HDZ BiH

U četvrtak, 4. travnja 2024. godine, u kongresnoj dvorani hotela „Central“ u Vitezu održan je glazbeno-scenski recital u organizaciji Matice hrvatske Vitez, kojim je obilježena 30. obljetnica humanitarnog koncerta „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“, održanog u Domu sportova u Zagrebu.
Na ovom uistinu jedinstvenom recitalu, u večeri prepunoj emocija, otpjevane su popularne pjesme posvećene Lašvanskoj dolini, poput „Zemljo naših pradjedova", „Ne boj se sine", „Bosno, zemljo" s albuma Ivo Jandrić benda, koji je snimljen 1994. godine pod nazivom „Pismo iz Lašvanske doline“ i koji zbog ratnih i poratnih zbivanja nikada nije promoviran u Vitezu do sinoć, 30 godina poslije. 
Na početku recitala, u ime organizatora sve nazočne pozdravio je Jakov Križanović, koji je istaknuo osobitu vrijednost otpjevanih stihova, duboko utkanih u narod iz doline Lašve, te zahvalio Ivi Jandriću i njegovim kolegama, koji su nam podarili „Pismo iz Lašvanske doline“ prije 30 godine, te još jednu večer ispunjenu najljepšim osjećajima ponosa, domoljublja i ljubavi prema zavičaju i narodu. 
Nazočnima se obratila federalna ministrica kulture i športa Sanja Vlaisavljević  kazavši da se Središnja Bosna ima itekako čime ponositi, da je ovo mjesto Bogom dano, predivno opisano u stihovima koje je otpjevao Ivo Jandrić. Ne skrivajući zadovoljstvo jer je dio predivnog događaja, ministrica Vlaisavljević čestitala je organizatorima na marljivom radu, te sve pozvala da svim srcem čuvaju zemlju i kraj koji im je ostavljen u nasljeđe. 
Govor ministrice Vlaisavljević prenosimo u cijelosti:  
Stajati danas ispred vas nije nimalo ugodno! Da se nikada nikomu nije dogodilo da se ovim putem okupljamo. 
Drage Hrvatice i Hrvati, cijenjeni uzvanici, vi koji ste u nepovrat pozdravili najmilije, evo nas tu u središtu Bijeloga puta!
Nakon dužih priprema iz Zagreba je na Dan ljudskih prava u petak, 10. prosinca 1993. godine u podne krenuo konvoj s 38 kamiona cisterni s gorivom, autobus s humanitarcima – franjevcima, liječnicima i novinarima, te dva prateća vozila. U konvoju je bilo oko 50 osoba. Vođa konvoja bio je dr. Slobodan Lang, a zapovjednik konvoja Herman Vukšić. Planirano je da konvoj ide u Rijeku, a odatle u Split, Tomislavgrad, Prozor, a onda u Gornji Vakuf (Uskoplje),odakle će ući na teritorij pod muslimanskom kontrolom i dalje do Novog Travnika ući u Vitez odnosno u Novu Bilu, zabilježio je povjesničar Ivo Lučić!… Protok vremena…. Mučka ubojstva, otmice, plač i suze. 19. listopada 1994. godine položen je kamen-temeljac za bolnicu u Novoj Biloj, koji je uzet iz zagrebačke Katedrale, a blagoslovio ga je zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić.
Ivan Bagarić nas zasigurno sada čuje. Pokretač humanitarne pomoći za Središnju Bosnu, dopremljenu enklavi i narodu u Lašvanskoj dolini sve bi opet ponovio i svakomu se obratio kao da je jedini, što je i učinio za života. 
Danas smo ovdje u srcu Središnje Bosne da ne zaboravimo da: 
Zemlja je ova
svetinja naša, znoj našega roda, 
Kraljeva Sutjeska, Visoko Fojnica
čuvaju povijest hrvatskog naroda!
Zabilje i Maros, Bila topla koja Lašvi hrli, Zabrđe, Šum, Šantići, Jardol, Dubravice, Krčevine, Kruščice pa sve do… sjećanje ti seže….
Danas otvaramo pismo iz Lašvanske da ga zaborav ne nagrize.
Trideset godina poslije, trideset i tko zna koliko puta dolina je pjesmu zapjevala:
„Zemljo naših pradjedova, nećemo te nikom dati
To je zavjet Vitezova, ne damo te mi Hrvati“
Tako i neka bude!