HDZ BiH

Kada pročitate intervju zamjenika ministra sigurnosti BiH Mije Krešića imate dojam kako neke stvari u BiH, u najmanju ruku, ne štimaju. Ili su njegove ocjene nerealne ili pak drugi ignoriraju sigurnosne ugroze zbog potrebe “prilagođavanja” očekivanjima javnosti i političkim mentorima. Njegovo priopćenje o prijetnjama u BiH i na Balkanu, u kojem se pozvao na istup dužnosnika NATO-a Petra Pavela, znakovito je, politička javnost i mediji su bojkotirali.

• Koliko je stvarna prijetnja terorizma u BiH?

- Toliko je stvarna da se ni jednog trenutka ne smije isključiti. Stvarna je i toliko da svi raspoloživi kapaciteti moraju biti permanentno mobilizirani ne bi li se prijetnja na vrijeme uočila i odmah spriječila. U vremenu kada je to “top” sigurnosna globalna prijetnja, krajnje je neodgovorno, barem s razine vlasti, licitirati o stupnju ozbiljnosti prijetnje od terorizma u svim njegovim pojavnim oblicima.

• Poduzimaju li vlasti dovoljne mjere za sprečavanje radikalizma, nasilnog ekstremizma i terorizma?

- Na deradikalizaciji, pogotovo u serioznom dugoročnom pristupu, djelatni su potezi slabo vidljivi. Mogli bi se svrstati tek u simboličnu i formalnu kategoriju. Prije godinu i pol usvojena je strategija za borbu protiv terorizma 2015. - 2020., a onda se čekalo godinu dana na usvajanje pripadajućeg Akcijskog plana. Premda u obadva dokumenta dominiraju planovi za deradikalizaciju, dalje se nije maknulo. Štoviše, uskoro će godinu dana kako resorno ministarstvo nema šefa Odjela za borbu protiv terorizma.

Neodlučnost otpočinjanja sustavne deradikalizacije najviše zabrinjava. Neshvatljiva je tolika indolentnost za potrebu ozbiljne deradikalizacije, i to unatoč gorkom poučku da smo tek lani, nakon 20-ak godina, javno priznali kako su samozvani tumači islama prouzročili širenje ekstremizma te da u Bosni i Hercegovini nisu pravodobno prepoznate opasnosti koje nose takva ideologija i radikalizam. Radikalizacija je dugo trajala, a za deradikalizaciju je potrebno barem jednako vremena, ako ne i više. A uspjet će jedino ako se u tu zadaću svi segmenti u BiH odlučno i iskreno upuste. Treba imati na umu kako su radikalizam i nasilni ekstremizam najbolji “preduvjet” terorizmu.

Nismo uvijek agilni ni po pitanju ispunjavanja međunarodnih uvjeta u borbi protiv terorizma, pri čemu je suzbijanje financiranja terorizma jedna od najvažnijih karika. Trebalo nam je 14 godina da donesemo odluku o prihvaćanju UN-ove Rezolucije 1373 kojom se prihvaćaju zahtjevi trećih zemalja da se u BiH blokiraju međunarodni financijeri terorizma te da BiH napravi svoju listu organizacija i pojedinaca financijera terorizma. Tek pod pritiskom FATF-a i Moneyvala smo to napravili. Zašto se netko tome opirao?

Skloni smo izmišljati tijela i uz postojeća kompetentna. Tako imamo Udarnu skupinu za borbu protiv terorizma, dobro plaćenu, koja je, čini mi se, sama sebi svrha. Jer, policijske agencije i Tužiteljstvo sa svojim mjerodavnostima jesu zapravo zaduženi za sprečavanje terorizma.

• Koliko je osoba koje se bore u redovima terorističke organizacije ISIL ili su se vratili iz Sirije te kolika su oni prijetnja za sigurnost?

- Pozivanje na brojke prečesto je bježanje od biti problema, a to ne želim ni ovoga puta. Jer, samo neozbiljan čovjek može smatrati kako je broj registriranih uistinu i stvaran. A, što ćemo s onima koji se uz BiH vežu po drugim osnovama? Što ćemo s podacima iz Austrije kako je veliki broj “njihovih džihadista” koji su otišli u Siriju ili bili zaustavljeni u odlasku svojedobno došao iz BiH i ondje dobio azil? Jesmo li sigurni da “braća” onih koji su registrirani kao strani borci nisu htjela s njima otići? Ili iz raznoraznih okolnosti nisu uspjela? Mislim kako su strani borci velika sigurnosna prijetnja.

• Kako gledate na odredbe kaznene politike BiH s obzirom na to da gotovo svi koji se nagode, a bili su u redovima terorista, dobiju godinu dana zatvora, dok je istodobno u Austriji bh. državljanin Ebu Tejma osuđen na 20 godina zatvora, a za isto djelo vrbovanja, organiziranja i slanja u terorističke redove je Bilal Bosnić u BiH dobio osam godina zatvora?

- U navedenom primjeru nerazmjer je očit. Pravosudna tijela trebala bi odgovoriti na okolnosti zašto su kazne kod nas blaže. Propitivanje visine kazne najčešće se povezuje u cilju odvraćanja drugih od činjenja takvih ili sličnih aktivnosti. Suvislo je i pitanje o stajalištu države kako i kamo s njime nakon odslužene kazne. Tako se, dakle, vraćamo na program deradikalizacije. Zaboravljamo i na vrijeme provedeno u zatvoru. Europski je parlament kroz neobvezujuću rezoluciju o izradi zajedničke strategije za suzbijanje radikalizacije i nasilnog ekstremizma svojim članicama, među ostalim, preporučio razdvajanje radikaliziranih zatvorenika kako bi se spriječilo da zatvor bude mjesto širenja radikalizma i nasilnog ekstremizma. O takvim i sličnim pitanjima kod nas u BiH još uvijek nema ozbiljne rasprave.

• Nakon izjave predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović o BiH, prijetnjama i sigurnosnim ugrozama dogodio se orkestrirani napad iz BiH. Što vam to govori u smislu ignoriranja problema?

- Možda je prikrivanje ili zataškavanje, a ne ignoriranje? A, onda, možda u BiH nemamo svi isti problem? Ili nam jedan te isti problem nije u jednakom prioritetu? Uočio sam kako su se jedni ograničili na paljbu zbog “ruskog utjecaja”, a drugi su se ograničili na paljbu zbog “radikaliziranog islama” i “mijenjanja načina života”. “Profesionalci” su se bavili brojkama.

No, nitko nije reagirao na bit izjave - da u BiH postoje velike sigurnosne ugroze koje su druge zabrinule.

Jedno od zapažanja na reakcije može biti i da je svima u BiH, osim Hrvatima, najveća prijetnja Republika Hrvatska. Ili barem da je veća od prijetnje radikalizma i terorizma.

• Kako pri tome tumačite da vi i kolega Mektić imate različit pristup ovim problemima?

- Ja svoje viđenje temeljim isključivo na integritetu sigurnosnih pitanja, na važnosti zaštite od svih prijetnji sigurnosti Bosni i Hercegovini i svim ljudima u njoj bez bilo koje vrste selekcije te na ničim ograničenom slobodnom iznošenju argumentiranih mišljenja i sumnji.

• Zašto su u bh. javnosti ignorirali vaše priopćenje u kojemu ste se pozvali na najviši autoritet NATO-a koji govori o prijetnjama na Balkanu?

- Zato što Bosna i Hercegovina po svim važnim pitanjima funkcionira u “paralelnom svijetu”, s duboko usađenom trojnom autocenzurom po gotovo svim linijama, bez volje, hrabrosti i interesa za promjenama. Nekada mi se učini da se priča o bh. društvu razbije na troje pri svakoj iole ozbiljnijoj dvojbi.

Čisto sumnjam da je tehnički izvodivo “spustiti” zapovijed o neobjavljivanju mnoštvu redakcija kojima je priopćenje poslano. Prije bih rekao da su urednici “osjetili” da je priopćenje za koša. I tu opet dolazi do izražaja istina o paralelnim svjetovima.

Jer, osim što sam podsjetio na nedavnu izjavu generala NATO-a koji je govorio o ruskom utjecaju i islamskom terorizmu te konkretno da bi BiH mogla postati utočište za terorizam i da će NATO poduzeti mjere ako bude trebalo, u priopćenju sam podsjetio i na godinu dana staru izjavu bošnjačkih vjerskih, političkih i društvenih prvaka kako su samozvani tumači islama prouzročili širenje ekstremizma te da u Bosni i Hercegovini nisu pravodobno prepoznate opasnosti koje nose takva ideologija i radikalizam.

Mislim kako je priopćenje zaobiđeno da bi se od javnosti prikrile činjenice “vidljive iz aviona”, a i da se ne bi remetili napadi na hrvatsko “dvorište” i “ekstremizam”.

• Koliko je važna suradnja u regiji u pogledu terorizma i drugih sigurnosnih ugroza. Nedavno je procurio tajni dokument NATO-a u kojemu se spominje i snaženje utjecaja Rusije?

- Suradnja je iznimno važna, nužna, nezaobilazna u cjelovitoj borbi protiv svih oblika ugroze. Trebala bi biti pouzdana i kompetentna. Nikako se s takvom suradnjom ne bi trebali potkusurivati nekakvi drugi interesi, pa i politički, a što se, nažalost, često događa. Suradnja po pitanju terorizma ili organiziranog kriminala ne bi se trebala pretvarati u “hibridne ratove”.

• Kakvim procjenjujete stanje sigurnosti u zemlji glede organiziranog kriminala i što pokazuju trendovi?

- Pošalica kako velike akcije protiv organiziranog kriminala podsjećaju na sportski ribolov - uhvati, uslikaj, pusti - nerijetko u stvarnosti ima utemeljenu podlogu. Posve je loša poruka kada se u javnosti stvori dojam da je borba protiv organiziranog kriminala u domeni “sporta i rekreacije”, a ne ozbiljnog sigurnosnog i pravosudnog posla.

Naravno da je neučinkovita borba protiv organiziranog kriminala i korupcije veliki sigurnosni problem. U lancu postupaka, odgovornosti i nadležnosti sigurnosnih agencija i pravosuđa nitko nije imun na propuste.

• Kako gledate na činjenicu da se često političari, ministri, dužnosnici izravno sukobe s pravosudnim institucijama i vodećim ljudima?

- Vanjski utjecaj na pravosuđe i nositelje pravosudnih dužnosti nešto je što je realnost u BiH. Previše je toga u javnosti da bi se mogao izvući drukčiji zaključak. Vjerujem kako je većina nositelja pravosudnih dužnosti s osobnim i profesionalnim integritetom, ali isto tako ima i onih koji su nečiji “igrači” i koji dominiraju u stvaranju opće percepcije nepovjerenja u pravosuđe. Strašno je kada se dio politike vodi preko pravosuđa. Strašno je i kada u javnost “procure informacije”, dokazi, povjerljivi podaci iz nekoga postupka, a da se ne istraži odgovornost za to.

• Nedavno se prilikom uhićenja u Orašju stekao opći dojam kako je riječ o selektivnom procesuiranju pripadnika HVO-a koje se obično tereti za zajednički zločinački pothvat, zločine protiv čovječnosti..., što sa sobom nosi i teže kvalifikacije zločina?

- Mnogo je nejasnoća u slučaju uhićenja pripadnika Hrvatskoga vijeća obrane u Orašju, pa i kontroverzi, evo, mjesec i pol dana nakon toga. Mislim kako je opravdana podloga da svi trebaju odgovarati za zločine ako su ih počinili, ovoga puta umotana u debelu oblandu manipulacije s vremenom, načinom, pripremom, selekcijom osumnjičenih, kvalifikacijom… na štetu Hrvata i kompromitacije svojedobne hrvatske ratne obrane, a s različitim aktualnim političkim ciljevima.

U kontekstu političkoga udara na Hrvate kao na nejnezaštićeniji konstitutivni narod u BiH i u kontekstu uloge pravosuđa na rasvjetljavanju ratnih zločina, jednostavno je neprihvatljivo da netko tko je visoki dužnosnik, a ozbiljno osumnjičen za djelo ratnog zločina nad Hrvatima, telefonski “završi” s nositeljem pravosudne dužnosti da mu izvješće o počinjenom djelu gurne u ladicu. Kako to? Zašto to? Ispadne da ratne zločine nad Hrvatima ne treba procesuirati.

• Koliko zahtjevnim procjenjujete proces koji tek predstoji u BiH, a tiče se usklađivanja s pravnom stečevinom Europske unije, ponajprije u oblasti sigurnosti?

- Mislim kako ćemo lakše svladati zadaću u tehničkom smislu, nego u političkom. Iznenađenje bi bilo da cijeli proces prođe bez nadmudrivanja i zatezanja. Malo će se jasnije pokazati i tko je i zbog čega sumnjičav prema tim otvorenim europskim vratima. Ipak, mislim kako će se cijela etapa ispunjavanja upitnika u konačnici uspješno završiti.

(vecernji.ba)