HDZ BiH

Pregovori o izbornoj reformi u Bosni i Hercegovini, koji uz posredovanje SAD-a i EU vođeni proteklog vikenda u Neumu, nisu rezultirali konačnim dogovorom pa je neizvjesno hoće li se i prema kojim pravilima organizirati i provesti opći izbori koji su bili planirani za početak listopada ove godine. Sve ide u smjeru daljeg produbljivanja ionako duboke političke i institucionalne krize u BiH. Nema konačnog dogovora o izboru članova Predsjedništva BiH i federalnog Doma naroda jer bošnjačka strana ne pristaje na rješenja koja bi malobrojnijim Hrvatima omogućila da sami biraju svoje legitimne predstavnike u ovim institucijama. Raspravljalo se o različitim modelima kojima bi se to osiguralo, ali dogovor nije postignut. Za razliku od završetka svih prethodnih pregovora, čelnik HDZ-a i HNS-a BiH dr. Dragan Čović, koji je ujedno i glavni hrvatski pregovarač, ovaj put nije djelovao optimistično. Kaže da je ostalo vrlo malo vremena i prostora za dogovor. Kaze da Hrvati ne mogu ići ispod crvene crte, a to je legitimno nacionalno predstavljanje u institucijama u kojima je ono predviđeno Ustavom BIH. Bez toga ne mogu biti ispunjeni preduvjeti za izbore, jer je Ustavni sud BiH osporio upravo zakonske odredbe koje su prije regulirale ta pitanja. Uz postojeću krizu na državnoj razini, gdje Srbi mjesecima bojkotiraju rad institucija BiH, neumski neuspjeh ozbiljno ugrožava napore da se barem u Federaciji BiH, između Hrvata i Bošnjaka, riješe ključna otvorena pitania i tako relaksiraju međunacionalni odnosi U pokušaju da relaksira ukupne političke odnose Čović se obratio i na posebnoj sjednici Narodne skupštine RS, ali njegov poziv Srbima da se vrate u institucije BiH i tamo rješavaju probleme pao je u drugi plan, jer su mediji istaknuli rečenicu kojom on poručuje srpskim političarima da čuvaju RS i da se nada da ih nikad neće zadesiti ista sudbina kakva je zadesila Hrvate.

Mnogo kritika i prozivki izazvao je vaš govor u Narodnoj skupštini RS-a, a posebno vam se zamjerilo zbog rečenice u kojoj ste poručili srpskim dužnosnicima da čuvaju Republiku Srpsku. Kako komentirate reakcije koje su uslijedile?

Zlonamjerno je ovo što se radi, jer je izjava koju spominjete izvučena iz konteksta jednog govora koji je bio u cilju pomirbe i normaliziranja stanja i odnosa u BiH. Odlaskom u Narodnu skupštinu RS pokazao sam poštovanje prema toj entitetskoj instituciji i onima koji su me pozvali, ali i prema onim Hrvatima koji žive u tom dijelu BiH. Ja sam predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i svojim obraćanjem sam htio pozvati srpske predstavnike da se vrate u institucije BiH i da tamo rješavamo sve probleme, uz uvažavanje Ustava i ustavne pozicije svih. Kada sam im poručio da čuvaju Republiku Srpsku, to sam kazao iz pozicije političkog predstavnika hrvatskog naroda čija se prava grubo uzurpiraju i krše upravo zbog činjenice da nemaju takvu vrstu institucionalne zaštite kakvu imaju Srbi. Indikativno je da svi oni koji me napadaju ovih dana zanemaruju drugi dio poruke srpskim predstavnicima, a to je da u očuvanju RS-a ostave dovoljno otvorena vrata za druga dva konstitutivna naroda.

Zašto ste se odazvali pozivu da govorite pred entitetskim parlamentom? Prema onome što se moglo pročitati u medijima i prije tog događaja, moglo se i očekivati da ćete se naći na udaru kritika?

Odgovoran političar nekada mora donositi, uvjetno rečeno, teške odluke. Tijekom dugogodišnjeg političkog djelovanja jasno je da su neki unaprijed pripremili napad na mene, a da nisu ni sačekali što ću reći. Kasnije su izvlačili iz konteksta samo dijelove govora koji su im bili pogodni za te planirane napade na mene. Oni dobronamjerni, a mislim da je takvih bilo puno, kako u cijeloj BiH tako i u Narodnoj skupštini RS-a i izvan nje, shvatili su moje poruke. One su primarno išle u pravcu okončanja ove krize u kojoj se svi zajedno nalazimo pozivom da se srpski predstavnici vrate u institucije BiH i tamo zajedno s nama rješavaju zajedničke probleme, ne dovodeći u pitanje zaštitu nacionalnih srpskih ili interesa entiteta RS, za što imaju puno pravo i obvezu. Pozvao sam ih da ostanu predani dogovaranju s druga dva naroda u BiH. U mom govoru jasno su istaknuti stavovi o potrebi poštovanja Ustava BiH, uključujući RS kao ustavnu kategoriju te posebno potrebu zaštite svih prava Hrvata u tom entitetu, bez obzira na to koliko ih ima. Ja ću se i ubuduće odazivati pozivima na razgovor i svojim obraćanjima nastojat ću slati pomirljive poruke. Toga itekako nedostaje u današnjoj BiH.

Neki u Zagrebu zamjeraju vam suradnju s Miloradom Dodikom. Kako i zašto danas hrvatska politika u BiH lakše pronalazi zajednički jezik sa srpskom nego s bošnjačkom politikom?

Prije svega, svjesno je izgrađen jedan spin o tome da ja imam bliskije odnose s Banjom Lukom nego sa Sarajevom, što naprosto nije istina i što se na tisuću načina može pokazati mojim praktičnim djelovanjem u proteklih 20 godina. Do sada sam imao deset puta više sastanaka i kontakata s kolegom Izetbegovićem nego s kolegom Dodikom. Iako su razlike u našim stavovima velike i u poimanju BiH i brojnim drugim pitanjima, ključna je stvar to što, kada se s Dodikom o nečemu dogovorite, on to i ispoštuje. S druge strane, kolege iz Sarajeva često govore kako žele pomoći Hrvatima, a ja im kažem: “Nemojte nam, molim vas, tako pomagati. Ako želite pomoći Hrvatima, pomozite Bosni i Hercegovini, jer tako zastupate interese svih.” A ne samo dogovore, već i potpisane sporazume s bošnjačkom stranom, nismo u mogućnosti provesti. Primjer je sporazum koji je u Mostaru prije godinu i pol potpisan u nazočnosti međunarodnih predstavnika. Kada je kolega Izetbegović iz tog sporazuma ostvario ono što ga je zanimalo za Mostar, više uopće nije pokazivao želju da sjedne, razgovara i daje prijedloge oko Izbornog zakona, iako je i to propisano sporazumom iz Mostara. E to je ta razlika, što se nama iz političkog Sarajeva nastoji nametnuti uloga poslušnika. U protivnom, optužuju vas da niste patriotski nastrojeni i da niste nekakva probosanska opcija, što god to značilo. Moj odnos s kolegom Izetbegovićem može biti puno bolji, ali za to je potrebna spremnost druge strane. I još važnije, potrebna su djela.

Taj pridjev “probosanski” i u medijima, a i u istupima bošnjačkih političara često se koristi za definiranje njihove politike. Jeste li Vi “probosanski političar” i što to uopće znači u kontekstu privrženosti BiH kao državi i domovini?

Kratko ću odgovoriti: jesam. Međutim, taj se izraz u političkom Sarajevu koristi kako bi se prikrilo pravo unitarno djelovanje i razgradnja ustavnih temelja BiH kao zemlje triju konstitutivnih naroda u zajednici s ostalima i svih građana. Tobože, ne postoji bošnjačka, već je riječ o probosanskoj politici, a svi koji joj ne pripadaju automatski su i protiv BiH kao države. Naravno, riječ je o podmetanju. Uvijek kažem, pustite nas probosanskih stranaka i narativa, jer teško ćete bilo koga uvjeriti što to znači. Okrenimo se ustavnom domoljublju pa ćemo onda u pravom smislu tih riječi svi mi biti pravi “probosanci ili prohercegovci”. Jer tužno je da imamo političke predstavnike u državnim institucijama koji nisu u stanju doći na 50 posto državnog teritorija, članove Predsjedništva BiH koji ne mogu posjetiti 80 posto države. Pa koga oni predstavljaju, u ime koga rade? Ponavljam – ja sam za Bosnu i Hercegovinu, to je moja domovina koju volim. Nažalost, za mnoge koji se zaklinju u “probosansko” to se ne može kazati.

Neumski pregovori su, prema onome što je predstavljeno javnosti, bili najbliže dogovoru o izbornoj reformi, ali negdje je ipak zapelo. Zbog čega ti pregovori nisu uspjeli?

Neumski pregovori su sažetak našeg rada zadnjih sedam ili osam mjeseci i nadomjestak onoga što nismo učinili u 12. mjesecu prošle godine. Njih treba povezati sa svim prethodnim dolascima Matthewa Palmera i Angeline Eichhorst u BiH. Istina, ovi pregovori vođeni su po jednoj novoj metodologiji i ostavljena je mogućnost razgovora koju prije nismo imali. Bili smo svi na jednom mjestu i mogli smo razgovarati u različitim formatima. Došlo je do približavanja stavova, ali dok se ne dogovori sve, ništa nije dogovoreno. Razlika u odnosu na prijašnje pregovore je to i što smo uključivanjem nekih drugih bošnjačkih stranaka u pregovore prvi put došli u situaciju da konačno dobijemo i jedan pisani prijedlog s bošnjačke stranke. Do sada su isključivo Hrvati nudili prijedloge, a s druge strane imali smo šutnju. Činilo se da smo blizu sveukupnog rješenja, ali onda je s bošnjačke strane, a nakon što je Venecijanska komisija potvrdila da se našim prijedlogom za ograničene izmjene Ustava otklanjaju sve diskriminacije i implementira svih pet presuda Europskog suda za ljudska prava, opet došao zahtjev za neke nove kompromise, no mi mislimo da za to više nema mjesta. Oko legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda ne može se pregovarati, radikalne promjene Ustava ne mogu se provoditi. Za temeljite promjene Ustava BiH potreban je potpuno drukčiji pristup, a sve ovo što smo mi radili, zapravo smo radili da se mogu provesti izbori prema presudi Ustavnog suda BiH. Što se tiče predstavnika međunarodne zajednice u pregovorima, oni su bili vrlo korektni i dosljedni, nisu davali rješenja, već su nam pružali potporu i poticali nas da se dogovorimo.

Postoje li više ikakve šanse za dogovor i što je preduvjet za to?

Naravno, šanse za dogovor postoje, nemamo drugog puta nego razgovarati. To nema alternativu. Probleme koje imamo u BiH moramo rješavati, iako su oni u sjeni ovih pregovora pali u drugi plan. Zaboravlja se da nemamo institucija izvršne i zakonodavne vlasti na razini BiH koje uopće funkcioniraju. Mi moramo spriječiti dalju eskalaciju netrpeljivosti, različitih vizija budućnosti BiH i kroz Ustav BiH i natkrovljujuće načelo konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda tražiti rješenja za sve ono što treba korigirati da bismo olakšali funkcioniranje institucija. Čini mi se da se pokušalo grubo nasrnuti na Ustav BiH pod plaštom nekakvog probosanskog i patriotskog ekskluziviteta, a zaboravlja se da je Ustav vrlo jasno definiran i ako ga želimo mijenjati to mora biti u dogovoru triju naroda. Dakle, i dalje nam ostaje obveza razgovarati, kako unutar Federacije predstavnika Hrvata i Bošnjaka, tako i na državnoj razini sa Srbima. Treba otopljavati odnose između naroda, jer BiH tako funkcionira. Trebat će malo ohrabrenja da se vratimo u institucije BiH, a da budem konkretan u odgovoru na vaše pitanje – pregovarači iz Neuma vrlo su jasno zaključili tko bi trebao još malo poraditi na tomu da domaćim snagama dođemo do dogovora. Hoće li se to dogoditi u sljedećim danima, ne znam. I ovim putem pozivam one koji su sudjelovali u pregovorima da izbjegnu taktiku očuvanja statusa quo, prebacivanja odgovornosti na druge i dobivanju na vremenu kako bi mogli ovladati još nekim pozicijama koje pripadaju legitimnim predstavnicima hrvatskog naroda. Ovaj format s međunarodnim posrednicima potrošen je i to nam je dano do znanja, ali svakako smo svjesni da je ovo nešto što prvenstveno mi unutar BiH moramo riješiti.

Kakva je, dakle, uloga međunarodnih posrednika iz SAD-a i EU i znači li kraj neumskih pregovora njihovo potpuno povlačenje iz procesa?

Oni su stalno tu, nekada su nam pomagali više, a nekada malo manje. Činjenica je da su predstavnici međunarodnih institucija u proteklom razdoblju donijeli više od 950 odluka koje su trebale unaprijediti neke procese u BiH i promijenili gotovo 340 zakona u BiH. Postoji i njihova velika odgovornost da djeluju u ovim okolnostima i ja sam siguran da hoće. Ovaj format koji smo imali do sada je, čini mi se, potrošen, a ne bih imao ništa protiv da oni ponovno naprave neki korak i pruže podršku. Očekujem neku vrstu pritiska narednih dana s njihove strane, jer i njima će biti jasno da se izbori u ovakvoj situaciji ne mogu održati.

Je li uopće realno očekivati bilo kakav dogovor bez aktivnog sudjelovanja SAD-a i EU?

Na kraju ovih razgovora u Neumu, dok smo se pozdravljali s međunarodnim predstavnicima, rekli smo da HDZ i SDA više ne mogu predvoditi ovaj proces, jer do sada se pokazalo da se SDA uzdao u snagu međunarodnih odluka i pogodovanju njima, a ja sam uvjeren da postoje snage unutar bošnjačke scene koje mogu ponuditi neki novi impuls postizanju dogovora. Međusobno nepovjerenje je veliko, u igri su razne taktike kako nadmudriti one druge, tako da sam zbog toga i rekao da je splasnuo moj optimizam koji sam gradio proteklih šest mjeseci. No moguće je da se i postigne rješenje uz neke bilateralne aktivnosti međunarodnih predstavnika.

Zanimljivo je da s jedne strane svi međunarodni dužnosnici otvoreno ističu potrebu rješenja “hrvatskog pitanja” i legitimnog nacionalnog predstavljanja, a pri tomu ponavljaju kako izbori i bez izborne reforme moraju biti održani u jesen ove godine?

Gospodin Palmer nije počeo nijednu sesiju razgovora a da nije naglasio da hrvatski narod mora imati svoje legitimne predstavnike u domovima naroda i Predsjedništvu BiH. Dapače, i dio bošnjačkih predstavnika je to govorio, ali kada to treba staviti na papir, nastane problem. Najveća vrijednost ovih pregovora je to što je pitanje legitimnog predstavljanja svih konstitutivnih naroda na stolu i što se ne osporava. Visoki predstavnik Christian Schmidt, odnosno njegov ured dali su izjavu za vrijeme trajanja samih pregovora kako će izbora biti bez obzira na ishod pregovora. Naše je pitanje bilo čemu takva izjava u tom trenutku. Ja sam siguran da gospodin Schmidt nije imalo lošu namjeru, ali takva izjava je mogla samo ohrabriti one koji ne žele dogovor. Katastrofalna je greška misliti da se može tražiti integritet izbornog procesa bez jednog ili drugog konstitutivnog naroda. Svi oni koji se uzdaju u takav model u velikoj su zabludi. Naprotiv, mislim da su i svi međunarodni dužnosnici trebali ohrabrivati dogovor u Neumu i tako pomoći da se bez ikakvih problema održe izbori u listopadu ove godine.

Stavovi Venecijanske komisije kao stručnog tijela Vijeća Europe uzimani su kao referentni u svim dosadašnjim pregovorima. Kakav je njihov stav o hrvatskim prijedlozima za Predsjedništvo i Dom naroda? Jesu li oni u skladu ili u suprotnosti s europskim standardima?

Uistinu, na kraju mogu s ponosom kazati da su svi naši razgovori s njima dali rezultat. Nažalost, bošnjačka strana koja je nas je stalno uvjeravala kako će prihvatiti sve što prihvati i Venecijanska komisija, povukla se nakon što su hrvatski prijedlozi potpuno usuglašeni s Venecijanskom komisijom. Birala se pažljivo svaka riječ kako bi ta rješenja bila usklađena s europskim standardima i danas je jasno da je bespredmetno zadirati u, kako ih oni nazivaju, etničke prefikse u Ustavu BiH. Govorimo o nacionalnoj odrednici i jasno je da Ustav mora zadržati tu natkrovljujuću kategoriju, to su konstitutivni narodi. To smo uspjeli potpuno raščistiti kroz ove pregovore. I to je, po meni, najveća vrijednost ovog pregovaračkog procesa. Prema našim rješenjima provode se sve sudske presude iz Strasbourga, a ne samo “Sejdić i Finci”.

Kako dalje ne bude li dogovora o izbornoj reformi? Neki se već pripremaju za izbore. Ima li preduvjeta za njihovo održavanje?

Ja sam siguran da u ovom trenutku nemamo preduvjete za organiziranje izbora, bez obzira na to što će netko kazati da se izbori mogu održati. Posebno su opasni komentari Središnjeg izbornog povjerenstva BiH koje je uspostavljeno političkim odlukama unutar Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, a mimo propisanih procedura i izbornog zakona. Kako ti ljudi rade, najbolje se vidjelo na primjeru lokalnih izbora, kada se manipuliralo glasovima iz inozemstva, naprasno prekidalo prebrojavanje glasova kad je ugrožen neki zamišljeni izborni rezultat u nekim općinama. Navest ću primjer samo Općine Uskoplje, gdje je prekinuto prebrojavanje glasova kada je postalo jasno da bi hrvatski kandidat mogao pobijediti. Tu je i primjer Mostara, gdje je prvo odgođeno održavanje lokalnih izbora, pa je onda sam proces izbora vođen tako da se omogućilo prebacivanje glasača iz jednog područja u drugo da bi se skrojio željeni izborni rezultat. Ignorirano je na stotine priziva i to jednostavno nije demokratski proces kome se teži. I sad bismo mi trebali vjerovati predsjedniku tog SIP-a, inače savjetniku jednog političara, koji se stavlja u ulogu zakonodavca i kaže da je odluka Ustavnog suda BiH u slučaju “Ljubić” provedena. Na pitanje kako dalje mislim da prvo trebamo iscrpiti sve mogućnosti dogovora u ovom vremenu koje nam je ostalo, a što se tiče HDZ-a i HNS-a, mi ćemo već u ponedjeljak održati sjednice predsjedništva obiju organizacija i dogovoriti naše daljnje aktivnosti. Izvanredni sabor HNS-a je 19. veljače i do tada se moramo dobro pripremiti kako bismo donijeli odluke koje će zaštiti hrvatski narod, Bosnu i Hercegovinu i spriječiti bilo kakvu novu majorizaciju.

Mnogi kao dan D uzimaju 19. veljače, za kada je zakazan sabor HNS-a i odluka o eventualnom bojkotu izbora. Što možemo očekivati od tog sabora?

Odluke će biti donesene na samom saboru i tu je više stranaka od kojih svaka ima različite stavove o mnogim pitanjima. Drago mi je što sam do sada imao jedinstvenu potporu predsjedništva HNS-a u vođenju pregovaračkog procesa i moje je da ih informiram o svakom detalju, jer mislim da smo te pregovore časno i korektno odradili uvažavajući sve standarde kako bi hrvatski narod bio u poziciji birati svoje predstavnike. Razgovori nemaju alternative pa ću i unutar HNS-a kazati da mi moramo potpuno zaštititi poziciju hrvatskog naroda, ali i jačati odnose s bošnjačkim narodom u Federaciji, a jednakotako i sa srpskim. Svaki problem koji imamo moramo rješavati mirnim putem i moramo izbjeći bilo kakve sigurnosne i pravne probleme u BiH. Pod svaku cijenu treba izbjeći taj scenarij, a što će odlučiti sabor HNS-a, za sada je rano govoriti.

U Sarajevu, a ponavljaju to i neki bivši političari u Zagrebu, često se može čuti kako HDZ ultimativno traži samo rješenja koja će jamčiti toj stranci da zastupa Hrvate, a vama da budete član Predsjedništva?

To je gruba i maliciozna laž. U pitanju je nešto sasvim drugo. To pitanje otvoreno je više puta i u sklopu razgovora u Neumu oko nekih osobnih ambicija. Bilo je potrebno skinuti i tu stigmu koja se uporno nabacuje raznim medijskim i političkim spinovima, a ja sam bio potpuno jasan. Mi sve radimo da postignemo dogovor, ali dogovor koji neće tjerati Hrvate da imaju jednog kandidata da bi on bio izabran. To onda nije demokratski proces. Trebamo imati mogućnost živjeti isti politički pluralizam koji imaju druga dva naroda. Nijedan model ne treba promatrati u smislu što bi bilo ako bi svi Hrvati glasali za jednog kandidata ili stranku. To je pogubna politika. Želimo stvoriti uvjete da se stvori pluralizam, ali upravo zbog ovakve situacije natjerani smo na djelovanje kroz HNS kao jedan politički subjekt i idemo faktički s jednim kandidatom za Predsjedništvo. Što prije napravimo dogovor o izbornom zakonu, otvorit će se prostor za demokratsko natjecanje među Hrvatima. Bitno je da rezultat bude izbor hrvatskog naroda. A ja sam i u Neumu vrlo jasno kazao kako vidim svoju političku budućnost. Naravno, spinovi koji se puštaju i logistika kojom političko Sarajevo može dobaciti do Zagreba i dalje nastojala je to prikazati drukčije. Nama ne treba ad hoc rješenje za izbore u desetom mjesecu, već rješenje koje će se primjenjivati na više izbornih ciklusa. Bilo je i u Neumu onih koji su govoriti “ma ne brini se, ti ćeš biti član Predsjedništva”, a ja sam ih pitao o čemu govore kad ja uopće ne znam hoću li biti kandidat. Nije ovdje pitanje kandidature Dragana Čovića i nisam upao u zamku da govorim o svojoj eventualnoj kandidaturi ili samo ovim izborima. Nama treba sustavno rješenje na temelju Ustava BiH, koji jamči jednakopravnost hrvatskog s druga dva naroda, a ne navodni “ustupci” pojedincima ili strankama. Hrvatski narod morat će izabrati svojih 17 izaslanika u Klubu Hrvata u Domu naroda i svog člana Predsjedništva BiH. To nisu teme za razgovor i tu nema trgovanja.

Može li se bh. Hrvatima ponoviti Alijansa za promjene i Platforma, odnosno uspostava vlasti u FBiH i BiH ignoriranjem hrvatske izborne volje?

Upravo na tragu tih iskustava, u različitim oblicima, vrlo smo jasno partnerima iz bošnjačkog naroda dali do znanja što smo dobili iz tih procesa. Dobili smo državu u kojoj ne funkcionira zakonodavna i izvršna vlast, stoga s tim treba prestati. Moramo naći rješenja, a tko će Hrvate predstavljati, to trebaju odlučiti oni sami.

Kako će se neuspjeh u izbornoj reformi odraziti na pokušaje da se obnovi povjerenje između Hrvata i Bošnjaka, što, čini se, priželjkuje i znatan dio međunarodne zajednice kao dio rješenja bh. problema?

To povjerenje moramo jačati i to mora biti naš primarni zadatak. To smo naglašenije počeli govoriti u zadnjih mjesec dana, ali to je proces koji mora biti trajan. Ne možete jedan dan nekoga prevariti, sutra ga zvati na kavu, a treći dan ga opet pokušati prevariti. Moramo jačati povjerenje između naroda, a da bi se to postiglo, moramo djelovati i u medijima i praktično na terenu, između osoba i političkih subjekata. To se odnosi na cijelu BiH, jer bi se time stabilizirali odnosi. Znači, treba jednako graditi odnose i sa Srbima, ne ide bez toga.Često čujem, posebno u Sarajevu, kako je netko u nekoj instituciji uspio ostvariti 2:1. Nema ništa od toga da netko nekoga prevari na taj način. Ovo je zemlja triju naroda i nama treba partnerstvo tih triju naroda. Ja ću to zastupati vrlo jasno i u svim budućim razgovorima. Bosna i Hercegovina je moja domovina i to treba osnaživati. Federacija je sad posebno izložena i zato naglašavam odnos Bošnjaka i Hrvata. Pozivam sve bošnjačke prijatelje da shvate kako je hrvatski narod narod koji ovdje živi stotinama godina, da ima svoja prava i da će se u skladu s Ustavom zalagati za to da se ta prava implementiraju u svakom dijelu BiH.

Kakva je uloga premijera Plenkovića i Vlade RH u borbi za jednakopravnost Hrvata u BiH, ali i u uspostavi povjerenja i suradnje Hrvata i Bošnjaka?

Ta uloga je, najiskrenije govoreći, vjerodostojna i golema. I nije to od jučer. Otkako je došao na poziciju predsjednika Vlade, Andrej Plenković učinio je golem iskorak kada je riječ o BiH. Zahvaljujući svojem dugogodišnjem djelovanju i utjecaju u Bruxellesu, a i našoj stalnoj komunikaciji, dao je posebno mjesto BiH u europskim integracijama. On razgovara sa svim stranama u BiH te pokušava diplomatskim jezikom, koji razumije i Zapad, ali i mi unutar BiH, osnažiti naše unutarnje odnose. To uopće nije lako, ali vidio sam da ima veliku energiju, pa i ovih dana kada smo pregovarali u Neumu, bio je stalno uključen. Na tomu mu doista zahvaljujem, a podsjećam da nikada ne bismo predali ni zahtjev za dobivanje kandidacijskog statusa u EU da nije bilo tadašnjeg europskog parlamentarca Andreja Plenkovića. On je danas jedan od najuglednijih političara unutar Europske pučke stranke i to je jedna kvaliteta i prednost koju svi mi, a ne samo Hrvati u BiH, trebamo koristiti. Sve ono što on radi iznimno je važno. Nažalost, naši odnosi i struktura koju imamo u BiH do te su mjere složeni da to nerijetko ne razumiju ni političari u BiH, a kamoli oni koji nas prate izvana. Treba puno truda da bi se ti odnosi do kraja razumjeli i tu je uloga premijera Plenkovića iznimno važna. Također, zahvalan sam i predstavnicima Hrvatskog sabora i predsjedniku Zoranu Milanoviću, koji je na svoj način, sa stilom koji može imati kao predsjednik Republike Hrvatske, snažno bio uz ovaj pregovarački proces i uz nas koji smo pregovarali.

Što očekujete od Vlade RH na međunarodnom planu? Koliko hrvatska politika i diplomacija mogu učiniti kroz institucije EU i druge međunarodne kontakte?

Nekada je to bila mala članica EU koja je morala riješiti brojne unutarnje probleme nakon Domovinskog rata. Danas je to utjecajna članica EU i NATO-ova saveza. Pogledajte samo osobe koje u ime Republike Hrvatske djeluju na važnim pozicijama u Europskom vijeću, Europskoj komisiji, Europskom parlamentu, Vijeću Europe, NATO-u i svim drugim važnim institucijama. Diplomatski glas iz Hrvatske iznimno je važan i trebamo ga mnogo više koristiti nego do sada. Naš put prema EU, i to BiH sa sva tri njezina naroda, ide preko Zagreba. Naravno, unutar Hrvatske, kao i svake druge demokratske zemlje, imate rasprave između vlasti i oporbe, ali one se na nas u BiH nikako ne smiju prenijeti. Zato velika hvala svima, bez obzira na političku opciju, koji su nas s te strane pratili, svatko na svoj način. Uz sve razlike koje se pojave, mislim da je potpora nama u BiH uvijek bila nedvosmislena.

I prije dva dana u Zagrebu ste imali razgovor s premijerom Plenkovićem i ministrom Grlićem Radmanom. Što ste im rekli i hoće li biti koordiniranog djelovanja u sljedećem razdoblju kako bi se iznašlo odgovarajuće rješenje za bh. Hrvate?

Napravili smo presjek stanja te smo zaključili da su razgovori okončani u ovom formatu, uz znatan napredak u puno elemenata. Ipak, nije se stiglo do konačnog dogovora i ja sam ih informirao o predstojećim pripremama za sabor HNS-a i mogućim pravcima naših koraka budući da se približava vrijeme kada bismo trebali donijeti odluke oko izbora za koje sad ne postoje formalni, zakonski preduvjeti, jer imamo odluku Ustavnog suda BiH koja jasno kaže da u Parlamentarnoj skupštini BiH treba promijeniti izborni zakon da bi se ispoštovala njihova odluka. S te strane, dobili smo potporu i premijera Plenkovića i ministra Grlića Radmana. Njih dvojica su se susrela s gospođom Angelinom Eichhorst pri njezinu povratku iz Neuma i još jednom pojasnila neke stvari. Premijer Plenković do kraja razumije ovaj proces i zabrinut je baš kao i mi zbog toga što bi se moglo dogoditi, ali isto tako preuzeo je na sebe ulogu nekoga tko će pomoći da ono što smo postigli u Neumu ne ostane samo na tome, nego da se pokuša dobiti i konačan usuglašen tekst koji bi do kraja uvažio sporazum iz Mostara o legitimnom predstavljanju naroda. Premijer Plenković nam je unutar EU i ne samo EU stvorio preduvjete da svi međunarodni predstavnici s kojima smo razgovarali do kraja razumiju i uvažavaju našu poziciju te da svi traže rješenje problema legitimnog predstavljanja hrvatskog naroda. Da nije bilo te angažiranosti, mi ne bismo uopće došli do ove faze pregovora. Pitanje Hrvata u BiH podignuto je na najvišu razinu i izvučeno iz prašine, a to je prije svega zasluga premijera Plenkovića.

Osim u Federaciji BiH, krizi svjedočimo i na državnoj razini. Kako gledate na mogućnost deblokade rada državnih institucija i povratak srpskih predstavnika u institucije BiH?

Nažalost, nemamo normalan rad državnih institucija već dulje vrijeme. Nijedna institucija ne predstavlja se na odgovarajući način, već svatko istupa za sebe osobnim, stranačkim ili nacionalnim interesima. I to je poraz jednog pravnog sustava. Rijetki su izlazi iz BiH s usuglašenim stavom u institucijama BiH onako kako je to propisano. Tomu svjedočimo u istupima članova Predsjedništva BiH, ministrice vanjskih poslova i drugih ministara, parlamentaraca. Ignorira se i zanemaruje dogovoreni i usuglašeni mehanizam koordinacije. Kriza je velika i ako je žurno ne zaustavimo, može dodatno eskalirati. Zato sam i s govornice Narodne skupštine Republike Srpske u Banjoj Luci pozvao srpske predstavnike da se vrate u institucije BiH, jer nema boljeg načina da riješimo svoje probleme i odnose od djelovanja kroz institucije.

(vecernji.ba)