Od prvih stotinu dana mogućeg mandata do granica ovlasti Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ustavne ravnopravnosti i europskog puta – o tim je temama, među ostalima, govorila Darijana Filipović, kandidatkinja HDZ-a BiH za hrvatsku članicu Predsjedništva BiH, u opširnom intervjuu za portal Jabuka.tv.
U razgovoru se osvrnula i na svoj dosadašnji politički rad, odnos prema Draganu Čoviću i protukandidatima, međunarodne kontakte, izazove odlaska mladih te pitanja na kojima bi radila tijekom četverogodišnjeg mandata.
U nastavku prenosimo intervju u cijelosti.
Možete li se ukratko predstaviti našim čitateljima: tko je Darijana Filipović, koja su obilježja, vrijednosti i načela Vaše politike?
Podrijetlom sam iz Stoca. Danas sa suprugom živim u Mostaru i svoj život i svoju budućnost vidim u Bosni i Hercegovini. Diplomirana sam ekonomistica i iza mene je šesnaest godina političkog iskustva.
Ljudi mi često kažu da djelujem ozbiljno. Ne smeta mi to, iako bi oni koji me znaju i izvan politike imali što za dodati. Ozbiljno shvaćam posao koji radim i odgovornost koju čovjek preuzima kada mu drugi daju povjerenje. Iz obitelji sam ponijela radnu etiku i odgovornost da posao koji preuzmeš moraš napraviti kako treba.
Politički, postoje stvari oko kojih sam vrlo jasna. Želim punu ravnopravnost hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Ne tražim da Hrvati odlučuju umjesto drugih, ali ne prihvaćam ni da drugi odlučuju umjesto Hrvata. Kada odlučujemo o zajedničkim pitanjima, želim da to radimo zajedno, kao partneri. Sve ostalo vodi nas u začarani krug nepravde, blokada i nestabilnosti u kojima briga za čovjeka i njegov svakodnevni život postaje sporedna, a to je pogrešno.
Jako dobro znam koje su ovlasti člana Predsjedništva, znam što naši birači očekuju da promijenimo i spremna sam preuzeti tu odgovornost. Grozim se politike koja političkog protivnika vrijeđa na osobnoj razini, a koja intelektualno vrijeđa birače obećavajući im ono za što niti ima ovlast niti mogućnost.
Vaši protukandidati tvrde da niste samostalna kandidatkinja, nego kandidatkinja Dragana Čovića. Što biste im odgovorili i po čemu će se, ako budete izabrani na poziciju hrvatske članice Predsjedništva BiH, vidjeti da odluke donosite samostalno?
Dragan Čović predsjednik je stranke koja me kandidirala i drago mi je što imam njegovo povjerenje. Iskustvo, kontakti i znanje koje HDZ BiH ima u ljudima koji su stvarali i gradili hrvatske institucije od samih početaka snaga su koju ne bih imala u bilo kojoj drugoj opciji. Ne vidim ništa sporno u tome da čovjek razgovara s ljudima s kojima godinama politički surađuje i traži njihov savjet. I ja ću ga tražiti.
Mislim da se samostalnost ne dokazuje izjavom u kampanji. Dokazuje se odlukama kada dođe odgovornost.
Kod mene je sve vrlo jasno i transparentno: tko sam, za što se zalažem, tko me i kako kandidirao i prema komu nosim odgovornost.
Etikete najčešće lijepe oni koji nemaju argumente, a čije stvarne motive i komu oni odgovaraju ne znamo. Dovoljno sam dugo u politici da ljudi mogu pogledati kako sam radila, kada sam znala reći “da”, kada “ne” i jesam li bila spremna stajati iza svojih stavova i odluka. Na kraju mandata neka me po tome i prosuđuju.
Vaš protukandidat za poziciju hrvatskog člana Predsjedništva, Zdenko Lučić, tvrdi da je HDZ BiH “talac jednog čovjeka”. Je li njegova kritika opravdana?
Za nekoga tko se ispred oporbe kandidira na ovim izborima, malo se previše bavi unutarstranačkim pitanjima HDZ-a BiH.
Doprinos koji je netko dao kroz političko djelovanje vrlo je mjerljiv.
Dragan Čović sve je ove godine u istoj stranci koja je pod njegovim vodstvom, godinama i u jako teškim uvjetima, sačuvala političku snagu hrvatskoga naroda, realizirala tisuće projekata, stvorila snažan politički sustav i iz izbornog ciklusa u izborni ciklus ostvarivala pobjede, zbog čega je redovito ponovno demokratski biran za predsjednika stranke.
Kad s druge strane stavite rezultate i doprinos kroz javno djelovanje onoga koji ga proziva, onda bilo kakva usporedba postaje smiješna. HDZ BiH čine tisuće ljudi, lokalne organizacije, načelnici i gradonačelnici, zastupnici, ministri i članovi koji često imaju različita mišljenja o tome kako nešto treba napraviti. Stranka ima svoja tijela, svoje procedure i svoje izbore.
Neću pritom tvrditi da smo sve radili savršeno. Nismo, ali smo ozbiljna politička organizacija sposobna pogledati vlastite pogreške, mijenjati ono što ne funkcionira i otvarati prostor novim ljudima i to u kontinuitetu radimo.
HDZ BiH godinama govori o legitimnom predstavljanju Hrvata, a Izborni zakon BiH još nije promijenjen. Zašto bi birači vjerovali da ćete upravo sada uspjeti ondje gdje Vaša stranka dosad nije?
Izborni zakon nije promijenjen i to je činjenica. Za njegovu promjenu nije dovoljna želja jedne stranke ni jednog naroda. Potrebne su parlamentarne većine i politički dogovor. Ono gdje postoji veliki prostor koji moramo iskoristiti jest razumijevanje i potpora međunarodne zajednice, koje u prošlosti nije bilo.
Znate i sami da su izborna pravila po kojima živimo plod intervencija međunarodne zajednice iz ranih 2000-ih godina, kada se kroz Barryjeva pravila rušila politička pozicija hrvatskog naroda. Smjenjivali su se dužnosnici, kreirala se Alijansa za promjene bez hrvatskih predstavnika i slično. To je vrijeme kojemu ja nisam svjedočila s ove pozicije, ali dobro znam kako je Wolfgang Petritsch nametnutim ustavnim promjenama narušio ustavnu poziciju Hrvata u BiH.
Danas smo u drugoj poziciji i ovo je borba koja se može dobiti jedino znanjem, diplomacijom, kvalitetnim odnosima i iskrenom željom da rasteretimo ljude u Bosni i Hercegovini te nepravde kao ključne teme.
Posljednjih godina smo kroz desetke inicijativa, na svim pregovorima pod okriljem međunarodne zajednice, dominirali i dobili podršku. Mislim da nema dileme u ozbiljnim krugovima da jedino HDZ BiH ima politički kapacitet da tu priču dovede do kraja.
Što biste danas rekli Bošnjaku koji iskreno vjeruje da koncept legitimnog predstavljanja za koji se zalažete ograničava njegovo građansko pravo glasa?
Razumijem da je tema toliko puta zloupotrebljavana od različitih političkih opcija. Ipak, moram Vam reći da je sve više Bošnjaka koji su svjesni da to jednostavno nije fer. Mi tu ne tražimo nikakvu povlasticu. Želimo osnovno demokratsko pravo kako za sebe tako i za sve druge, a to ne smije ovisiti o brojnosti jednog naroda jer se u protivnom čini nepravda.
Na dužnostima koje štite kolektivna prava u BiH, a to je definitivno i Predsjedništvo BiH, izborna jedinica treba biti narod i legitimitet treba crpiti iz naroda. Ako politika još nije pokazala zrelost da okonča tu nepravdu izmjenom zakona, onda to svakako mogu napraviti birači. A nakon izbora idemo pronaći rješenje u kojem ničije pravo neće ovisiti o tome tko je brojniji.
Rekli ste da je hrvatski entitet jedna od mogućnosti ako se nastavi narušavanje ravnopravnosti Hrvata. Je li to stvarna politička opcija koju biste kao članica Predsjedništva zagovarali ili krajnji scenarij koji želite izbjeći?
Hrvati imaju pravo razgovarati o svim ustavnim modelima Bosne i Hercegovine, kao što to pravo imaju i drugi. Svaki ozbiljniji teritorijalni preustroj Bosne i Hercegovine zahtijevao bi širok politički i ustavni dogovor. Takve stvari ne rade se jednostrano.
Moj neposredni prioritet bit će ono što možemo pokušati riješiti, a to su izborna pravila, ravnopravno sudjelovanje u odlučivanju i funkcioniranje institucija. Ako postoji pravno održiv model koji to može osigurati u postojećem ustavnom okviru, treba razgovarati o njemu. Ako neko rješenje zahtijeva promjenu Ustava, onda to treba otvoreno reći.
Meni nije cilj nova crta na karti. Cilj mi je da hrvatski narod ne živi sa strahom da će drugi odlučiti umjesto njega.
Ako pobijedite, hoćete li biti predsjednica svih građana BiH ili prvenstveno politička predstavnica hrvatskog naroda?
Ne vidim zašto bi jedno moralo poništiti drugo. Kandidiram se za hrvatsku članicu Predsjedništva, za tu dužnost birat će me Hrvati i neću skrivati da mi je ravnopravnost hrvatskoga naroda jedna od temeljnih političkih obveza.
Ustav predviđa Predsjedništvo od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata izravno izabranih s područja Federacije te jednog Srbina iz Republike Srpske. Izbor birača drugih konstitutivnih naroda poštivat ću i u to se nikad neću miješati. Naprotiv, tko god bude izabran, bit ću ta koja će prva napraviti korak prema bošnjačkom i srpskom kolegi. Ne zato što očekujem da ćemo se slagati o svemu. Nećemo. Nego zato što je posao Predsjedništva tražiti ono oko čega se možemo dogovoriti.
Ne moramo biti isti da bismo radili zajedno. A kada se ne budemo slagali, želim da možemo braniti svoj stav bez toga da jedan drugoga pretvaramo u neprijatelje. Ono čime se Predsjedništvo bavi, europski put, vanjska politika, sigurnost, jednako koristi svakom građaninu ove zemlje.
Nedavno ste bili u Washingtonu, a HDZ BiH angažirao je Mercury Public Affairs za 90.000 dolara za tromjesečni angažman u SAD-u. Što to znači za hrvatske birače?
Tijekom posjeta Washingtonu razgovarala sam s dužnosnicima Bijele kuće, State Departmenta i američkog Ministarstva energetike o političkoj stabilnosti BiH, položaju Hrvata, energetici, Južnoj plinskoj interkonekciji i mogućnostima američkih ulaganja. Ti su sastanci bili s javnim tijelima, javno su komunicirani i iznimno sam zadovoljna njihovim rezultatima.
Što se Mercuryja tiče, ugovor je javno registriran u američkom FARA sustavu. Riječ je o tromjesečnom angažmanu, a javno objavljeni podaci govore o 30.000 dolara mjesečno. Tu dolazimo samo do jednog od dokaza onoga što kažem, a to je da HDZ BiH jedini ima kapacitete na svim razinama izboriti se za međunarodno razumijevanje i konačni dogovor.
Nažalost, to što Hrvati godinama ne utječu na diplomatsku mrežu ima svoje posljedice, no zahvaljujući stranačkim kontaktima, kontaktima i potpori Republike Hrvatske i osobnim poznanstvima, u poziciji smo otvoriti vrata u Zagrebu, Bruxellesu i Washingtonu koja su prije bila zatvorena.
Međutim, postoji nešto što je meni važnije od broja kontakata. Kontakt sam po sebi ne vrijedi mnogo. Vrijedi tek kada ga pretvorite u nešto konkretno za ljude. Ako razgovor u Washingtonu pomogne da BiH dobije sigurniji izvor energije, novu investiciju ili snažniju potporu nekom važnom procesu, onda odnos ima smisla. Ja sam sigurna da je pomogao.
Zašto bi Hrvat koji nikada nije glasovao za HDZ BiH 4. listopada ove godine trebao glasovati upravo za Vas?
Ne bih mu rekla da treba. Rekla bih mu da pogleda sve kandidate i donese vlastitu odluku.
Svatko od nas ima odgovornost i ulogu, pa tako i birači.
Postoje trenuci u kojima su stvari vrlo jasne, a sada je takav trenutak da imamo priliku izabrati svog kandidata i da, dok god imamo izborni zakon kakav imamo, bilo kakvo rasipanje glasova među hrvatskim biračima ne donosi ništa dobro. Naprotiv, ide na ruku onome koga Hrvati ne biraju.
Neka pogleda moje iskustvo, obrazovanje, potencijal, moje stavove, način na koji vodim kampanju i ono što znam raditi i to usporedi s konkurencijom. To je ono što nudim. Galamom, osobnim uvredama i podmetanjima se ne bavim i u takvu politiku ne vjerujem. Ako netko nakon toga zaključi da mu predstavljam najbolji izbor, prihvatit ću to povjerenje s velikom odgovornošću.
Dugo ste zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Koje biste tri stvari izdvojili kao svoje osobne političke rezultate, dakle ne rezultate stranke kojoj pripadate, nego konkretno rezultate zastupnice Darijane Filipović?
Ovo mi je dobro pitanje upravo zato što političari često sebi pripišu rezultat za koji je trebalo dvadeset ljudi i tri institucije. Zato ću vrlo precizno.
Prvo, bila sam jedna od predlagateljica izmjena Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH koje su prošle oba doma i stupile na snagu. To nije “moj zakon”, jer sam ga predlagala zajedno s kolegama, ali je to zakon pod kojim stoji i moje ime i za koji mogu preuzeti svoj dio odgovornosti.
Drugo, u prošlom mandatu bila sam u vodstvu Povjerenstva za vanjske poslove, a danas sam njegova predsjedateljica. Taj posao uključuje nadzor vanjske politike, međunarodnu parlamentarnu suradnju i razmatranje međunarodnih ugovora. To mi je omogućilo da izgradim odnose koje danas mogu staviti u službu neke druge funkcije.
Treće, dio posla koji mi je možda najvažniji najmanje se vidi u raspravama. Godinama sam bila uključena u povezivanje lokalnih potreba u BiH s institucijama Republike Hrvatske i drugim razinama vlasti, od infrastrukture do zdravstva, obrazovanja i konkretnih projekata.
Neću reći da su ti projekti “moji”. Nisu. Ali mogu reći da sam za svoj dio posla dizala telefon, spajala ljude, gurala projekte i ostajala uz njih dok se ne riješe. To su redovito konkretne inicijative i projekti od kojih svi koji žive na tim područjima odmah imaju korist.
Rad zastupnika ne mjeri se samo brojem govora kada su kamere uključene. Mjeri se i onim što ste uspjeli pomaknuti kada kamera nema.
Ako postanete članica Predsjedništva BiH, koje biste tri konkretne stvari ili pitanja pokrenuli u prvih 100 dana mandata?
Prvo, predložit ću ostalim članovima Predsjedništva da dogovorimo nekoliko minimalnih zajedničkih vanjskopolitičkih prioriteta oko kojih nećemo svaki tjedan slati tri različite poruke.
Ne očekujem političku idilu. Očekujem profesionalnu instituciju.
Drugo, napravit ću pregled diplomatsko-konzularne mreže i ljudi za koje kao članica Predsjedništva trebam preuzeti političku odgovornost. Želim jasne kriterije: znanje, jezik, iskustvo, sposobnost otvaranja vrata gospodarstvu i zaštite interesa naših ljudi. Predsjedništvo po Ustavu imenuje veleposlanike i druge međunarodne predstavnike.
Treće, sazvat ću radne razgovore s nadležnim institucijama oko europske agende kako bismo vrlo jasno popisali što stoji, tko je za što nadležan i što se može pomaknuti. Europska unija i tijekom 2026. posebno je izdvajala preostale pravosudne reforme i imenovanje glavnog pregovarača kao neposredne obveze BiH.
Neću u stotinu dana obećavati stvari za koje su potrebne četiri godine. Ali nakon stotinu dana mora biti potpuno jasno kojim putem idemo.
Političari u kampanjama često obećavaju stvari za koje Predsjedništvo BiH uopće nije nadležno. Što Vi osobno realno možete promijeniti s te pozicije?
Ljude ne zanimaju nadležnosti, nego problemi s kojima žive i ne perem ruke ni od koje teme, no pošten odgovor počinje od onoga što ne mogu sama.
Član Predsjedništva ne gradi lokalnu cestu. Ne određuje plaću liječniku. Ne vodi školu niti upravlja bolnicom. Tko vam to obećava s mjesta u Predsjedništvu, obećava tuđi posao. Ali Predsjedništvo vodi vanjsku politiku BiH, imenuje veleposlanike i druge međunarodne predstavnike, predstavlja BiH u međunarodnim i europskim institucijama te pregovara o međunarodnim ugovorima i, uz suglasnost Parlamentarne skupštine, ratificira ih.
Ima i važne ustavne uloge u pitanjima obrane, proračuna i imenovanja predsjedatelja Vijeća ministara. To nije malo. Dobro vođena vanjska politika može otvoriti vrata investiciji. Diplomacija može pomoći gospodarskom projektu. Međunarodni sporazum može olakšati život ljudima preko granice. Ali često je za konačni rezultat potrebno da svoj dio naprave Vijeće ministara, Parlament, entiteti, županije ili lokalna vlast.
Uz to, Predsjedništvo zapovijeda Oružanim snagama kao civilno tijelo, predlaže predsjedatelja Vijeća ministara i proračun, a svaki član može zaštitom vitalnog interesa zaustaviti odluku koju smatra štetnom.
Hoće li diploma stečena u Mostaru vrijediti u Hrvatskoj i Europskoj uniji, može li se pacijent liječiti preko granice, koliko će se čekati na graničnom prijelazu, o svemu se tome dogovara međunarodnim sporazumima, a njih pregovara i potpisuje Predsjedništvo. Zatim, veleposlanici koje sam već spomenula. Predlagat ću ljude koji taj posao znaju raditi i vratiti ravnotežu u mrežu koja je godinama bila jednostrana.
I na kraju, zaštita vitalnih interesa kada se u Predsjedništvu odlučuje o Hrvatima. Ono što je izvan mojih ovlasti mogu poticati s onima koji su za to nadležni.
Ako Vas građani izaberu za hrvatsku članicu Predsjedništva BiH, koje im tri konkretne stvari danas možete obećati da ćete napraviti tijekom četverogodišnjeg mandata? Ne političke ciljeve i želje, nego tri obećanja za koja ćete 2030. godine biti spremni reći: ispunila sam ih ili nisam?
Prvo, dok sam u Predsjedništvu, nijedna odluka koja šteti vitalnom interesu hrvatskog naroda neće proći, a da nisam upotrijebila ustavni mehanizam zaštite.
Drugo, Ured za koji budem odgovorna bit će otvoren za inicijative iz lokalnih zajednica, gospodarstva, akademske zajednice i civilnog društva. Želim da postoji jasan način na koji se prijedlog zaprima, komu se prosljeđuje i što je s njim napravljeno. Ne “otvorena vrata” kao fraza, nego provjerljiv način rada.
Treće, nijedna odluka iz ustavne nadležnosti Predsjedništva koja jasno vodi BiH naprijed na europskom putu neće stati zbog mene. Naprotiv, bit ću ona koja će tražiti od svih razina ubrzani rad na tom putu.
Što je Vaš konkretan plan za približavanje BiH Europskoj uniji i postoji li pitanje oko kojeg biste bili spremni blokirati odluku Predsjedništva ako budete smatrali da je protiv interesa Hrvata?
Naš problem više nije nedostatak deklarativne potpore Europskoj uniji.
Svi smo se dovoljno puta fotografirali uz europsku zastavu.
Problem je provedba. Europska unija je tijekom ove godine ponovno jasno navela neposredne zadaće: dovršiti preostale pravosudne reforme, imenovati glavnog pregovarača i provoditi Reformsku agendu.
Predsjedništvo ne može samo donijeti sve te zakone niti samo imenovati sve te ljude. Ali može vanjsku politiku države usmjeravati prema tom cilju, graditi međunarodnu potporu i politički pomagati da se dogovor kod kuće postigne. Tu Hrvatsku vidim kao našeg najbližeg europskog partnera. To je zemlja koja poznaje proces pristupanja, razumije BiH i može pomoći u Bruxellesu.
A svoje kontakte u Bruxellesu i Washingtonu želim koristiti upravo na taj način, ne da netko izvana donosi odluke umjesto nas, nego da nam partneri pomognu kada smo mi spremni napraviti svoj dio. Na drugi dio pitanja odgovor je da postoje situacije u kojima bih koristila ustavne instrumente koji su mi na raspolaganju. Ali riječ “blokirati” često prikrije činjenicu da postoji točno propisana procedura.
Dobar povijesni primjer koliko taj mehanizam može biti važan jest 2019. godina i odluka Predsjedništva vezana uz Pelješki most. U takvoj situaciji ja bih imala drukčiji politički stav od tadašnjeg člana koji je sjedio na hrvatskoj poziciji i koristila bih ustavne mehanizme koji su mi dostupni ako za to postoje propisani uvjeti.
Hercegovina i hrvatska područja godinama su gubila ili još uvijek gube mlade ljude. Što biste ponudili osobi od 25 godina koja kaže: “Nemam razloga ostati ovdje”?
Prvo bih je saslušala. Ne bih joj rekla da mora ostati.
Mislim da smo mladima prečesto govorili što su oni dužni nama, a premalo se pitali što smo mi dužni njima.
Netko odlazi zato što ovdje ne može pronaći posao i životni standard koji želi. To je problem politike i ne treba ga uljepšavati. Netko odlazi jer želi studirati, upoznati svijet ili napraviti međunarodnu karijeru. U tome ne vidim ništa loše. Takvoj osobi ne bih obećala ni posao ni stan jer joj ih kao članica Predsjedništva ne mogu dati.
Ali, rekla bih joj: nemoj misliti da odlazak mora biti rastanak zauvijek i isto tako da postoje sredine koje su se dokazale kao vrijedne ostanka. Sve više srećem ljude koji su otišli, stekli znanje, iskustvo i kapital i onda se vratili. Ili dio života provode vani, a dio ovdje. To može biti velika snaga ove zemlje ako im ostavimo otvorena vrata.
Naši roditelji i naši branitelji izborili su mir i sačuvali prostor na kojem živimo. Naša generacija tom miru mora dati sadržaj.
Posao. Sigurnost. Školu. Zdravstvo. Dom. Priliku. Ne zato da mladom čovjeku kažemo “Moraš ostati”, nego da oni sami to žele.
Kada biste morali birati između toga da Hrvati dobiju legitimnog člana Predsjedništva BiH i toga da deset tisuća mladih ljudi odluči ostati živjeti u BiH, što biste izabrali?
To je namjerno postavljena “lažna dilema”, ali vrijedi na nju odgovoriti. Ravnopravnost sama po sebi nikoga neće zadržati. Nijedan mladi čovjek ne ostaje zbog ustavnog uređenja. Ostaje zbog plaće, stana, vrtića i posla u kojem vidi budućnost.
Međutim, pogledajte kojim redom to ide. Država u kojoj jedan narod ne može izabrati vlastitog predstavnika živi od blokade do blokade. Zemlja u blokadi ne privlači ulagače, sporije ide prema Europi i ne otvara radna mjesta.
Ravnopravnost je temelj, a posao i plaća su kuća koja se na njemu gradi. Ja ne biram između temelja i kuće. Hoću da nakon ovih izbora prestanemo stalno popravljati temelj i svu snagu usmjerimo na kuću.
Tih deset tisuća mladih zaslužuje i jedno i drugo.
Izvor: Jabuka.tv