HDZ BiH

Draga Dubravka, Tea, Ines i Ivana,

Sestro Ive,

Draga ostala obitelji i prijatelji Ljube Bešlića, našeg Ljube,

Ne postoji zahtjevnija životna uloga od ove koju danas imamo, opraštanje od drage osobe, prijatelja, od našeg Ljube. Tražiti nespretno prigodne riječi koje bi zajedno podijelili i sebi i obitelji olakšali, između životnih zapisa koje je naš Ljubo 63 godine oko sebe ostavljao nije jednostavno, osobito za nas koji smo ga kroz život pratili i dobro poznavali.

Kako iz više životnih knjiga izabrati par komemorativnih riječi? Da li govoriti o obiteljima o čemu smo često pričali, o mami koja te je toliko volila, kojoj sada ideš u zagrljaj, koja je mislila da te nitko do Dubravke nije dostojan, pričati o curama, rađanju, obrazovanju, udajama, i ponovnom rađanju, unucima...?

Da li govoriti o politici - kako osigurati ravnopravnost hrvatskom narodu, kako Mostar očuvati da je za svakoga, nepodijeljen, o investicijama u gradu, da osiguramo bolji život... Ili pričati o prijateljstvu, pjesmi, slavljima, vicevima koje si pričao ili o malonogometu i prijateljima dok smo ga zajedno igrali....?

Za neke drage ljude naš Ljubo je najdugovječniji gradonačelnik Mostara. Za druge dobar kolega, inženjer i menadžer, za one vremešnije izvrsan sportaš, rukometni golman. Šta je za obitelj, Ines je imala snage kazati, a za sve nas Ljubo je bio i ostat će naše veliko srce.

Izrastao ispod obronaka Huma, uz našu franjevačku crkvu i džamiju istovremeno, mahalskom ambijentu, koji ga ja odgojio i gdje je ovaj prelijepi grad zavolio.

Utkao je u naš Mostar svoje djetinjstvo, živahnu radost, životnu zrelost, teško razlučujući je li više Mostar oblikovao njega ili on ranjeni Mostar. Tragajući za prikladnim rješenjima kako svoje iskustvo, svoj šarm i sve ono što mu je Mostar dao može vratiti svom gradu, punom ožiljaka kao tragova ljudske gluposti i užasa rata, Ljubo je u puno toga, kao njegovo dijete, oponašao svoj Mostar. Grad posebnih vrijednosti, svjetlosti, dobrih i vrijednih ljudi, sklonih šalama i liskalucima, ali velikog i otvorenog srca, za sve one koji mu dolaze u pohode.

Zar je onda Mostar mogao imati boljeg domaćina i veleposlanika u najzahtjevnijim godinama kako bi očuvao cjelovitost, tisućljetnu baštinu, multikulturalnost i zaliječio ljudske i patnje samog grada iz nedavne prošlosti? Upravo svjestan svega ovoga, naš Ljubo je duboko proživljavao sve izazove skorije povijesti našeg Mostara, kojemu je svim srcem želio vratiti stari i dati novi suvremeni sjaj, učiniti ga draguljem u srcu Hercegovine i Mediterana.

Kako očuvati interes za Mostar, kod svih onih koji su željeli pomoći, a istovremeno graditi sve porušeno, prije svega u srcima ljudi našeg Mostara, bez logistike gradskog vijeća, evidentno je znao naš Ljubo.

Velik u svojoj jednostavnosti i skromnosti, pristupačan, ali i strpljiv, ustrajan, pridobio je sve za projekt Mostara, jedinog grada u našoj domovini koji još snažno odiše vrijednostima multietičnosti i multikulturalnosti. Središta koje svakog posjetitelja plijeni ljepotom i autentičnim šarmom te iznova dobija i vraća sebi, grada, kojeg ćemo voljeti i na njega biti ponosni.

Ljubino 63-godišnje putovanje posuto je dubokom ljubavi i dobrotom. Iza sebe je ostavljao jasne tragove i trajne zapise što god da je radio, ali ono što smo mi skloni često zaboraviti jest da i to putovanje kroz život, naše davanje, ostavlja vidljiv i često neizbrisiv trag i ožiljak na nama, tako i na život našeg Ljube.

Zadnjih nekoliko godina tragao je za primjerenim rješenjima kako bi uklonio ili bar ublažio djelovanje ovih životnih ožiljaka. Naš Ljubo, pun optimizma, želio se još dugo davati ovom nesavršenom počesto sebičnom društvu u novim ulogama, davati se svojim prijateljima koje je gradio i osvajao na svakom životnom koraku diljem svijeta, predao se svojoj Dubravki, svojim ponosnim kćerima, unucima i obitelji.

Preteći svakodnevno Ljubine životne izazove imali smo vjeru da će ovu kao i mnoge prethodne bitke dobiti. Znanje i interes mnogih naših vrhunskih liječnika Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru, Zagrebu, davao nam je realnu nadu i nakon najzahtjevnijih zahvata, transplatacije srca. Ponovno nam se vratio željan života i onda naprasno otišao u višednevnu tišinu, pritisnut zamkama korona ambijenta koji nas okružuje.

I upravo dok smo na redovitoj koordinaciji njegovih kolega načelnika i gradonačelnika u petak raspravljali ovu temu stigla je vijest da se ugasio život našeg kolege i prijatelja, našeg Ljube.

Reakcija svih Ljubinih kolega jasno pokazuje da nikad nismo dovoljno spremni prihvatiti ovakvu životnu stvarnost. Pozivi mnoštva naših zajedničkih i Ljubinih prijatelja iz svih krajeva svijeta, izrazi sućuti upućenih obitelji Bešlić, neka nam svima i danas budu ohrabrenje.

Draga Dubravka, tebi i curama, vašim obiteljima, želim još jednom izreći iskrenu sućut i našu blizinu u ovim teškim životnim trenutcima.

Molimo zajedno dragog Boga da našem Ljubi, našem velikom srcu, nađe prikladno mjesto u prostranstvima svojim, odakle nas može u miru pratiti.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!