućnost nijekanja istine, unosi nemir u branitelje zločina pa gube zdrav razum u postupanju. O zločinima NDH je u 50 godina sve rečeno, e sad treba čuti  istinu o onomu što su radili tzv. antifašisti i to dovodi sljedbenike zločina do ludila. Naravno da bi se htjelo ponovno zabraniti sjećanje na te žrtve ali je to više nemoguće. Uzalud im trud.

Hoće li se u budućnosti na sličan način zabranjivati sjećanje na žrtve pokolja i progona bošnjačke Armije BiH?

Naravno da bi to mogla biti formula za osporavanje sjećanja na zločine tzv. Armije BiH i vrlo je izvjesno da se to želi. No to su samo načini frustriranja političke javnosti i usložnjavanja političkih odnosa.Ovo jednostavno nije vrijeme totalitarnog režima nakon 1945.i istine se ne mogu više tako sakrivati i neće.

(dnevnik.ba)