HDZ BiH

Vodećim dužnosnicima Federacije BiH, uključujući predsjednika Marinka Čavaru ili premijera Fadila Novalića, kasne plaće jer federalni Parlament nije na vrijeme donio odluku o zaduženju vezanu uz novi zajam kod MMF-a. Odluka je to potpredsjednice Vlade i federalne ministrice financija Jelke Milićević koja u intervju za Večernji list, uz ostalo, komentira i izmjene propisa koji bi trebali popraviti poziciju radnika.

Mnogo je reakcija izazvala primjena novog pravilnika kojim se oporezuju viši iznosi toplog obroka i regresa u FBiH. Odlučni ste ne odustati od primjene ovog pravilnika. Zašto?

- To je praksa koja je postojala jedino u FBiH. Topli obrok kao neoporezivo primanje ne postoji u našem okruženju. Na određeni način Vlada je legalizirala jedan značajan dio primanja koji se nije oporezivao, a to je vezano uz topli obrok, prijevoz, regres i čitav niz davanja iz radnog odnosa po ranijim kolektivnim ugovorima. S druge strane, mi smo kao Federacija imali stope poreza i doprinosa, po nekim ocjenama, među najvećima. No, to nije tako. Sve analize upućuju na to da iz realnog sektora u ukupnom broju zaposlenih gotovo jedna trećina isplaćuje plaće od 350 do 500 KM i u toj strukturi otprilike 50% je neoporezivih primanja, a ostatak plaća. Na ovaj način su prvo zakinuti radnici jer oni nikada ne mogu dosegnuti ni minimalnu mirovinu od 326 KM. Nadalje, za poslodavce smo dali mogućnost da imaju uštedu u poslovanju vezano uz neplaćanje doprinosa i poreza na tu razliku plaće. I treće, nažalost, imamo jedan broj radnika kojima se zaračunaju i topli obrok i regres, a ne prime taj novac. Da bismo sve naše djelatnike doveli u ravnopravan položaj, mislim da je ovo ispravna politika jer će se na određeni način proširiti porezna osnovica, a smanjit će se porezi i doprinosi. Radili smo projekcije i pravimo nekoliko varijanti jer se ne smiju ugroziti izvanproračunski fondovi koji su ionako nestabilni, a s druge strane, moramo poslati poruku da mi nemamo veće poreze i doprinose od okruženja. Imat ćemo prostora za nekih sedam-osam posto smanjiti poreze i doprinose u odnosu na sadašnje, što znači da ćemo imati jedinstvene pokazatelje po kojima će nas moći uspoređivati investitori ili analitičari izvana.

Postoji li procjena koliko je do sada FBiH izgubila sredstava zbog ovakvog izbjegavanja plaćanja poreza?

- Postoje pokazatelji, ali mi ne izlazimo s njima u javnost jer je to nešto što je zakon omogućavao. Proširenjem osnovice i smanjenjem poreza i doprinosa nastojimo prekinuti stanje u kojem se nedovoljno vrednuje rad. Svjedoci smo da je danas gotovo pa kazna raditi u realnom sektoru. Ne možemo se mi razvijati i ekonomski napredovati na javnim poduzećima. To je ograničenog kapaciteta i moramo stvoriti uvjete i za poslodavce koji će pokretati biznis, ali i za one koji rade u realnom sektoru.

Što je sa zakonima koje poslodavci vezuju uz primjenu ovog pravilnika? Kada možemo očekivati njihovo usvajanje?

- Imamo opći kolektivni ugovor koji je stupio na snagu krajem lipnja i mi smo naš pravilnik popravili sukladno tom ugovoru 1. srpnja, a onda smo imali pritisak i našli smo kompromis da to prolongiramo do 3. listopada, a kada je došao taj datum, opet su uslijedili pritisci. Odgovorno tvrdim da je ovo strategija kako bi se uopće ušlo u izmjene Zakona o doprinosima i Zakona o porezu na dohodak jer su to dva zakona koja idu u paketu. Da nismo napravili taj dvokorak, odnosno smanjenje na jedan posto i usuglašavanje s općim kolektivnim ugovorom, a potom i drugi korak - potpuno ukidanje neoporezivog iznosa toplog obroka, uopće ne bismo mogli iznijeti ovu reformu. Prema Reformskoj agendi i pismu namjere MMF-u, nama je rok do 31. prosinca i intenzivno pripremamo zakone. To će sigurno biti teška reforma.

Mogu li poslodavci ponovno manipulirati u ovoj situaciji jer već ima informacija da su u nekim tvrtkama iznosi toplog obroka smanjeni na neoporezivi dio, ali taj iznos nije nadoknađen na drugoj strani pa radnici sada primaju manja primanja nego ranije?

- Zakon ponude i potražnje vrijedi i za tržište rada. Taj poslodavac može uvjetovati radnike na ovakav ili onakav način jer je velika ponuda na tržištu rada. Međutim, ako poslodavac želi dobrog radnika, mora ga i platiti. Vjerujem da će se to vrlo brzo regulirati jer ako poslodavac želi dobrog radnika, morat će mu i platiti za njegov rad adekvatno. Imate i slučaj tržnih centara gdje radnici imaju ukupna primanja od 500 do 600 maraka, a nitko im i ne kaže da im je u taj iznos uračunat i topli obrok.

Može li Federacija preživjeti bez vanjskog financiranja?

- Nema proračuna koji opstaje bez vanjskih primitaka. Ni sada nama nije problem stabilnost proračuna. Veći nam je problem što nam se poremetila dinamika te imamo određenih kašnjenja i mi ćemo s ovom jednom tranšom bez većih potresa završiti ovu fiskalnu godinu. Veći nam je problem dugoročnih pritisaka na proračun raznih kategorija i statusa proračuna sljedećih godina. Svi mi zagovaramo razvojni proračun, ali kada vi u proračunu imate obveze prema korisnicima definirane zakonima i svaka promjena zakona izaziva prosvjede i probleme, nema puno prostora za razvoj. Kako bismo to koliko-toliko ublažili i zadržali razvojnu komponentu, idemo na kratkoročna ili dugoročna zaduženja. U ovom trenutku, da ne postoji naša želja za poticaje za zapošljavanje mladih, sufinanciranje malog i srednjeg poduzetništva, financiranje kulture i slično, mi bismo s primicima izmirili sve zakonski definirane obveze. Nadam se da će se taj odnos promijeniti jer nam rastu prihodi od poreza i ostaje nam samo da odolimo pritiscima od socijalnih kategorija i zadržimo moratorij na zapošljavanje u upravi. Time ćemo stvoriti preduvjete da se smanji potreba za zaduženjima.

Kakvi su danas odnosi unutar Vlade Federacije i možemo li reći da je situacija s preglasavanjem hrvatskih ministara prevladana?

- Uvijek sam govorila da će doći 3. listopada i da trebamo voditi računa o tome što govorimo jedni drugima jer proći će izbori. Sada se sve više govori o potrebi usuglašavanja stavova, vraćanju procesa u one okvire gdje im je i mjesto. Jasna je inicijativa da se neke stvari vrate na početak i traži kompromis. Pred Parlamentom je mnogo zakona iz Reformske agende, a mi moramo otkočiti procese i omogućiti im raditi.

Je li Federacija u krizi, imajući u vidu da Parlament tri mjeseca na zasjeda? Zna li se uopće tko je parlamentarna većina i jesu li prevladani sporovi unutar federalne koalicije?

- Nismo bili u stanju riješiti probleme koje smo sami napravili. Nismo znali kako izići iz toga i tražili smo da se to pitanje općenito definira. I definirani su osnovni smjerovi rješenja, da se svi moraju vratiti u svoje nadležnosti i tako rješavati sporna pitanja te očekujem da partnerska strana aktivnije radi u tom smjeru. Neke stvari su se branile i bez argumenata, a jasno je da moramo tražiti kompromise.

Koliko je realno da bivši branitelji dobiju mirovine koje će se isplaćivati iz federalnog proračuna, a što je jedan od glavnih zahtjeva dijela udruga koje ih zastupaju?

- Pitanje branitelja uvijek je vrlo aktualno i revizija se zagovarala u svakoj dosadašnjoj vladi, a svaka revizija je rezultirala sve većim brojem osoba sa statusom branitelja i većim pravima u proračunu. Moj je stav da nisu u pitanju status i prava branitelja, već njihov broj. Uz sve dužno poštovanje toj populaciji, ali među njima se našao veliki broj onih koji ne zaslužuju biti tu i to je problem koji oni moraju riješiti. Za sva prava, odgovorno tvrdim, bilo bi sredstava u sadašnjim okvirima. Njihovi zahtjevi koji su nekada opravdani, a nekada ne, uvijek se pojačavaju u vrijeme izbora. Bojim se da sve naše aktivnosti idu u smjeru socijalnih davanja, a ne određivanja prava branitelja koja mi moramo uvažavati i poštovati. Svi mi u svom okruženju imamo branitelja koji su socijalni slučajevi, a znamo isto tako i one koji ostvaruju velika prava i primanja, a nisu uopće bili u ratu. To je ono što braniteljska populacija s obje strane mora razriješiti. A ja onda uime ove Vlade mogu jamčiti da ćemo iznaći i sredstva i prostor da njihova prava branimo i pred MMF-om i svima koji traže da se smanje troškovi.

Postoji li spremnost vaših koalicijskih partnera u vlasti da se ubrza provjera slučajeva izbacivanja iz prava branitelja u okviru dosadašnje revizije?

- Prošla je revizija išla na štetu jednog naroda, jedne vojne komponente i kada se radi analiza medicinskog vještačenja uvijek je znakovito u kojem postotku je ono rađeno tamo gdje žive Hrvati, a u kojem tamo gdje su Bošnjaci. Čak i na većinski bošnjačkim područjima postoji razlika i vidi se kako je revizija više obavljanja u Unsko-sanskoj, a znatno manje u Zeničko-dobojskoj, Tuzlanskoj ili Sarajevskoj županiji. Ako se radi revizija, mora postojati metodologija koja će se primijeniti na cijelom prostoru Federacije. To je ono što mi zagovaramo i trenutačno je problem što se ljudi mogu žaliti samo Vrhovnom sudu FBiH pred kojim je oko 6000 predmeta. To predugo traje i dovodi u sumnju cijeli proces. Mi smo samo tražili da se, osim Vrhovnog, o žalbama nezadovoljnih branitelja mogu očitovati i županijski sudovi. Nema ni jednog razloga da sumnjamo u rad tih sudova jer bismo tako imali brza rješenja žalbi, a branitelji i nakon te odluke svakako ponovno moraju ići na medicinsko vještačenje.

Je li bila pogreška u pristupu što se, umjesto davanja i obećavanja socijalnih prava svima, stradalnike nije zbrinulo, a braniteljima omogućilo zapošljavanje? Radi li išta Vlada FBiH kako bi se to promijenilo?

- Bilo je mnogo programa koje je vodilo ili koordiniralo bivše federalno, a kasnije i državno Ministarstvo obrane. Problem je bio i nedovoljan ekonomski rast, a status se pokušavao rješavati kroz Zakon o povoljnijem umirovljenju. To nam je stvorilo problem ne samo kroz naknade već i mirovinski sustav. U neravnopravan položaj su dovedeni ljudi koji su odlazili u mirovinu jer su imali različite koeficijente iako su po istoj osnovi išli u mirovinu. Taj problem nikada se nije rješavao sustavno.

Koliko ste zadovoljni provedbom Reformske agende?

- Reformska agenda ima nekoliko faza i prva je vrlo teška u kojoj se ne vide rezultati. I ako uspijemo stvoriti preduvjete da se provodi ekonomska reforma, a morat ćemo ako hoćemo u EU, onda smo 30 posto teškog posla odradili. Već smo stvorili preduvjete za financijsku disciplinu, i to je ono što nije bilo dobro postavljeno. U neravnopravnom položaju nalazio se javni i privatni sektor. Nadalje, stvarao se veliki prostor za sivu ekonomiju, pa i za aktivnosti koje su zabranjene po Zakonu o pranju novca. Mi smo kao zemlja bili visoko na ljestvici poreznih oaza i cijeli set zakona prošle godine usvojen je kako bi se stanje promijenilo. Ministarstvo financija je kreator 78 posto svih federalnih zakona iz prošle godine i ja sam ponosna na taj podatak. To je prvi korak, ta financijska stabilnost i fiskalna održivost. Drugi dio je vezan uz poslovno okruženje i stvaranje preduvjeta za razvoj malog i srednjeg poduzetništva. Moramo znati da je od ukupnog broja poslovnih subjekata 83 posto malih, 10 posto srednjih, a ostalo su veliki poslovni subjekti. Pokušavamo definirati poticaje za razvoj malog i srednjeg poduzetništva i tu se radi kroz olakšanje početnog biznisa, poticaje za zapošljavanje, razvijanje povoljnih kreditnih linija. To je način da se šalje drugačija poruka mladim ljudima. To mora biti stalna politika. U radno-pravnom zakonodavstvu imamo Zakon o radu, opći kolektivni ugovor, granski kolektivni ugovori postupno se potpisuju. Najmanje rezultata imamo u pravosuđu i borbi protiv korupcije. Ishitreno su doneseni zakoni, a da za njih nisu stvoreni preduvjeti. Nastojimo kroz fiskalnu odgovornost postići da svi zakoni koji se predlažu imaju procjenu koliko koštaju i kako ih provesti. Set zakona koji je donijela prethodna Vlada nije takav i mi za njega nemamo trenutačno rješenje jer mora imati svoju financijsku potporu. Predstoje nam vrlo teške aktivnosti vezane uz uvezivanje radnog staža. To je zakon koji se vezuje uz Zakon o stečaju koji ide kao prvi koji će se provoditi. Različita rješenja nudila su se za to pa smo imali i neka koja se nisu mogla provoditi. Taj je zakon “težak” oko milijardu maraka i moramo znati kako ćemo ga isfinancirati. To nam jest u Reformskoj agendi, ali još nema dogovora kako to riješiti. Restrukturiranje zdravstva, željeznica, također su teški procesi koji nas čekaju. Unaprijed znamo da će izazvati bunt i prosvjede, ali to mora ići. Privatizacija manjinskih udjela ide postupno. Tu je i Aluminij za koji moramo naći rješenje kako opstati.

Spominje se zainteresiranost poljskih investitora za dokapitalizaciju Aluminija?

- Poljska metalska industrija i njihov investicijski fond dolazili su kod nas na pregovore. Formirali smo pregovarački tim i čak slali jednu skupinu da vidi je li to ozbiljan partner, tko su ti ljudi. Ono što su oni ponudili je, čini mi se, dobra osnova za pregovore. Mi smo na Vladi donijeli odluku da prihvaćamo taj početni memorandum. Oni će raditi svoje dubinske analize. Ostavili su prostor novom menadžmentu da uđe u problem. Idu u dva smjera. Prvo, oni su kao metalska industrija vrlo dobro pozicionirani na europskom tržištu. Imaju velike razvojne kapacitete i prvi su po prihvaćanju svojih projekata za IPA sredstva. Nude uključivanje Aluminija u povlačenje tih sredstava po načelu prekogranične suradnje. Vrlo dobro znaju u kakvom je stanju Aluminij i nude određena novčana sredstva te da se u ovoj fazi ide u restrukturiranje. Ne traže od Vlade da proda svoj vlasnički udio, ali traže daljnje aktivnosti kako bi se prestao izvoziti sirovi aluminij, a krenulo s izvozom prerađevina. Isplativije je, kažu, razviti te prerađivačke kapacitete u BiH nego izvoziti sirovinu. Različiti su modaliteti o vlasništvu tih kompanija, ali dugoročno mislim da je to dobro i za Aluminij i za Mostar i za BiH. Zadnja faza je njihov ulazak u vlasničku strukturu Aluminija, bilo kupnjom naših ili drugih dionica.

Hoće li biti rebalansa ovogodišnjeg proračuna i u kojoj je fazi priprema proračuna za sljedeću godinu?

- Rebalansa će biti zato što se uvijek na kraju godine pokaže da se po određenim kategorijama nije dobro planiralo. Tako imamo da se za isplate po tužbama radnika nije dobro planiralo za kamate. Dakle, bit će te tehničke korekcije proračuna za ovu godinu. Kada je u pitanju proračun za iduću godinu, uvelike se radi na tome i dana su usmjerenja, a ona su u pravcu da će biti povećanje prihoda koje je sukladno predviđenom ekonomskom rastu i najveće uštede su na isplati plaća i naknada zaposlenika. Mi smo usvojili plan smanjenja tih izdataka za ukupno 150 zaposlenika, koliko će biti manje u odnosu na ovu godinu. Imali smo moratorij na zapošljavanje i od ukupnog broja onih koji su na razne načine napustili službu 50 posto se može zaposliti novih.

Je li stanje u BiH baš tako crno kako se prikazuje u javnosti i ima li šanse za naš ekonomski i svaki drugi napredak?

- Uvijek sam optimistična u životu. Mislim da se iz svake situacije treba izvući ono što je najbolje. Imamo Bosnu i Hercegovinu postavljenju tako kako je. Dakle, u startu je puno problema i većina stvari teško se provodi. Ovo je država koja doista ima potencijala i kada ne bi bilo ovih političkih igara, zatezanja, osporavanja, BiH bi mnogo brže mogla napraviti iskorak i biti prepoznatljiva po nekim pozitivnim stvarima. Nas općenito u BiH nema puno, a svi koji nas ocjenjuju sa strane kažu da imamo puno mogućnosti. Da nije nakaradno postavljenog sustava, ostvarili bismo mnogo bolji i brži napredak nego mnogi oko nas. Ni broj nezaposlenih u BiH nije onoliki koliki se pokazuje i realno ne prelazi 27 posto, iako se formalno prikazuje 43 posto. Nama je problem što nam odlaze mladi ljudi jer nismo stvorili preduvjete da oni ostanu. Svi mi imamo u svojim obiteljima te mlade ljude koji su školovani otišli vani i tamo se istaknuli kao dobri stručnjaci i radnici. Naša snaga je u ljudima i potencijalima koje imamo, poput poljoprivrede, malog obrta, uslužnih djelatnosti, energetike. Naša je prilika u obnovljivim izvorima energije koje trenutačno nedovoljno koristimo. U Hercegovini se ne koristi potencijal za solarne elektrane. Kada je riječ o cestogradnji, malo će ona povećati naš građevinski sektor. Treba racionalno planirati i trošiti ta sredstva te podjednako graditi autoceste i brze ceste. Koridor Vc jest važan, ali ne možemo doći u poziciju da se iz raznih dijelova BiH na ovaj koridor izlazi makadamskom cestom. Planiranje cestogradnje često bude žrtva političkih i nekih drugih kombinatorika, a dugoročno to nije dobro za Federaciju.

Mnogo problema izazvala je ljetos odluka Porezne uprave o blokadi zdravstvenih ustanova. Kako će to pitanje poreznih dugovanja biti prevladano?

- Zdravstveni sektor općenito je u teškoj situaciji, djelomično zbog svojih unutarnjih slabosti, a dijelom i zbog zakonskih rješenja koja su umanjila prihode. Zdravstvo kod nas nije izuzeto od plaćanja PDV-a i u startu je 17 posto oštećeno. S druge strane, cijeli set zakona koji se odnose na financijsku konsolidaciju uvijek je bio na štetu obveza za zdravstvo jer se išlo na to da se doprinosi za mirovinsko moraju plaćati, a za zdravstvo ne. Zdravstvena mreža također je loše postavljena, opet zbog političkih razloga. Mi smo Kliničku bolnicu Mostar dobro razvili, ali smo sad došli u poziciju da nema osnovnih preduvjeta za rad, edukaciju osoblja, zadovoljenje osnovnih potreba. Slično je i u drugim bolnicama i općenito smo stava da se ide u proces restrukturiranja. U Federaciji BiH će se vjerojatno definirati tri bolnička kapaciteta - u Mostaru, Sarajevu i Tuzli te ćemo morati iznaći nove izvore prihode. Zagovarali smo dodatne trošarine za zdravstvo, koje zagovara i Republika Srpska te mislim kako je to dobro rješenje. Istodobno će se morati pokrenuti pitanje organizacije bolničkog sektora. Zagovaramo da zdravstveno osiguranje imaju svi građani, da se uspostave tri centra i da se definira osnovni i dodatni zdravstveni paket.

(vecernji.ba)