Stabilnost institucija kao preduvjet ulaganja i razvoja Federacije BiH

Predsjedatelj Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Tomislav Martinović u intervjuu za Oslobođenje govorio je o radu Doma naroda, stabilnosti institucija, reformskim zakonima, investicijskom ciklusu, imenovanjima u institucije te političkoj atmosferi uoči Općih izbora 2026. godine.

Gospodine Martinoviću, u posljednje vrijeme svi smo svjedoci da vlast u Federaciji funkcionira teško. Federalna vlada uglavnom telefonskim putem rješava pitanja, prošla redovna sjednica Zastupničkog doma je otkazana, a vrlo mali broj je i sjednica Doma naroda. Tko je najodgovorniji za ovakvo stanje i kada je, zapravo, došlo do udaljavanja među partnerima u vlasti?

Relativan je pojam da vlast u Federaciji BiH funkcionira teško, kao i da je došlo do udaljavanja među partnerima u vlasti. Činjenica je da partneri koji čine vladajuću koaliciju u Federaciji BiH ponekad imaju oprečna i različita stajališta o pojedinim pitanjima, što ne znači da vlast ne funkcionira. Pokazalo se to na mnogo primjera u ove četiri godine, ali ipak se u konačnici dokazalo da smo riješili mnoga pitanja i da postoji stabilnost u funkcioniranju ključnih institucija federalnog sustava vlasti. Kao predsjedatelj Doma naroda Parlamenta Federacije BiH mogu odgovorno potvrditi kako je Dom naroda Parlamenta Federacije BiH tijekom cijelog mandata radio stabilno, bez institucionalnih blokada, i izvršio je sve svoje ustavne obveze, unatoč politički složenim okolnostima, potvrđujući da je temeljna institucija ustavnog i političkog sustava Federacije BiH. Pored značajne uloge u donošenju zakona, proračuna, razvojnih strategija, odluka o investicijama i drugih akata koji su izravno utjecali na gospodarski, socijalni i politički razvoj Federacije, Dom naroda bio je mjesto političkog dijaloga i postizanja kompromisa, ali i važan sudionik u oblikovanju javnih politika.

Je li realno očekivati da Dom naroda zasjeda još jednom prije godišnjih odmora i koja je zakonska rješenja nužno usvojiti?

Dom naroda zasjedat će kad se stvore uvjeti za održavanje sjednice. Zastupnički dom, u pravilu, prvi razmatra dokumente i upućuje ih Domu naroda. Svi dokumenti koji su usvojeni u Zastupničkom domu bili su na dnevnom redu i razmatrani su u Domu naroda. Na pretposljednjoj sjednici Dom naroda usvojio je četiri prijedloga zakona s amandmanima: o elektroničkom novcu, o platnim uslugama, računima za plaćanje i doživotnoj naknadi zaslužnim sportašima. Očekujemo da će na narednoj sjednici Zastupnički dom ponovno razmatrati ove zakone i da ćemo ih usvojiti u istovjetnom tekstu. Dom naroda donio je nekoliko odluka s investicijskim potencijalom od preko 175 milijuna eura, očekujemo da će i Zastupnički dom donijeti iste odluke kako bi bile provedive. U planu je razmatranje seta zakona koje je pripremilo Federalno ministarstvo pravde. Vlada je u parlamentarnu proceduru uputila Prijedlog zakona o notarskoj službi i set od pet zakona koji se mijenjaju radi provedbe presuda Ustavnog suda Federacije u slučajevima Zakona o notarima, Zakona o zemljišnim knjigama, Zakona o nasljeđivanju i drugim zakonima u kojima je bila propisana obvezna notarska obrada.

Vlada je usvojila i izmjene i dopune Zakona o kaznenom postupku i Prijedlog zakona o društvenom poduzetništvu, koji bi se trebali naći na dnevnom redu oba doma Parlamenta Federacije. U parlamentarnoj proceduri su i izmjene i dopune Financijskog plana Federalnog zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja.

Znači, na dnevnom redu trebali bi se naći i reformski i sustavni zakoni, uključujući i rebalans Financijskog plana Federalnog zavoda zdravstvenog osiguranja, koji je ključna institucija za posebne kategorije osiguranika i pacijenata u Federaciji BiH.

U kojoj mjeri su političke nesuglasice usporile reformski put Federacije i uopće Bosne i Hercegovine i koja su važna pitanja i dalje ostala neriješena zbog toga?

Političke nesuglasice, i kad postoje, one se rješavaju i nikad nisu usporile reformski put. Naprotiv, Dom naroda je u mandatnom razdoblju usvojio preko 350 dokumenata, više od jedne trećine su zakoni. Odlukama smo pozitivno utjecali na svakodnevni rad i život naših građana, poslovnih ljudi. Pravodobno smo usvajali proračune i financijske planove izvanproračunskih fondova. Dom naroda stvorio je uvjete za najveći investicijski ciklus, oko 4 milijarde KM, u kojem s 1,4 milijarde KM, po prvi put, sudjeluje privatni kapital. Stabilnost institucija i općenito politička stabilnost o kojoj sam govorio nisu politički slogani, nego preduvjet svakog ulaganja. U prilog mojoj tvrdnji je i spomenuti investicijski ciklus koji je pokrenut u aktualnom mandatu. Veliki regulatorni i financijski iskorak napravljen je u socijalnoj politici, u kojoj smo poboljšali materijalni položaj umirovljenika, branitelja i članova njihovih obitelji, osoba s invaliditetom i civilnih žrtava rata. Osigurali smo zaštitne mehanizme za djecu, kroz materijalne propise, ali i kroz Kazneni zakon. Ponavljam, usvojili smo reformske i sustavne zakone, bitne strategijske i investicijske dokumente, zapravo govorimo o institucionalnom kontinuitetu, odnosno o rezultatima koalicijskih političkih partnera.

Imenovanje dvoje sudaca Ustavnog suda BiH vrlo je neizvjesno jer se imenovanju sutkinje Katice Artuković protivi Naša stranka, koja je dio većine. Kako komentirate njihovu odluku da neće podržati ovo imenovanje i kako vidite rasplet situacije kad je riječ o popunjavanju Ustavnog suda BiH novim sucima?

Ne dijelim takav politički pristup. Smatram da postupci imenovanja moraju ostati u okvirima Ustava i zakona, a ne postati sredstvo političkog nadmetanja.

Nažalost, svjedoci smo da neki postupci imenovanja traju i po nekoliko godina, neuspješno. Slučaj ravnatelja Javnog servisa FTV BiH ili ravnatelja Federalne uprave policije, ili imenovanje sudaca Ustavnog suda Federacije BiH ili Ustavnog suda BiH. Prihvaćam stav da su u osnovi tih problema različiti stavovi političkih aktera, međutim, postoje i drugi razlozi, rekao bih opstrukcije, pojedinih sudionika u postupku imenovanja.

One su naročito izražene u slučajevima donošenja odluka o imenovanju kandidata na određene pozicije iz reda hrvatskog konstitutivnog naroda. I to je ono što me brine kao dužnosnika Hrvata.

Bespotrebna predstava

Prvo se krene s personalnim javnim kompromitiranjem kandidata, zatim institucije i sudionici u postupku tendenciozno tumače i načela i zakonske odredbe, nerijetko se to završi pozivom na nacionalnu homogenizaciju, bez obzira na političku provenijenciju i zastupnika i izaslanika. Zapravo, stvori se negativan stav u javnosti koji ima utjecaj na izaslanike i prije nego se odluka razmotri na sjednici Doma naroda.

Takav medijsko-politički nastup trajno kompromitira javni prostor u Federaciji BiH i ima dugoročno negativne posljedice na odnose između konstitutivnih naroda i političkih aktera u Federaciji BiH. U tom kontekstu i imenovanje Katice Artuković je još jedna bespotrebna politička predstava koja se u pravilu ponavlja kad god se bira sudac iz reda hrvatskog naroda, kao što je to bio slučaj i s izborom Marina Vukoje. Kada možemo postići kompromis u različitim sektorima koje reguliramo, dužni smo uspostaviti i institucionalnu ravnotežu unutar političkih aktera i konstitutivnih naroda u Domu naroda, pa i u slučaju imenovanja u institucije Federacije BiH. Kompromis nije znak slabosti, kako to pojedini oporbeni izaslanici navode, nego modus vivendi, odnosno način na koji funkcionira Federacija BiH.

Iako su opći izbori još relativno daleko, stječe se dojam da je predizborna kampanja već počela. Koliko takva atmosfera utječe na rad Parlamenta? Je li sada fokus na političkom marketingu, a ne na onome što je interes građana?

Složio bih se s vama da je kampanja odavno već počela i to za prilike u BiH nije ništa novo. Ono što nas treba brinuti je jezik mržnje kojeg ima jako puno u političkoj retorici, a koji se potom prelijeva i na rasprave među ljudima, potičući podjele koje su davno trebale biti prevladane. Ovaj mandat nije obilježila politička retorika, nego konkretni i dokazivi rezultati. Na nama koji obnašamo ključne dužnosti u vlasti je da, usprkos političkoj atmosferi, ne zanemarimo javni interes i odgovornost prema svakodnevnom životu ljudi.

 Izvor: oslobodjenje.ba