Vijesti Node
Sinoć je u Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica - Livno otvorena izložba "Gabriel Jurkić – hommage ljepoti, in memoriam 1974. - 2024." u povodu 50. obljetnice smrti velikoga hrvatskog i bosanskohercegovačkog slikara Gabriela Jurkića.
Na Otvorenju izložbe okupili su se brojni uzvanici iz društvenog i kulturnog života, ljubitelji umjetnosti i štovatelji Jurkićevog djela.
Federalna ministrica kulture i športa Sanja Vlaisavljević obratila se prigodnim govorom, kojeg prenosimo u cijelosti:
„Pustite me da umrem u svijetu svojih boja!”, rekao je tih godina kada su se oku vidljive boje slile u jednu!
Od Livna, preko Sarajeva do Beča i natrag do Livna.
Štefa i Gabrijel su put svojeg zajedničkog života u miru i okruženi svetim proveli ovdje gdje se mi danas nalazimo slaveći djelo velikoga Gabrijela.
Pedeset godina nije s nama, nije bio niti posljednjih godina svojeg života no ipak jeste mnogo više nego za života u Sarajevu.
“Ja se prosto nisam mogao oteti dojmu Božje ljubavi, koja mi se stalno nametala kao aksiom, kao neodoljivi imperativ. Svuda sam gledao Stvoriteljske prste, svuda vidio harmoniju i prenosio je na platno”.
Možda je upravo to i smetalo titoističkoj vlasti toga vremena.
Bilo bi pretenciozno govoriti o Jurkićevoj umjetnosti. O bojama njegovih djela!
O njegovoj Štefi koja ga napušta malo nakon što ga je i vid napustio. Njegova inspiracija, njegov oslonac i nevidljiva kraljica.
Sa Štefom je prolazio svoja cvjetna polja, smrznute predjele, bilježio nemire i uobličavao oblake koji su nerijetko bili nad njihovim životima, prolazio kroz sunčani dan, vidio suton, žetvu maglu i zimske večeri, kupio ljetnu prašinu i još mnogo toga i napose slušao njen francuski i čitao retke njenih priča.
Nakon povratka u svoje Livno odmah se rodio pogled na Livno, Na gornjem izvoru Žabljaka, vedrina zimskog dana, zatim proljeće, pa Sunčeve zrake nad Livanjskim poljem, i Proplanci Bosne koja je ostala za promišljanje - je li ili nije dovršena.
No jedno jeste dovršeno i nedvojbeno, da svatko od nas koji odnekud dođe u livanjski kraj a prethodno se nagledao i nauživao Jurkićevih slika, krajolika neopisive ljepote i sklada - one ljepote i onog sklada koje Jurkićev kist prepoznaje kao Božansko djelo koje samo treba ponoviti u obrisima – sve što ovdje vidi, vidi očima besmrtnog slikara.
Nagledati se Jurkićevih slika znači nikada više svijet ne promatrati kao prije, kako god da smo to znali činiti.
Naš svijet, a to prije svega znači Priroda, postaje svijet viđen slikarevim očima. Ne, mi ovdje u krajolicima Livna ili negdje u gudurama i planinama Bosne, više nikada ne gledamo svijet oko sebe na isti način: jer našu dušu su zauvijek oplemenile Jurkićeve cvjetne livade, zelenkasti pašnjaci koji se gube u daljini, oivičeni kamenim brdima, u neprolaznom trenutku zaustavljeni pastiri i stada ovaca, čak i ljetna prašina koju oni iza sebe podižu, te sunčevi odbljesci i sjene ogromnih bjeličastih oblaka…
Pitam se je li zbilja livanjskog i drugih lijepih predjela ove zemlje - u ovoj galeriji ili izvan nje?! Hoćemo li ikada uspjeti odgonetnuti što nam je veliki Slikar ovdje pohranio i o kakvoj čaroliji se radi?
Nakon što je predsjedateljica Vijeća ministara, gospođa Bojana Krišto, službeno otvorila izložbu, uzvanici su razgledali neka od najboljih Jurkićevih umjetničkih radova u postavci ove izložbe, uključujući antologijsku sliku „U planinama" iz 1922. godine, kao i dosad neobjavljene slike ovog umjetnika, prikupljene od privatnih kolekcionara iz SAD-a, Hrvatske i BiH.
Izdvajamo
