Darijana Filipović od danas je i službeno hrvatska članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Nakon polaganja svečane prisege na konstituirajućoj sjednici Predsjedništva BiH u Sarajevu, u svom je inauguracijskom govoru jasno poručila kako povjerenje hrvatskoga naroda donosi odgovornost koja nadilazi izbornu pobjedu.
U obraćanju je iznijela svoju viziju Bosne i Hercegovine u kojoj ravnopravnost jednoga naroda ne znači neravnopravnost drugoga, političke razlike ne prerastaju u nove krize, a mir, funkcionalne institucije i konkretni rezultati postaju zajednička odgovornost.
Inauguracijski govor hrvatske članice Predsjedništva BiH Darijane Filipović prenosimo u cijelosti.
Od danas počinje odgovornost
Poštovane kolegice i kolege, članovi Predsjedništva,
uvaženi predstavnici institucija Bosne i Hercegovine,
vaše ekscelencije,
uvaženi predstavnici vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini,
dame i gospodo,
dragi ljudi Bosne i Hercegovine,
maloprije sam položila prisegu. I dok sam izgovarala te riječi, mogli ste čuti koliko je zapravo jednostavna njihova poruka. Preuzeti dužnost doslovno znači preuzeti odgovornost prema onima koji su vas birali, prema narodu kojeg predstavljate i prema zemlji čije institucije od danas zastupate.
Prije nešto više od mjesec dana ljudi su birali. Hrvatski narod je jasno pokazao koga želi za svoga predstavnika u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine i na tom povjerenju bit ću zahvalna cijeli život, ali izborna pobjeda završila je onog dana kada su prebrojani glasovi.
Od danas počinje odgovornost. Od danas više pitanje nije tko je dobio povjerenje, nego što s tim povjerenjem možemo napraviti.
Ravnopravnost jednoga naroda ne smije značiti neravnopravnost drugoga
U Predsjedništvo Bosne i Hercegovine dolazim kao hrvatska članica Predsjedništva i to s ponosom ističem. Želim da se Hrvati u Bosni i Hercegovini osjećaju ravnopravno, sigurno i politički zastupljeno. Ali svoju ravnopravnost ne želimo graditi na neravnopravnosti bilo koga drugoga.
Ne tražim da Hrvati imaju više i ne prihvaćam da imaju manje. I vjerujem da isto pravilo mora vrijediti za svakog drugog u ovoj zemlji jer Bosna i Hercegovina ne mora biti zemlja istih ljudi.
Nikada to nije ni bila. Ali mora biti zemlja u kojoj ljudi jednako vrijede i to je odgovornost svih nas koji javno djelujemo. U tome je, vjerujem, puno više od političke poruke. U tome je potencijal naše budućnosti.
Predugo smo u Bosni i Hercegovini živjeli s idejom da nečiji dobitak mora biti poraz nekog drugog. Da, ako je dobro Hrvatima, netko mora izgubiti. Da, ako je dobro Bošnjacima, netko mora strahovati. Da, ako je dobro Srbima, netko drugi mora biti ugrožen.
Takva politika možda može osvojiti izbore, možda čak i najlakše ih osvaja. Ali takva politika ne može izgraditi zemlju.
Ja vjerujem da možemo drugačije i ja vjerujem da je došlo vrijeme da moramo drugačije.
Vjerujem da hrvatska ravnopravnost može učiniti Bosnu i Hercegovinu stabilnijom. Da sigurnost jednog naroda može povećati sigurnost svih drugih. Da poštovanje identiteta ne mora stvarati udaljenost među nama i da se pripadnost vlastitom narodu i pripadnost Bosni i Hercegovini ne moraju međusobno isključivati.
Ja sam Hrvatica. Bosna i Hercegovina je moja domovina. Isto tako, ja sam i Europljanka. I u tome za mene nema nikakve proturječnosti.
Bosna i Hercegovina ne smije biti ekskluzivna za bilo koga. I Bosna i Hercegovina ne smije biti isključiva prema bilo kome.
Političke razlike ne smiju postati nove državne krize
I pred nama troje koji danas preuzimamo odgovornost bit će mnogo pitanja oko kojih se nećemo slagati. To je demokracija, to je različitost mišljenja.
Gospođa Cvijanović i gospodin Bećirović i ja dolazimo iz različitih političkih tradicija. Imamo različita iskustva, različite stavove i različite birače koji od nas nešto očekuju.
Ja danas neću obećati da ćemo nas troje iduće četiri godine govoriti jednim te istim glasom. To ne bi bilo iskreno. Ali mogu obećati nešto drugo. Da ću učiniti sve što mogu da svako naše neslaganje ne postane nova državna kriza i da ću težiti da pronađemo ono malo, ali važno područje oko kojega se ova zemlja može okupiti.
Mir.
Sigurnost.
Funkcionalne institucije.
Europska budućnost.
Radna mjesta.
Bolje škole i bolnice.
Više prilika da mladi ljudi baš ovdje grade svoj život.
To su i bošnjački i hrvatski i srpski interesi. To su interesi svih onih koji su nas birali, ali i interesi svih onih koji su birali neke druge, pa čak i onih koji su taj dan ostali kući.
Miru koji smo naslijedili moramo dati sadržaj
Moji roditelji, zbog kojih sam danas tu i koji su na moju radost danas tu, pripadali su generaciji koja nam je ostavila mir.
Moja generacija ima drugačiju odgovornost. Mi tom miru moramo dati sadržaj jer mir nije samo odsustvo rata.
Mir je kada roditelj ne razmišlja hoće li mu dijete otići iz ove zemlje. Mir je kada čovjek zna da će posao dobiti zato što zna i može, a ne zato što nekoga poznaje.
Mir je kada se ljudi ne boje zbog svog imena, zbog svog jezika, zbog svog identiteta ili mjesta u kojem žive.
Mir je kada institucije rade, kada zakon vrijedi jednako. Mir je kada političari rješavaju probleme umjesto da ih proizvode.
To je sadržaj mira koji naša generacija duguje onom miru koji je naslijedila.
Diplomacija koja otvara vrata i donosi rezultate
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine u tome ima posebnu odgovornost. Ova institucija predstavlja Bosnu i Hercegovinu i doma, ali i prema svijetu.
I zato želim diplomaciju koja će biti profesionalna i koja će predstavljati politiku kojoj je narod dao povjerenje, ali vodeći računa o interesima cijele zemlje.
Želim da naši veleposlanici otvaraju politička vrata, ali da otvaraju vrata i našim poduzetnicima, znanstvenicima, umjetnicima i mladim ljudima.
Želim instituciju koja razgovara, predviđa, sluša i govori, koja može ono oko čega se ne slažemo staviti sa strane, ali koja može odraditi onaj posao koji je moguće odraditi.
Neću obećavati ono što nije u mojoj moći
Ne mogu danas obećati da ćemo za četiri godine riješiti probleme koji su nastajali desetljećima. Upravo takva obećanja dio su razloga zbog kojih ljudi sve manje vjeruju politici.
Ali mogu obećati kako ću ja raditi.
Mogu obećati da ću biti dostupna ljudima, da ću biti spremna slušati ljude koji se sa mnom ne slažu. I neću obećavati ono što nije u mojoj moći. A tamo gdje imam ovlast i odgovornost, tražit ću rezultat.
Nikada neću zaboraviti da mi ova funkcija ne pripada trajno. Ona mi je povjerena privremeno, a na kraju mandata želim vidjeti Bosnu i Hercegovinu koju ostavljamo boljom nego što smo je zatekli, u kojoj su Hrvati sigurni u svoju ravnopravnost, a da se zbog toga nijedan Bošnjak, nijedan Srbin ili bilo koji drugi građanin ne osjeća manje vrijednim.
Želim vidjeti Bosnu i Hercegovinu koju smo pomakli nekoliko mjerljivih koraka bliže Europi. I želim vidjeti Bosnu i Hercegovinu u kojoj smo ljudima vratili barem dio vjere da politika može nešto napraviti, a ne samo nešto reći.
Bosna i Hercegovina u kojoj svi jednako vrijede
I to neće biti posao jedne osobe. I to neće biti posao samo nas troje. Bit će potreban doprinos institucija, političkih stranaka, vjerskih zajednica, gospodarstva, akademske zajednice, medija, civilnog društva, ljudi u našoj zemlji, ali i naših ljudi širom svijeta.
Ipak, netko mora početi i mi s ovom svečanom prisegom danas počinjemo.
Danas smo dobili tu odgovornost da gradimo zemlju u kojoj različitost nije strah i u kojoj ravnopravnost nije predmet stalne borbe, nego normalno stanje demokracije, u kojoj mladi ljudi ne pitaju kako otići, nego vide razlog ostati.
Ne moramo biti isti. Nikad nismo ni bili i nikad nećemo ni biti. Ali možemo poštovati jedni druge. Možemo zajedno raditi. Možemo zajedno nositi odgovornost.
Možemo graditi Bosnu i Hercegovinu u kojoj ćemo svi vrijediti jednako.
To je moja obveza.
To je moja nada.
A danas je to i moj posao.
Hvala vam.
