Josip Brkić: Bosni i Hercegovini je mjesto u NATO-u večeras, a ne sutra

Zamjenik ministra vanjskih poslova BiH i predsjedavajući Komisije za suradnju s NATO-om Vijeća ministara BiH govorio je o tome može li naša zemlja uskoro dobiti poziv za članstvo u Sjevernoatlantskom savezu

Može li Bosna i Hercegovina uskoro dobiti poziv za članstvo u NATO-u, koliko smo zaista daleko od tog cilja i što još moramo uraditi da bismo postali dio Sjevernoatlantskog saveza? O ovim pitanjima govorio je zamjenik ministra vanjskih poslova BiH i predsjedavajući Komisije za suradnju s NATO-om Vijeća ministara BiH Josip Brkić, koji upozorava da se NATO put ne smije koristiti za dnevno političko pozicioniranje i predizborne poruke.

U razgovoru za Oslobođenje.ba pojasnio je gdje se Bosna i Hercegovina trenutačno nalazi u procesu integracija, koje reforme još čekaju na provedbu, što podrazumijeva priča o mogućem sigurnosnom vakuumu te zašto je, prema njegovom mišljenju, ključ uspjeha u unutrašnjem političkom konsenzusu.

U posljednje vrijeme, pogotovo kako je situacija u Bosni i Hercegovini uzdrmana, pojedini domaći političari, izjavili su da Bosna i Hercegovina može "koliko sutra dobiti poziv u NATO". Gdje smo mi zaista u NATO integracijama?

Bez želje da ulazim u analizu izjava kolega koji su, vjerujem, dobronamjerni u kontekstu pristupanja Bosne i Hercegovine NATO-u, smatram da o ovome pitanju moramo biti otvoreni, trezveni i realistični. Ulazak u NATO dolazi u onom trenutku kada Sjevernoatlantski savez, odnosno Vijeće Sjevernoatlantskog saveza, odnosno zemlje članice odluče pozvati novu članicu. Ja ne znam da unutar NATO-a, a vjerujte da sam u dnevnoj komunikaciji (s njima), ima razgovora na tu temu kada je Bosna i Hercegovina u pitanju.

Drugo, samo pitanje članstva u NATO-u pokazuje koliko su ovakvi procesi složeni. Ako uzmemo primjer posljednje dvije države koje su pristupile Alijansi, Finsku i Švedsku, vidimo da su i tamo, usprkos pritisku izazvanom ruskom agresijom na Ukrajinu, vođene ozbiljne rasprave, polemike i politička previranja o ulasku u NATO. Riječ je o zemljama koje su tradicionalno njegovale vojnu neutralnost, a istovremeno su znatno razvijenije u ekonomskom i društvenom smislu, s uređenim tržišnim sistemima i visokim stupnjem kompatibilnosti sa standardima koje NATO zahtijeva. Usprkos tome, ni u njima proces nije prošao bez debata i različitih stavova, baš kao što je to slučaj u Bosni i Hercegovini.

Točno, može se dogoditi da sutra NATO pošalje poziv za Bosnu i Hercegovinu, ali to se neće dogoditi da bi neko zbog unutrašnjopolitičkih razloga dobio neki poen više na predstojećim izborima. To će se dogoditi samo onda kada program reformi koje je Povjerenstvo za suradnju s NATO-om, na čijem sam čelu, odnosno Vijeće ministara Bosne i Hercegovine donijelo konsenzualno, kada mi budemo implementirali sve ono što se radi u programu reformi, kada NATO ocijeni, evaluira da je došlo vrijeme da se može uputiti poziv za članstvo.

Koji su to glavni uvjeti koje mi moramo ispuniti?

Jedan od ključnih uvjeta jeste ispunjenje pregleda obrane, dokumenta koje je usvojilo Predsjedništvo prije jednu deceniju, koji treba obnoviti i modernizirati, jer su izazovi i sve ono ostalo kroz što prolazi Bosna i Hercegovina danas drugačiji nego što su bili prije deset godina.

I ključno je: moramo izdvojiti sredstva za našu sigurnost. Bilo je dva posto bruto domaćeg proizvoda, a sada treba tri plus dva posto, dakle skoro pet posto bruto domaćeg proizvoda za cjelokupni sigurnosni sektor ili kritičnu infrastrukturu u Bosni i Hercegovini.

Imamo uvjete koje je pred nas stavio NATO. Podsjetit ću da je Bosna i Hercegovina sa svojim Oružanim snagama 20 godina bila u NATO-vođenoj misiji u Afganistanu, rame uz rame s ostalim zemljama članicama. Mi smo pokazali da smo dio rješenja u kontekstu sigurnosti, a ne više dio problema kao što je to bilo 90-ih. Sada moraju se, u tom vojnom smislu modernizirati Oružane snage. Moramo vidjeti što je to što mi želimo od Oružanih snaga.

NATO traži stabilnu demokraciju, stabilno gospodarsko, društvo i opredijeljenost za izdvajanje, u sigurnosni sektor, a povrh svega da vrijednosti koje baštini NATO: sloboda, ravnopravnost, jednakopravnost dublje zažive ovdje u Bosni i Hercegovini.

Kako bi proces pristupanja Sjevernoatlantskom savezu izgledao?

Kada se zemlja pozove u NATO, potpiše se pristupni ugovor, onda ugovor mora ići kroz ratifikaciju u parlamentima svih zemalja članica NATO-a, što isto tako iziskuje neko vrijeme.

Ja sam duboko uvjeren da će pored svih izazova s kojim je NATO danas izložen, on ostati i opstati iz prostog razloga što je to organizacija koja je temeljena na vrijednostima. Bosni i Hercegovini je mjesto u NATO-u, ali tek onda kada mi unutar Bosne i Hercegovine konsenzusom sva tri konstitutivna naroda Bošnjaka, Srba, Hrvata, njihovih legitimnih predstavnika i institucija dođemo do toga da smo spremni dio suvereniteta prenijeti na Sjevernoatlantski savez. Stoga to ima svoju vanjskopolitičku dimenziju i ima svoju unutrašnjopolitičku dimenziju.

Ipak, ova važna, bitna, strateška stvar za Bosnu i Hercegovinu, ne smije se koristiti za dnevno potkusurivanje ili političko pozicioniranje, što prepoznajem vrlo intenzivno u ovome vremenu, predizborne kampanje ili predizbornog pozicioniranja.

Da li smatrate da uistinu postoji želja unutar političkih elita da radimo na članstvu u NATO-u?

Svakodnevno to radimo. Samo je pitanje kakva očekivanja kreirate. Ako u svom političkom narativu neodgovorno kreirate velika očekivanja, onda ćete kod ljudi stvoriti i velika razočarenja. Ako kažete da sutra možemo postati punopravna članica NATO-a radi, kao što rekoh, dnevno-političkih potreba i to se ne dogodi, naravno, što će se desiti kao rezultat?

Ja sam zagovornik politike malih koraka, pogotovo kada govorimo o zemljama gdje nam je potreban konsenzus da bilo koji korak napravimo u kontekstu pristupanja NATO-u, Europskoj uniji ili bilo kojoj drugoj međunarodnoj organizaciji, odnosno, instituciji, da bismo mogli dugoročno imati rezultate toga. Ako mi unutar Bosne i Hercegovine nemamo konsenzus da donesemo neko pitanje ili o nekom pitanju nađemo zajednički cilj, pa kako ćemo onda unutar NATO-a, gdje se odluke donose konsenzusom, unijeti naše neslaganje? Da li mislite da taj neko drugi želi da uvozi probleme ili želi da primi nekoga tko zna odluke donositi na temelju konsenzusa, i uvažavanja drugog i drugačijeg. Ja vjerujem da je Bosni i Hercegovini mjesto u NATO-u večeras, a ne sutra. No, mene kao odgovornog političara obvezuje da nađem konsenzus s onima koji misle drugačije kako bi cjelokupna država ušla u NATO, jer ne integrira se jedna institucija, jedna stranka ili jedan grad ili jedan kanton.

Koliko će proći vremena prije nego što mi to postignemo zaista?

Kada je Rusija nastavila svoju agresiju na Ukrajinu, koja je započela 2014. aneksijom Krima, tada je politika otvorenih vrata i proširenja NATO-a naglo dobila na ekspanziji zbog toga što su dvije zemlje tradicionalno neutralne Finska i Švedska, a Švedska pogotovo, ušle u punopravno članstvo na sjevernom boku NATO-a.

Što se tiče Bosne i Hercegovine, mi smo u stabilnom okruženju. Nemamo neku direktnu ugrozu niti miru, stabilnosti ni unutar Bosne i Hercegovine ni u kontekstu regije. Mi ćemo postati članica onda kada mi ispunimo uvjete koje je pred nas stavio NATO, financijske, interoperabilne, ljudskih kapaciteta, tehničkih kapaciteta, vladavine prava, poštivanje pojedinaca, poštivanje naroda. Stavljati vremenski okvir je nezahvalno iz prostog razloga što se onda fokusira na neki krajnji datum, a ne na posao i reforme koje trebamo uraditi.

Više puta smo čuli od generalnog sekretara NATO-a Marka Ruttea, njegove zamjenice Radmile Shekerinske da neće dozvoliti sigurnosni vakuum u Bosni i Hercegovini. Postoji li zaista mogućnost da se stvori sigurnosni vakuum?

Za mir i sigurnost u Bosni i Hercegovini zadužena je Europska unija kroz vojnu misiju EUFOR Althea. Ova misija svake godine koncem desetog, početkom jedanaestog mjeseca obnavlja svoj mandat odlukom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. U jednom trenutku prije šest, sedam godina Ruska Federacija je zaprijetila da bi mogla blokirati donošenje odluke gdje bi onda mandat EUFOR Althee po sili zakona prestao. To je taj sigurnosni vakuum o kojem govori NATO.

EUFOR, Europska unija i NATO imaju takozvani Berlin Plus format, koji ugrubo i općenito definira situacije i postupanja da ako dođe do toga da se mandat EUFOR Althea misije u BiH ne produži, postoji plan da taj sigurnosni vakuum bude ispunjen mandatom NATO-a.

Izvor: Josip Brkić: Bosni i Hercegovini je mjesto u NATO-u večeras, a ne sutra | Oslobođenje